Obradović, Dositej - BASNE
Čovek ljubokoristan i lakom priličan je našem kurjaku, koji zlobi na lisca ne zato što on krade i tuđe otima, nego što I njega krađe svoje učasnikom biti ne udostojava.
Samo huda i sasvim nevaljala srca ovoj su zlobi podložna i povina. 87 Čovek i dva psa Čovek dâ gotoviti veliku čast za svoje prijatelje, a njegov pas kaže to drugom
Zato, predraga junoste, čuvaj se da se iz mladosti ovoj zlobi ne predaš i ne obikneš, ako ljubiš sebe i blagopolučije života tvojega, ne samo večnoga, no baš i ovoga vremenoga.
Obradović, Dositej - PISMO HARALAMPIJU
u večnu muku šilje i vragu predaje; a što je najgore, pod imenom vere i zakona, prevaćajući i tolmačeći zakon svoj po zlobi i po (s)trasti srca svoga. Kad će nestati mrženje i vražba na zemlji!
Kostić, Laza - PESME
mirnih grobovi', a ja ga, dušo, pitam o našoj ljubavi; o tvojoj duši, dušo, o veri njezinoj, a mesec se osmenu, u zlobi večitoj; — na mesec sam ti pružô, a ti si ćutala, oh, dušo moja, dušo, jesi l' ga videla?
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
U toploj vlazi čednog prapočetka žubori Drvo, Tvoriteljsko drvce, što grana razum i veseli srce. (O kakvoj zlobi nigde ni pomenka.) U jutru sveta devojči se Sreda: s nagote bele kao da se spreda u toploj vlazi čednog prapočetka.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Jošte više k prvoj se zlobi okrenu duhljivi. A ove pak koji se na duzenu stavni i poizborli drže da su vešti i mudri, — mudrija i poveštija i
Doktor, sazuje se, dobri i vrstan lekar valja da je duhovni otac čedoljubivi, a ne zakoljitelj krvnički po zlobi i po sebi dželat nesmišljeni. Ove eto, samo lep razgovor isprala, a ove prećnja i stid.
Od goreg zlo poteklo. Budite tvorci slovu a ne tek na prazno slušaoci. [Hoće] jazavac da bude vuk i miš mačak. U zlobi i osedesmo! Od sveca prelasno slepac bude. Propadne kroz grane i na cedilu ostane.