Upotreba reči zlosti u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

smrzne u njivi; Tvoja ljubav da bi bilo pobožnosti; Tvoja ravnodušnost, da može da živi Gordost očajanja i gorki čar zlosti.

Kostić, Laza - PESME

MARІA DELLA ЅALUTE Oprosti, majko sveta, oprosti, što naših gora požalih bor, na kom se, ustuk svakoje zlosti, blaženoj tebi podiže dvor; prezri, nebesnice, vrelo milosti, što TI zemaljski sagreši stvor: Kajan ti ljubim prečiste

Lalić, Ivan V. - PISMO

JOVANA DAMASKINA Oprosti, majko sveta, oprosti Što skrušeno se obraćam u bdenju, Što utuk sveukupnoj mojoj zlosti U produženom tražim magnovenju Te jedne noći koja svetlost zrači Iz svoje senke, iz najgušćeg mraka — Jer sve što hoće

slava tvoja bude moja rana; Oprosti prestup moje prolaznosti Koja se čudu kao pravdi nada, Oprosti mojoj kosti, mojoj zlosti, Ali učini čudo. Ovde. Sada. (18.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Veznik o pridev brojkama tuče glagoli trajni svršeno zvuče. Senarska zemljo, tržištem zlosti imenskih reči valja se reka, uzvikom bola prilog se gosti, luduju rečce mutnog porekla. Mute se boje bistrih vokala.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

svojoj smrti Vasa, ne retko, oseti zadovoljstvo što je nestao pre no što su vođi prvog ustanka, oboleli od vlasti i od zlosti, stali da rade jedan drugom o glavi, iako je u početku izgledalo da su složni koliko i hrabri a iznad svega da su

Jedna se javljala sa danom, odmah spremna da se odriče od sebe i da se, sve dubljom dobrotom, suprotstavlja Miloševoj zlosti; druga se javljala ponekad, noću, nimalo sklona odricanju; odnekud svesna svoje ženstvenosti, nije priznavala dobrotu,

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

I k'o nam žića sva gorčina nesta, Utrnuše stare i ropyće zlosti, I mi uzbuđeno prignusmo se s mesta, Blagujuć' u njenoj raskošnoj mladosti.

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

Nepravda je Satanine duše zla šar crni u vozduh izvela: ad se zove, zlosti mučilište, zloga cara mračno vladjenije.

i pak serafimah blagodare tvorcu mogućemu rad povratka blažene tišine, za svijetlu njegovu pobjedu nad vladalcem zlosti i nesreće.

Bojić, Milutin - PESME

Izmrvljen i krvav, a pijan od zlosti, Ja osećam: ponor očiju me guta, A tvoj ludi tanac prožima mi kosti, Tvoj niobski osmeh mozak mi poluta.

Jakšić, Đura - PESME

zlokobnih Dva’est osam stojim leta, Prezirući, smejući se Pakostima bezbožnika; Hladna, nema — Za radosti i za zlosti Nepomična, neosetna, U kojojzi otrov-srce, Umorena ljuta zmija, Na uzglavku — večnom mraku, Na kamenu od uvreda,

Nastasijević, Momčilo - PESME

Pecite, žege — plamena ne spekoste plam; ledite, ciče — leda ne slediste led. 2 I neka shore se sve zlosti — smešak im odoli bled. Bolnog tek bol me, korenom u potaji kad proklija nemo i niče, rodna kad zatišti zled.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti