Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
DRAGI MOJ ZIJO, Znam da pišem pismo koje ne može stići svom adresantu, ali se tješim time da Će ga pročitati bar onaj koji voli nas
Pišem, dragi moj Zijo, a nisam siguran da i mene, jednom, ne čeka sličan kraj u ovome svijetu po kome još putuje kuga s kosom.
Rušio se na njega oklop tenkova, a štitio ga i sačuvao prijateljski povijen ljudski dlan. Eto, o tome bih, Zijo, da šapućem i pišem svoju bajku.
Neka, Zijo... Svak se brani svojim oružjem, a još uvijek nije iskovana sablja koja može sjeći naše mjesečine, nasmijane zore i