Upotreba reči zgranu u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Skoči Katić aki bi ne znao. Rekao bi se zgranu, i reče: „Nuto, gospodine, vi nas na carski i vaš obraz prevedoste preko Save, a dahije pale kuće i robe sirotinju kao

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Pavle onda, nabrzo, ispriča Trifunu, kako je Višnjevski atakirao Varvaru. A Trifun se na to zgranu i sav se pomami. Pavle, koji je, u opasnostima, kao i Petar, uvek bio zajedljiv, podrugljiv, a veseo, poče onda da

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— Eno ga, bogami, sjedi na koritu i nešto moluje — potvrdi sad i lopov Sava. — Sigurno pravi nekakva sveca. Djed se zgranu i zastade nasred avlije. — Brate Savo, ako su ova dječica beslovesna, valjda ti nijesi.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

otvorala brazde, da bi voda u njih išla i natapala ih, već ih ostavila te voda otišla na stranu, u susednu njivu, on se zgranu, uzdiže motiku i, sav cepteći od jeda i besa, ustremi se na nju. — Šta je ovo, a-a-a? — zaciča on. — Ne, Jovane!

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Koske? — pita ga carinik. Plastične ili keramičke? —Molim? — zgranu se naš povratnik. On, naime, kaže Sule, uopšte nije znao da je u međuvremenu Jugoslavija postala najvažniji uvoznik

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

ili bolje reći: narod... ovdašnji narod... hoće da i ja budem poslanik... SPIRA i SPIRINICA (zgranu se): Ti? JEVREM (stavlja prst na usta): Pst! To je zasad još tajna, još nije svršeno.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Marko, kada je vide takvu smušenu, ne samo što se, po običaju, ne naljuti i ne zgranu na nju, nego smejući joj se, kao da je izvede iz zabune, poče je dirati: | — Ne plači, babo!

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

— Ti znaš ko sam! — mališan se nasmeja. — Celog me života poznaješ! — Ja tebe? — zgranu se starac. — Sad te prvi put vidim! — Misliš? — mališan se nasmeja, tresući glavom.

— reče starac. — Nisi ni mogao čuti! — mališan zatrese glavom. — Ja jedini imam to ime. Ostali... — Koji ostali? — zgranu se starac. — Moja braća. Svaki od njih zove se samo Oraško. Ja jedini imam dva imena, jer sam najstariji!

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

I to Mladena najviše zgranu, to što je video da čak njima, ni babi, ni materi, sada, kada bi — ne daj bože! — ona ostala kod oca, pa sa Mladenom

sve svršeno, jer čim ga je on zvao k sebi, to se zna [da je za kaznu], on, ne znajući šta će, od srama, stida i bola, zgranu se i, pokriv lice rukama, odjednom, mesto da nazove boga, progovori ma šta, on, kao dete, grunu u plač: — Tetine,

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Naposletku, zaostao, i nesigurna koraka, Švaba. Ćefleisan, valjda prvi put u životu. Gospa Nola se zgranu, umalo ne viknu, ne zna ni sama da li od začuđenosti ili od radosti. Razgovetno dođoše do nje pesme i reči.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

— Pa koliko padeža vi učite? — Sedam. — Sedam? — zgranu se prota. — E, to je mnogo, to je baš mnogo! — Mnogo! — uzdišem i ja.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Zatim se okrete meni: — Kaže, da skloni samo roblje. — Kakvo roblje! — zgranu se Gruja. — Ma žene. Žensku čeljad nazivaju roblje.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

— Otkuda ti ovde, ženo? — zgranu se Sunčeva majka. — Ko te je preneo? Šta hoćeš? — Sama sam došla! — reče majka. — Tražim sreću svog sina!

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Ne bojite se poljara? — Ne bojimo, striče Lijane! Sad se poljar još više zgranu: — Striče! Zovete me stricom, ništa se ne bojite, šta je ovo danas?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti