Upotreba reči zgrabiti u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

On je karakter!... On je!... — Pa da nije i ova depeša od njega?... — prekide mi reč g. penzionar i već htede zgrabiti naš švajcarski sir, ali moj drugar beše hitriji, ukol’ko beše i gladniji, te sa sirom pa u usta.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

da pije, ali je, u isti mah – iako se i on smeškao – cenio, i birao mesto, gde će, Višnjevskog, ako zatreba, munjevito, zgrabiti za gušu. Višnjevski ga je, međutim, posmatrao, dobroćudno, i punio mu čašu.

A Pavle je škrgutao zubima, pri samoj pomisli, da sretne Višnjevskog, a da ga neće moći zgrabiti za gušu. Kad je gospoža Julijana, u društvu Petrovom, jednog dana, iznenada, došla, u posetu, vesela i nasmejana.

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

Pridrži ti samo zemlju da se toliko ne ljulja — reče pijani čiča Trišo krčmaru — a ja ću se začas popeti na drvo i njega zgrabiti. Tek što je čiča zakoračio na prvu granu, on se razdera: — Šta je ovo, pobratime?

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

„E pa sad, kad sam je stornjao”, (Reče, u sebi, orao) „Ponovo ću je zgrabiti Dole, u šumskoj zabiti!” I naglo, u kovitlac, Spusti se kao hitac Na padinu travnog predela (A zmija je, nad

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

I da tko je taki veliki ljudski dušman da zakteva sav taj obšti ganiluk samo sebi zgrabiti? Eto, sunce svima jednako sija, kiša jednako služi boljarom i bogaljem, dni i noći svim su s promenom opšti.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti