Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Nebo čisto nam javlja se. i svjetljeje izdaje se. o zlatoje proleće! Živopisci predstavljaju u sadiku djevicu, nakićenu nam izdaju i prejasnu u licu, vjenac cvjeća na jej
O zlatoje proleće! Sunce jasno ot nizine milostivo grejući tečet sada do visine hladnost progonjajući, radost ljetnu pokazujet, sv
O zlatoje proleće! Mesec ravno ljepše sjaje, blagosloven bivaja; plodam zemnim rasti daje, zimu već otpuskaja, u poretku svomu bi
O zlatoje proleće! Zvjezde svjetlost toplu dajut sve uveseljavajući, vjetri južni prohlaždajut ljeto pokazujući, i Denica ran' ish
O zlatoje proleće! Po svem svjetu svjetlost krasna svjetlo sve javljajet eja; sunca, lune i zvjezd jasna toplota nam dajet sja: z
O Zlatoje proleće! Jutrom rano vozduh krasni, noseći se istiha, prohlaždava sav svjet jasni preradosno izliha. Životnaja v njem i
Životnaja v njem igrajut, tim veselost nami dajut. O zlatoje proleće! I u zemlji tvari male, oseteći proleće, sve u radost oni stale, skoro idut u cveće.
Jednim slovom: sve životno skazuje se bit radosno. O Zlatoje proleće! Djejatelji ran' ustajut, imajući ohotu zemlju plodnu da djelajut ne smatrajući potu.
Ptici iz gnjezd izljetajut, na luft sebe tihoj dajut. O zlatoje proleće! Polja krasna radujut se imajuć zelenjeti, i sve na njim' čto nasut se načinu s veseljeti.
Jelen v gorah poskakuje, sova hitro vozljetuje. O zlatoje proleće! Dreva plodna već cvjetaju i dubrave zelene; drenki rani povjest daju, nejma zimnog vremene.
Grif si krila raskriljava, glasom svojim vosklicava: O zlatoje proleće! Koze skačut po brdini, igraju se veselo; ovci pasut po dolini sa jaganjci tu smjelo.
Pastir svirku nadimajet, pri potokah on svirjajet: O zlatoje proleće! Žabe kreče u potokah osjeteći toplotu, dajut glas svoj do visoka uzimajuć ohotu.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
i veselja koje svako pokazuje na svoj način („zec u gori poigrava/ slavuj dično pocrkava…“), sa refrenskim usklikom „O zlatoje proleće!“.
Nebo čisto nam javlja se. I svetljeje izdaje se. O zlatoje proleće! Živopisci predstavljaju u sadiku djevicu, nakićenu nam izdaju i prejasnu u licu, vjenac cvjeća na jej
O zlatoje proleće! Sunce jasno ot nizine milostivo grejući tečet sada do visine hladnost proganjajući, radost ljetnu pokazujet,
O zlatoje proleće! Mjesec ravno ljepše sjaje, blagosloven bivaja; plodam zemnim rasti daje, zimu već otpuskaja, u poretku svom biv
O zlatoje proleće! Zvjezde svjetlost toplu dajut sve uveseljavajući, vjetri južni prohlaždajut ljeto pokazujući, i Denica ran' i
O zlatoje proleće! Po svjem svjetu svjetlost krasna svetlo sve javljajet sja; sunce, luna i zvjezd jasna toplotu nam dajetsja: zem
O zlatoje proleće! Jutrom rano vozduh krasni, noseći se istiha, prehlaždava sav svjet jasni preradosno izliha. Životnaja v njem ig
Životnaja v njem igrajut, tim veselost nami dajut. O zlatoje proleće! I u zemlji tvari male, oseteći proleće, sve u radost one stale, skoro idut u cveće.
Jednim slovom: sve životno skazuje se bit radosno. O zlatoje proleće! Djejatelji ran' ustajut, imajući ohotu zemlju plodnu da djelajut, ne smatrajući potu.
Ptici iz gnjezd izletajut, na luft sebi tihoj dajut. O zlatoje proleće! Polja krasna radujut se imajuć zalenjeti, i sve na njim' što pasut se načinu s' veseljeti.
Jelen v gorah poskakuje, sova hitro vozljetuje. O zlatoje proleće! Dreva plodna već cvjetaju i dubrave zelene; drenki rani pocjest daju, nejma zimnog vremene.
Grif se krila raskriljava, glasom svojim vosklicava. O zlatoje proleće! Koze skačut po brdini, igraju se veselo; ovci pasut po dolini sa jaganjci tu smjelo.