Dučić, Jovan - PESME
oči u nomada, Suncima bezbrojnim večno opijene: Brane da ih umor jučeranji svlada, A već nov put motre nespokojne zene.
Lalić, Ivan V. - PISMO
sam na dnu mene Taj osmeh zadržanog daha, Što uspeo je da se zgusne Za trenut na dnu ogledala; Okom bez boje i bez zene Budućnost me je pogledala, Nemušto, mudro i bez strasti, Ko kućna zmija pod dovratkom; Ma da je sve u njenoj
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
— Meseče druže, putniče večni, odoše naše skitnje. U suton često u nebo gleda, tužno mu sjaje zene. — Oblače, ploviš u neznan modru, lakše, pričekaj mene!
Povazdan drema. A i kad gleda i zene širi iz oba oka — čanak mu viri. BOLESNIK NA TRI SPRATA Našega starog doktora Jana telefon zove s
“ Beskućna kuca skita, tužno joj svetle zene, svakoga usput pita: „Zašto ne kupiš mene?“ Žirafa važno šeta, nebeski poduporanj, ne može stana naći, traži
Rakić, Milan - PESME
Hladni mrtvi svete, daleko od mene! Prošli su me snovi, ne budi ih više. Odvraćam od tebe mirne moje zene Što pod mesečinom nekad suze liše: Uvek imaš mlada srca i sve mlade Parove što život tek snivaju sada, I bezbrojne
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
Nasmešen (al i prepun strave) Okrećem sluh i bečim zene: Da li to beše zvuk sred jave Ili je bio jek iz mene? I sad, dok stojim na pô druma, Gonetam tu reč što je bila I
U SNU TE NEMA U snu te nema, al čim zene Odškrinem ja namesto zrake Otkrivam kako već u mene Ulazi obris tvoje rake.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Nakon kiša, natopljena zemlja ležaše mrtvo i opočivaše iza ploda i tolikih nepogoda. Jesenja trava tek što zene, žuti se: žega popuštaše, muhe crkavale i životinja se okrijepila. Mladost se ipak podala dobroj volji i životu.