Upotreba reči zorka u književnim delima


Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

ili pojedine događaje iz prošlosti, bliže i dalje: tako, Sila turči Bosnu (1864), Kapetan Radič Petrović i pokrštenica Zorka (1866).

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

učiteljke. Mi smo ovde tek onomad saznali, kad se vratila gospođa Zorka otud iz sela, posle onoga boja... i kapetan se osmehnu, očekujući radoznalim pogledom da Gojko počne pričati.

Ali neće, neće... vidim ja kako kapetan sluša moje pričanje, i sve se ljuti na onoga... Gospođa Zorka im, kaže, pričala... Vidiš ti kako je oštra! Ne žali muža, nego ga sama bruka... Kako je lepo ovde, gledaj !...

Gleda sumanuto, ide mehanički, a kroz glavu joj samo proleću nekakve isprekidane misli... »I Zorka ostarela... Kažu ne daje više mleka, ne teli se... A onaj put zarastao, kud smo pre išli na reku...

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Gospodin Mojsilo ode u S., dobije podatke koji su mu bili potrebni, ali izgubi pamet... zaljubi se. Zorka učiteljka nije mu izlazila iz pameti. On se vrati u svoju rezidenciju, ali drugi čovek.

Područni personal odmah opazi promenu na svome načelniku i tajna postade javna. Malo pomalo doznade za sve to i Zorka.

Otpočeše neki pregovori, neka provodadžijska posla i odredi se dan, kad je trebalo Zorka da dođe u varoš radi ličnog sastanka i definitivnog rešenja... Bila je subota.

Bila je subota. Sutra, u nedelju, trebalo je da dođe Zorka. I đaci i profesori opazili su, da je gospodin Mojsilo vrlo uzrujan. Vasa nije smeo ni priviriti u »direktorium«.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti