Upotreba reči zorno u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK JANKO

prve; u njoj sjeđahu gospodari Crne Gore; u njoj bivahu velike narodne skupštine; mnoge ponosite glave, što gdje drugo zorno zborahu u ime careva i kraljeva, taj je skromni manastir ugostio je više od jednom, tihe i čedne kao kaluđere.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Golim rukama zmiju hvatajuć, Al’ pre će naći žaok škorpijin, Nego što s grudi sina divijeg Rumenu ružu zorno ukine. (Glasno.) Pa, Kolebane, šta Glavaš veli? Misli li danas moju poslušat?...

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Prokletstvo, prokletstvo... I ti bi opet da bežiš daleko, daleko; ali oči se zorno upiru u bleda mrtvačka lica, što stoje razbacana oko tebe, i ti koračaš mašinalno, polako od trupa do trupa, zastaješ,

moj se obraz: očeša o jedan uveo, hladan obraščić; pogled mi susrete dva velika, crna, neobično sjajna oka, gde se zorno upiru u me, a sa jadnih bleđanih i usanulih detinjih usna opet slabačko prozvučaše reči: — Je li da ćeš me pustiti,

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti