Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Alle mit Familien. Iz Starog Kovilja ode lajtnant Arsa Stanoevič. Kao u svatove. Iz Mošorina, kapetan Maksim Zorič. Iz Titela Mihail Pešič, iako je transport izabrao njegovog fenrika za vođu.
To je bila većina tog sela, te godine, a putovala je pod komandom kapetana Maksima Zoriča. Zorič je bio krivonog, težak čovek, ali lepog lica, sa velikim, okruglim, detinjastim, očima.
One su se smejale, na sve i na svakoga. Sa njim je pošlo pola Mošorina. Kad mu je stigla dozvola, iz Generalkomande, Zorič je priredio, pred crkvom, neku vrstu narodnog zbora, uz veliku viku, i mnogo smeha.
Kad je zbor počeo, neki su hteli još nešto da pitaju, još po nešto da čuju o Rosiji. Zorič je odgovorio, dva-tri puta. Odmah zatim povika da je zbor završen, i da niko više nema šta da pita. Kreću naksutra.
I zaista, naksutra, Mošorin ode, uz svirku i pesmu, kao da su selidbe, u daleke zemlje, neki praznici, i sreća. Zorič je imao konjanike, preodnike, koji su sačekivali glavninu na prenoćištu, hranom.
O njegovom prolazu pisani su izveštaji, u superlativima. Zorič je bio opisan kao veliki kavaljer. A Zorička kao velika gospoža.
“ A koja se završavala rečima: da idu u pomoć pemskoj kraljici, slavnoj Nemici – Mariji Tereziji. Od Tokaja, međutim, Zorič je naredio da se i dalje peva ta pesma, ali da se, sad, kaže da idu u pomoć rosijskoj carici, slavnoj Elisaveti!
Znam ja šta meni žele, oni. A šta ja, njima, želim, od kako sam saznao za se, to ti znaš, a ne mogu reći pred decom.“ Zorič je nemilosrdno trošio, putem, a naredio da troše i njegovi ljudi. Sve su po selima i varošima, uz put, plaćali.
“ Zorič je nemilosrdno trošio, putem, a naredio da troše i njegovi ljudi. Sve su po selima i varošima, uz put, plaćali. Zorič je vikao svom voktmajsteru, Davidovcu, koji je nosio kasu: „Sam ti to, drag dragiću, zapiši! Sve zapiši!
Tako je rekla Potemkinu! Simeon Narandžič Zorič postao je ljubavnik te žene i ona je, o njemu, zapisala, u svojim, franceskim, memoarima, nešto, zanimljivo.
da su, od onih koji se iseliše, postali đenerali: Ivan Georgievič Ševič, Ranko Rodion de Preradovič, Maksim Teodorovič Zorič, Teodor Arsenievič Čorba. Ivan Podgoričanin postao je grof!
Ivan Podgoričanin postao je grof! Generalmajori su bili: Semen Gavrilovič Zorič, Nikolaj Ivanovič Čorba, Georgije Mihailovič Bogdanov, David Gavrilovič Narandžič, Georgije i Juri Rodionovič de
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Moj blagodetelj general Zorič dao mi je za ovo 6 meseci koliko je obeštao bio za celu godinu, to jest četiri stotine rublji; darovao mi je i jednu