Upotreba reči zlobna u književnim delima


Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

I tako pobjegnu obadvoje u šumu, tu se sastanu, n krili su se tri godine, da ih ne pronađe bezdušna n zlobna maćija. Za te tri godine dečko je kravu timario i hranio, ali zato je i ona njega dobro nadajala.

Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA

Ah, Bože! Zašto mi ne daš da sam i ja jedanput zlobna, da se i ja kao moje drugarice mogu osvetiti? POZORIJE 5. SRETA, PREĐAŠNjI SRETA (malo nakvašen): Dobro veče želim,

Rakić, Milan - PESME

— Uz pesmu sakrivenih gnezda, I tajanstven šumor žbunova i leja, Predznak duge bede, kao kobna zvezda Dizala se zlobna, crna orhideja.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

- uz pesmu sakrivenih gnezda, I tajanstven šumor žbunova i leja, Predznak duge bede, kao kobna zvezda, Dizala se zlobna, crna orhideja. M.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„Pa zar nisu Arapi bacili u vatru te spise?“ „Ne. To je zlobna izmišljotina. Baš na protiv: oni su te spise spasili od propasti“.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

U tom trenutku, ćelija, sva krvava i opoganjena po zidovima, bila je slabo osvetljena, a dva iskrivljena, zla i zlobna oka stražara pred vratima, sa bajonetom o ramenu, vrebala su ga krvnički kroz četvrtastu rešetku od gvožđa.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

I tako pobjegnu obadvoje u šumu, tu se sastanu, i krili su se tri godine, da ih ne pronađe bezdušna i zlobna maćija. Za te tri godine dečko je kravu timario i hranio, ali zato je i ona njega dobro nadajala.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

XXVI Sudbina se zove, — kako l’? Ova ruka tako ledna, Ruka hladna kao zmija, Ruka zlobna, — ne znaš čija. Leva strana naših grudi, To je njeno igralište; Ima nokte kâ u tigra, — Srcima se našim igra.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Mirno je groblje; večita tišina Umorne kosti u objat’ja prima; Nit’ sila zlobna, niti otrov gnjeva Tamo dospeva. Hoćeš slobodu? Naći ćeš u grobu.

Kocka pala, kocka zlobna, Na pečalno Cvet-devojče. U momcima srce bije Na koga će sreća pasti Da g’ poljubi Cvet-devojče.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

žaliti, Jer beše junak, hrabar, razborit; Al’ starost — znaš, ostareo je, A starost često umljem pomeri, Postaje zlobna, puna zavisti. — (Šulović, Mićić i Vuksan.) A otkud i dokle ćete vi? MIĆIĆ: Do tebe, gospodaru!

ŠULOVIĆ: Zar on? JELISAVETA: Što je izdajnik? VUKSAN (za sebe): Izdajnica si ti!... hijeno zlobna Štono osmehom dobroćudnosti Plamen prikrivaš pakla nutrašnjeg... — Gle, šapće opet knezu na uvo; Eno se smeši...

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

ponašanje na Saborištu, sabirao svaki glas koji o njima dovde dopre, razdvajao ono što je verovatno od onoga što je zlobna izmišljotina ili puko preterivanje, slao i sam uhode, tobože bolesnike da onde ispitaju ovo ili ono, a sve zato da bih

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

sudu li, nauci i prosmotrivanja što kakvoga s muštranjem kazniti, ja li koga o čemu leka pronahođenje, tužba li je zlobna gde na koga, — svemu se tomu razgovor u crkvi, kod crkve li se nahodi.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti