Radičević, Branko - PESME
Ta soko je kâ mu otac bio, Što mu krasno ime ostavio, Baš kâ takom prilikuje tiću — Njega zovu Gojko Zmajeviću. Jutros rano pre rumene zore Gojko bele ostavio dvore. Do oruža i srdašca svoga On ne krenu druga nijednoga.