Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
neko malo čudo u tome kako se sjajna, ispupčena oblina gornje polutke odjednom preokrene i kako, mjesto nje, najedanput zijevne praznina: nabubrela punoća oblika naglo se preobrati u šupljinu, u prazan prostor, u jedan mali bezdan mraka, postojanje
Ćipiko, Ivo - Pauci
— reče Ivu. — Bene! — odobri Amerikanac. Popio sam jednu, ma ne smeta... Baš sam se naspavao! i, tegleći se, zijevne. — Sjednite! — ponudi šjor Luka. — Fala! Draže mi je stati. Dakle, da svršim posao... No da, mali posao!