Upotreba reči zovnuo u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

— Braćo, — veli — tako mi se sve dopada da će skoro kucnuti za me čas. Nego sam vas zovnuo da se dogovorimo za neke stvari. Kum Ninko hoće da sokoli popa, ali mu se jezik zavezao, i samo guta pljuvačku.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Pomislio je da bi se, ako bi je zovnuo, ako bi sišao, pritrčao da joj pomogne, da joj se pokaže da je tu, u Beču, da će da je brani, da je odvede odatle, da

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

— Ja ti rekoh jednom, pa sad to ostavi — odgovori Đurica, a oči mu planuše nervoznom ljutinom. — No ako si me zovnuo zbog čega drugoga, to mi kaži. Vujo nađe za dobro da spusti ton. — Tako, sokole, averim ! A jest, imam još nešto.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Ona me je dobro gledala i ponizna prema meni bila. Kad bih ja sio za sofru da jedem, ona nije šćela, a kad bih je ja zovnuo da sjedne za sofru, rekla bi mi: „Ja nijesam dostojna s tobom jesti.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti