Upotreba reči zelenilo u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

A tu njenu beloću još je više uzdizalo zagasito zelenilo od gusto zasađenoga voća. Kad se popneš na Orlujak ili na Kamičar, pa sa visine vidiš tu belu pegicu, a u tebi srce

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Onaj, onako... Znate... da.. dakako! — Eto vidiš! — kaže Đorđe. — Još kaže gospodin Joca: dok odemo u zelenilo, biće još bolje! Sad pomoćnik poče meni ozbiljno dokazivati: — Razume se, dakako! Vazduh, pa zelenilo, pa kretanje, pa..

Sad pomoćnik poče meni ozbiljno dokazivati: — Razume se, dakako! Vazduh, pa zelenilo, pa kretanje, pa... sve to u neku ruku ubrzava optok materije i restituiše organizam... o tome nema sumnje.

Ja mislim, a, što je glavno, i gospodin Joca, da sad treba samo da ste u zelenilu. — Eh, tamo gde ja mislim baš je zelenilo! A i vode su u boga divota! Šuma je, trava je, luftovi su! Ja i pomoćnik se pribrasmo.

Kazao mu je još da će mu može biti zelenilo u manastiru i „prirodi” donekle zadržati, pa i popraviti boljku, itd, itd. Mama je za celo to vreme tiho plakala.

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

To je bio vesnik proleća. Čim otopli, zamiriše na zelenilo, eto njega u varoš s punim nedrima zelenog zdravca. — Ete — smejao bi se on stidljivo i pokazivao na zdravac, — zelen,

Afrika

Iz šume nad selom, gde se ne vidi više ništa do gusto zelenilo, iz tesnih kruna palmi diže se uzbudljiva perjanica dima, i treperavo razilazi u vazduhu.

Stazice, kao tamni hodnici, odvode kroz to zelenilo u kakvu malenu urođeničku plantažu. Džinovska drva sklapaju svoje grane nad drumom, ptice lete po tim živim svodovima

uz obalu, samo nekoliko rasušenih piroga i malo utabane zemlje označuju da stazica, koja se naglo penje kroz gusto zelenilo uz breg, vodi Alepu.

Ovo zelenilo, ova gusta šuma ovde je od palmi, na kojima se vide režimi banana i hlebova, od kafetia i kokosa. Ja tek ovde vidim da

Odmah od sela, nadnoseći se nad njim, počinje gusto zelenilo banana i kakaoa. Sve to bogatstvo pripada mladim ljudima velike Monge, koji su se pre četiri godine odvojili od svoga

Grdna larma insekata. Nepoznate male životinje, kao lasice, kao pacovi, sletle braon boje, protrčavaju u zlato i zelenilo bilja. Sve postaje kao utopljeno u jedno teško ugasito zlato: veče. GLAVA PETA MRAČNA AFRIKA.

Prolazimo pored gustih tropskih šumica punih lijana. Njino vrlo tamno a ipak prozirno zelenilo izgleda, u opštem žutilu savane, kao skupocen dragi kamen.

Divne devojačke noge čiji se odbles prelama i raskida u talasićima, čvrste grudi koje se nadvijaju nad jezersko zelenilo reke, kičma i glatka leđa koja se savijajući zatežu; sva tela koja se prelivaju od vode što se sa njih sliva.

Spavao sam na belim sudanskim tepisima, buđen svaki čas razgovorom mojih pagajera sa crnim seljanima. Zelenilo i šumarak su počinjali odmah iza kolibe; ispred nje čuo se šum vode. I umoran i uspavan bio sam zadovoljan da sam tu.

Kad dođemo pred šumicu vođa nas uvodi jednim sasvim neprimetnim hodničićem kroz zelenilo; ostali ne smeju tuda i zaobići će u krug da uđu s druge strane. Da sam sam ušao ovde, ne bih savršeno ništa primetio.

Neki je putopisac rekao da je „Afrika očajanje za slikara“. Samo riđe crveno tlo Afrike, zelenilo šume, plavilo isparenja, topla ugasita bakrenost gologa tela, morali bi nadmašiti bilo kakvo očekivanje slikarsko.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Trifun je bio zagledan, tužno, u zelenilo baruština, u šašarik krovova kućeraka, ispod bagrenja, a iza Mahale, u zelenilo vrbaka, koje je, ujutru, imalo boju

Trifun je bio zagledan, tužno, u zelenilo baruština, u šašarik krovova kućeraka, ispod bagrenja, a iza Mahale, u zelenilo vrbaka, koje je, ujutru, imalo boju nežno zelenih, mladih, vrbovih grana. Dan je bio topao.

Na drugoj strani, Grozdin je imao zelenilo vinovih loza, žbunje malina, busene jagoda i cveće, ruže, lepe kate, smrdljevak, i suncokrete.

Na vidiku. Zelenilo šumaraka bilo je, tu, gusto, i sve je češće skrivalo kola, u neku brdsku, tamnu, hladnu, senku. Pored puta, u visokoj

crne, oči Anine, nego oči Varvare, za koje je tvrdio da boju menjaju, i da prelaze iz nebesnog plavetnila u nežno zelenilo, vrba. Nikad takve oči, kaže, nije video. Ni takve tamne trepavice, tako duge – ni tako divnu, gustu, riđu, kosu.

Zatim ta šuma, koja se učini neprohodna, kroz beskrajno zelenilo. A bio je tog dana zamišljen, i zato, što, eto, pomisli da, iako putuje sam, nije više sam, nego samo jedan od onih

Prekonoć, duž obale, vrbe su bile, blago, ozelenele. To nežno zelenilo bilo se pojavilo svuda, po drveću u Kijevu i ispod Kijeva, a prostiralo se, dole, unedogled.

puna munja i grmljavine, tako je sad ta reka sinula, nosila poslednje ostatke snega, mulja, porumenela, nasmejana. Zelenilo ravni, trave koje su bile prekonoć nikle, pružale su se, u dolini, daleko, kao neki ćilim do nebesa, kome kraja nema.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Svuda su livade koje su ogrezle u vodi, vadama puštenoj, i zelenilo koje jako pada u oči i opominje na škotsko zelenilo. Nigde se veza naselja i života sa morfološkim osobinama i klimom

Svuda su livade koje su ogrezle u vodi, vadama puštenoj, i zelenilo koje jako pada u oči i opominje na škotsko zelenilo. Nigde se veza naselja i života sa morfološkim osobinama i klimom na Balkanskom poluostrvu ne vidi jasnije nego u

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

zemljom omađijan, a već iza prvog zavijutka sam vrag zna šta ga čeka: možda zbijen muslimanski zaselak ušušuren u zelenilo, možda tijesan, sjenovit klanac, pun promaje i hučanja nevidljive vode, ili će ga, pak, domaćinski pozdraviti obična

Milićević, Vuk - Bespuće

vodenih trava, gdje se skrivaju divlje patke, čaplje , i pliske; prolazi pored dubina koje pokriva podmuklo i zatvoreno zelenilo; zastaje kod brodova kud se prelazi na bosansku stranu: kroz vodu providi se šljunak, a nad vodu izbija staro,

Psi na lancu trzaju se i laju. Vide se razvaljeni plotovi, guste i zbijene živice, ogrezle u zelenilo. Iza kuće odsijeva blago Una u daljini. Čuju se i vide vitlovi kako se lijeno zamaču u vodu.

Radičević, Branko - PESME

Odavna već su ošli kruti mrazi, Doline, brezi nisu više sedi, Po cveću noga svuda tebi gazi, Zelenilo ti oko svuda gledi, Zlaćano jutro odonuda lazi, Krasote svoje nimalo ne štedi; U tvome srcu sve to radost budi, U

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

ni Pjetačka staza, a već iza prvog zavijutka sam vrag zna šta ga čeka: možda zbijen muslimanski zaselak ušuškan u zelenilo, možda tijesan, sjenovit klanac, pun promaje i hučanja nevidljive vode, ili će ga, pak, domaćinski pozdraviti obična

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Jedino što mu beše kao neka strast, to je: pesma i kićenje cvećem. Kad pukne proleće, zamiriše zelenilo, njega nestane. Drvari ga tad viđaju po planinama gde se pentra po gudurama i osojima tražeći ljubičice i kukureka.

I nastade trka. Sunce je sijalo, okolina, bašte, vinogradi, brežuljci i prostrane, duvanom zasađene njive, sve se je to zelenilo i mirisalo. U čistom, suvom vazduhu osećaše se ona svežina i draž što vlada u letnje dane pre žege.

mogao da se utrkujem a da poda mnom zemlja tutnji, da kličem gledajući u sjajno, modro nebo; da me opija i zanosi sveže zelenilo i da me istinski razdraga ševina i slavujeva pesma iz grmlja.

IV Dve godine nisam kući dolazio. Kad treće godine dođoh i stigoh uveče, opet beše mesečina, opet ono bujno zelenilo, opet taj potok, topole i vrbe me sretoše. Setih se tebe i uplaših.

Korenje ih pokriva do pojasa, pod bosim no gama krši se i roni suha zemlja, a oko njih, svuda, u nedogled, zelenilo i bujnost. Svež, čist i sjajan zrak greje ih, te im krv brizga u jedre obraze. Oni rade, kidaju mlade izdanke.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

I kroz to jednostavno zelenilo crvene se krovovi kuća, bele se na njima dimnjaci, a iz njih se izvili daleko i pravo u visinu beličastosrebrni stubovi

A oko njega sve ćuti, zeleni se i živi snažnom mladošću... Vrhovi drveća zasvetliše se, pređoše u otvoreno sjajno zelenilo...

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

A Beograd sam voleo kao što čovek voli svoju fiks‑ideju. Moje sestre su me vodile u zelenilo Kalemegdana i u gungulu mladića i devojaka, pred Univerzitetom, gde je vrvelo kao u mravinjaku.

Sva crkva huji. Zar zbilja plavetnilo i zelenilo snegova i leda oko zemlje, ljubičaste magle nebesa, koje su van života, ne opijaju slađe neto vino?

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Na mirnoj površini ustajale, smrdljive vodene mase po kojoj se uhvatilo zelenilo, pojavilo se, iskočilo nekoliko talasića, žudeći da se otmu, da polete nekud više, ali se brzo vratiše masi; zelenilo

zelenilo, pojavilo se, iskočilo nekoliko talasića, žudeći da se otmu, da polete nekud više, ali se brzo vratiše masi; zelenilo opet sve pokri, a mirnu površinu ništa više ne uzdrma, nikakav se talas više ne podiže.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Što će mu zelenilo!.... Lepše je i milije mu je videti sređenu letinu, što je nije ni kap kiše taknula. Kako li će lepo da urani svoje

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Kapci su svakojake boje i raspadaju se od starosti. Iz daljine se ta zgrada svakome činjaše lijepa, jer je začinja zelenilo, ali Bakonji ni iz bliza ne poružnje. Fra-Brne jednako prkelaše pogledajući sinovca, pa kad i tome dođe kraj poče naški.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Nikada ništa drugo nije pokušao. Ni drugi s njom nije pokušao. Jedino pop. Pa i njega je majka nagovorila. Smračilo se zelenilo kukuruza. Ko bi smeo s njom da pokuša! I taj Tola! Budala, boji se Đorđa. I on je muško! Zvižduće, ništa ne slugi.

„I njega vodi!“ viknuo je Đorđe... Sada leži na travi kojoj je septembarsko sunce ispilo zelenilo. Čuje svaku otrovnu reč, davno izgovorenu. Žedan je. Ako je Adam umro, samo mu je po mučenjima ostao otac.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Pod kožom, mladost mu je opet nadolazila sa ovim svetlucavim junom. Rasvetljen u sebi, Sima je gledao zelenilo bašta na padini, pre ma Dunavu: izviruju čardaci turskih kuća i, tu blizu, krov Dositejeve Velike škole, izdignut nad

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Tice su lepetale krilima, mazile se glavicama, ljubakale otvorenim kljunićima i cvrkutale. Kroz raskošno zelenilo granja i kroz fino svileno tkivo vazduha što je ushićeno treptao, pun svečane radosti i mirisa svežeg lišća i trave, ja

KO JE ON? (Mojoj kćeri) Mila, drag mi je onaj dan pun mira. U parku, raju tica, kroz raskošno zelenilo granja, vetrić je donosio blago brujanje zvona i podizao, žalosno, opijao dušu uzbunjenu čudno bojama stvari kojima smo

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

I ima u tome nešto što odmara naše oči, kao gledanje u zelenilo. Posmatran tako, život postaje gotovo bezbolan. Život-ćilim.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Polje se preliva i treperi jasno zelenilo mlade trave, koja je, kao vlasje na četki, gusto izbila iz zemlje... Sunce greje toplo i blago, veselo svetle njegovi

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

joj se majka Stana i zaručnik Marko odmaraju, ona ne diže očiju sa obasjane pučine, i besvesno kupi u se svetlost, i zelenilo, i šarenilo boja novoga sveta, i nagli utisci čisto se odbleskuju kao da je tek sada zaigralo probuđeno veselje života.

Ulazi u pusto groblje. Ispod neurednih čempresa prostiru se plavetne senke, turski jednostavni spomenici obrasli u zelenilo...

Petrović, Rastko - AFRIKA

Iz šume nad selom, gde se ne vidi više ništa do gusto zelenilo, iz tesnih kruna palmi diže se uzbudljiva perjanica dima, i treperavo razilazi u vazduhu.

Stazice, kao tamni hodnici, odvode kroz to zelenilo u kakvu malenu urođeničku plantažu. Džinovska drva sklapaju svoje grane nad drumom, ptice lete po tim živim svodovima

uz obalu, samo nekoliko rasušenih piroga i malo utabane zemlje označuju da stazica, koja se naglo penje kroz gusto zelenilo uz breg, vodi Alepu.

Ovo zelenilo, ova gusta šuma ovde je od palmi, na kojima se vide režimi banana i hlebova, od kafetia i kokosa. Ja tek ovde vidim da

Odmah od sela, nadnoseći se nad njim, počinje gusto zelenilo banana i kakaoa. Sve to bogatstvo pripada mladim ljudima velike Monge, koji su se pre četiri godine odvojili od svoga

Grdna larma insekata. Nepoznate male životinje, kao lasice, kao pacovi, sletle braon boje, protrčavaju u zlato i zelenilo bilja. Sve postaje kao utopljeno u jedno teško ugasito zlato: veče. GLAVA PETA MRAČNA AFRIKA.

Prolazimo pored gustih tropskih šumica punih lijana. Njino vrlo tamno a ipak prozirno zelenilo izgleda, u opštem žutilu savane, kao skupocen dragi kamen.

Divne devojačke noge čiji se odbles prelama i raskida u talasićima, čvrste grudi koje se nadvijaju nad jezersko zelenilo reke, kičma i glatka leđa koja se savijajući zatežu; sva tela koja se prelivaju od vode što se sa njih sliva.

Spavao sam na belim sudanskim tepisima, buđen svaki čas razgovorom mojih pagajera sa crnim seljanima. Zelenilo i šumarak su počinjali odmah iza kolibe; ispred nje čuo se šum vode. I umoran i uspavan bio sam zadovoljan da sam tu.

Kad dođemo pred šumicu vođa nas uvodi jednim sasvim neprimetnim hodničićem kroz zelenilo; ostali ne smeju tuda i zaobići će u krug da uđu s druge strane. Da sam sam ušao ovde, ne bih savršeno ništa primetio.

Neki je putopisac rekao da je „Afrika očajanje za slikara“. Samo riđe crveno tlo Afrike, zelenilo šume, plavilo isparenja, topla ugasita bakrenost gologa tela, morali bi nadmašiti bilo kakvo očekivanje slikarsko.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

srce od bola pri ovom užasnom prizoru i pri pomisli da će možda i ona sela koja se sad onako divno bele kroz gusto zelenilo voćnjaka, za malo čas buktati u plamenu i postati crne razvaline.

Ćipiko, Ivo - Pauci

A proljeće neprimjetljivo nastupa i nosi sa sobom i sunce, i zelenilo, i svježinu, i jednoga jutra čisto se začudi kad pogleda dalje kroz prozor i ugleda iza polja šumu već svijetlu, zelenim

Osjećaše se zdrav, razdragan, u zatišju svoga kraja, a oko njega drveće i loza pune se, nazupuje se zelenilo, trava izbija, sve hoće da iskoči, da u se upije svjetlost sunca. Jasno more miruje, privlači.

Na mahove usnice mu podrhtavahu i sve do u srce zazeblo bi ga. Otimaše se i zađe u borovik. Časom razblaži ga zelenilo što se u šumici, u svjetlu, prelijevaše u svim prelazima.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Prava, široka i lepo kaldrmisana, ulica vodi kroz zelenilo tog gaja bogova. Sunce je strmo zašlo, nebo se zarumenilo, laki večernji povetarac poljuljkuje vite palme između kojih

To je, u isti mah, i Univerzitet i Akademija nauka. Njegove zgrade su se skrile u zelenilo, jer su prostrana dvorišta koja ih dele zasađena platanima, sikomorama i palmama.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Pa im je onda zelenilo, i debeo hlad, i ljuljanje teških grana ulepšavalo život. Sećali su se kako je nekada, jedne jeseni, Pantelija prvi put

Ustalasaće se onda, jedared godišnje, svet u varošici... U proleće, na Đurđev dan, sunce, zelenilo... Uoči tog dana veliko bdenije, puno sveštenika i naroda u „Spidinoj kapeli”...

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— Lepa je ovo zemlja, ali nekako jednolika i tužna... Naviklo je naše oko na raznovrsnost, a ovo stalno zelenilo zamara. — A i ljudi su nekako čudni... Iako je priroda raskošna, svet je ubog.

Petrović, Rastko - PESME

svoje obuće i odela i slamarice i poroke, i šuplje vaše poglede, i pokrete vaše bez strasti, i pepeo i dim i makadam i zelenilo: sve ono što mi se sviđa ili što me gadi: samo da od nečeg sakrijem novorođenog, i da odsečem od vas njene jauke.

Divnije no što je deci meso oporih jabuka, Borovu ljusku probi vodeno zelenilo I od plavih masnica vinskih i od izbljuvanosti muka Opra me, rasturajući daleko kotvu i krmilo.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Umesto Caričinih ruku punih prstenja na platnu je blistalo nežno zelenilo lišća, a u naslonjači puzavica s kapima rose. Unezvereni i bledi zgledali su se dvorani i doglavnici, a onda dečak

Stanković, Borisav - KOŠTANA

(Ustaje, silazi sa čardaka.) Neću više ovde. Ovde mi na staro, na moljci miriše. U bašču, na ava, na zelenilo iskam! (Asanu): Asane bre, uz njuma li si jednako? I oca, i majku, i kudeljke i sve gazdinstvo ostavi, sal uz njuma da si!

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Duboko u klancu ispod njih srebrno je bljeskao potok, uokviren u zelenilo. Poslije onoga pećinskog mraka i tjeskobe, čitav taj obasjani predio pred njima učini se dječacima kao neki prizor iz

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

a tuda često prolazile na rad bosonoge devojčice s motikom na ramenu, te je to Mana utoliko češće vuklo u polje i zelenilo, i pravilo mu — kraj onih prirodnih lepota — teferič još prijatnijim. A Mane je voleo da teferiči.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti