Upotreba reči zovu u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

” No i tome se već ljudi domisliše, pak počinju baš i ovde iziskivati mlogo od onoga kome se daje mlogo. Ko hoće da ga zovu „sveti”, ili nek je pravi svetac, ili nek ne muti.

Ovde se govori za one koji za svoju korist, za lukavu, što zovu, politiku, iz zlobe i lukavstva, s namjerenijem i sa znanjem, daju nam take nauke|i sovjete kako ćedu nas lakše kud oni

Ali što oni mare kad su se oni oca i otečestva odrekli? Zato, o lju|bima i poštena nacijo, sva što se zovu manastirska imjenija, to su narodna imjenija, upotrebite ih na škole i na nauku vaših buduštih učitelja i sveštenika, a

Posle boja s kopljem u trnje! Praroditeljni greh, štono zovu, ništa drugo nije nego neznanje. Samo daj da rasudimo ovo, pak će nam ova vešt jasna biti.

od zdravago razuma (koji neotložno mora služiti za osnovanije sviju čelovečeskih znanja) upadaju u ono što Nemci zovu „švermeraj”, a po naški „parenije i okretanje uma”, i počnu se sjemo-tamo motati, istražujući nekakve črezjestestvene

Između pročeg predloži mi ovo čudnovato pitanje govoreći: „Kaži mi, molim te, zašto nas popove zovu 'sveti oče'? Daje li nam se ova svetinja zajedno s popovstvom, ili bi mi morali biti bez svake šale sveti?

su neki grečeskoga i neki rimskoga zakona, i nariču jedni druge s kojekakvi ružni i prezritelni imenami; prvi ftore zovu ili „Šokci”, ili „Bunjevci”, il' „Rimci”, ili „Latini”, a ovi one: „Vlasi”, „Rkaći” i „Šizmatici”, a česno, sveto i

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Ti znaš samo toliko, da se to radi u mraku. Odmiče noć, a ti čekaš da ti se presuda javi. Tebe ne zovu na razgovor, a sude o tvojoj glavi. Crne u dovratku čekaju te čalme, crne rukavice pretresaju ti stan.

LANjSKI SNEG Na beogradskom Trgu Republike, koga neki, bez mnogo razloga, al s mnogo žara, zovu Trg slobode, bronzani knez Mihailo Obrenović svečano jaše na bronzanom konju.

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

U ta vremena i Koča dole oko Morave podigne čete i Turke počne tući, zato i sada Moravci zovu ono vreme „Kočinom Krajinom” a za ćesara Josifa rat ništa ne znadu nego misle da je Koča zaratio.

selima koja su brankovičkoj crkvi dolazila pet popova, no nismo delili, nego naši nurijaši od nas pet koga prvog nađu, zovu ga, te čita molitvu ili krsti i proče; i svaki popa neće reći: „Nije to moja nurija, neću da te venčam, ili molitvu

Stric raspolagajući. Ja taki odem u Ostružnicu. [Kad] dođem, kaže mi Crni Đorđe, da nas zovu u Zemun, gdi će biti varadinski đeneral i da̓ijski polnomoćnici da nas mire.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Ele, tako se to častilo i pilo na slavi Davidovoj čak do zaranka. Neki gosti počinju već uviđati da je dosta i zovu druge da se ide. David nudi da se popije bar još po jedna za srećna puta — onako s nogu.

Šta će s njom — hajde da igraju »vina« (ili, kako to varoška deda zovu, »šorkape«). Jedan đačić od većih metnu je na zemlju, pa poče opskakivati i braniti je nogama od ostalih svojih

— Bogami, Radojka, odista. — A tvoja kuća? — Kuću sam zatvorio mrtvim kocem. Bolje nek zaraste u zovu i koprivu kad ne mogu biti veseo u njoj! — reče Strahinja odsečno. — Baš sam ti ja nesrećna!

Treći zubi davno joj nikli. To je baba Mirjana. Neki je po selu zovu »baba Mirjana«, a neki »tetka Mirjana«. Zbog nje se i zove ta kuća Mirjanića, a svi u kući — Mirjanići.

Šta bih rekla posle svojoj deci kad bi me zapitali: »Čija je, nano, ona kuća što je zarasla u korov i zovu, te niko ne sme ni danju u nju ući?...

— Žandar. Gospodin ministar brzo otvori vrata. Žandarm uđe, stade po vojnički i salutova. — Šta je? — Zovu vas u sednicu. — Zar opet? Ta nema ni po sahata kako smo izišli!... A znaš li zašto je sazvana sednica? — Ne znam.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Da kažem još: i on je znao da ga tako zovu, i sam se katkad tako nazivao. On beše malo neobičan Turčin. Crnobarci su poznavali Turke kao besne i naduvene.

Seljaci iz Ravnja, Zasavice, Radenkovića i drugih okolnih sela ne zovu Zasavicu rekom nego jezerom. I imaju pravo. Jer dosta puta presuši i izvor i ušće njeno, a ona puna vode kao i obično.

Sedite, ljudi!... Baš ste na kraj srca!... Ja nisam ništa ružno mislio. U taj par bahnu knez Sima. — Popo, zovu te kući da čitaš jednu molitvu. — Dobro, eto me. Zbogom, Ivane! — Ali sedi malo, čoveče. A pop izide iz kuće...

tu je imao svoj stalni stan sa svojim „golaćima”, Tu se stvorila čitava čaršija, i doskora, pa i danas, stari ludi zovu Parašnicu „kasaba”, što znači varošica. Za ime Parašnica svezana je i jedna pričica.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Pa ipak je on iščekivaše. Ima u čoveka jedna žica, lažljiva kao slučaj, pa ipak je zovu „predosećanje”. Ko god igra na lutriji, taj pri svakom vučenju ima predosećanje da će dobiti, i nikada se ne čudi po

Kakvo je to zlo udarilo, da je gore negoli u Turskoj? Sinoć me — veli — zovu da čitam molitvu Arnautoviću; kad ja tamo, a njemu Srninić prošcem slomio rebro, i to sve oko neke sipljive kobile.

Tako ona pođe učiti i četvrti razred. Već je zovu seljaci da piše pisma njihovim svojtama koji su u vojsci. I popa ona odmenjuje ondje gdje treba pisati, izvaditi kršteno

kao vuga, a oni to zovu haut gout3. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Maks se oseti posramljen. Isturi grudi i, običnim tonom i rečima kojima se oni zovu na duel, reče mi: — Ja vam stojim u svakom pogledu na raspoloženju. Samo ne tako srpski...

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

a i inače je nesnosan), — onda zlo i naopako, da se ne provede lepo i ne prođe dobro i gospodin popa, koga naročito zovu, i najuglednije mu mesto daju za stolom, jer zbog svatova je valjda i postala ona reč: »Trista, bez popa ništa«.

Od to doba vele da su mu dali nadimak Pop Kesa, pa ga i danas još uvek tako zovu kad on nije tu, iako je on davno i davno drugi čovek.

« — rekla bi ljutito. A i on sam kao da je dobro znao da ga pored imena Marko još i tako zovu. Jer čim bi čuo reč »lopov«, pa ma to i o nekom drugom, o nekom konjokradici reč bila, odmah bi, budući uvek nečiste

Pa i drugi ih drukčije i ne zovu nego »gospodin-doktor«. Gospodin hirurg ide posle podne u kasinu, tamo igra šaha, ili pije punč i čita novine, zna

krećati ujutru, nego pođite oko podne, pa onda morate noćiti u Čeneju kod gospodin-paroha, onog, onog što ga paori zovu: Oluja, vašeg i njegovog prijatelja...

Šaca je bio sav blažen kad je čuo zašto ga zovu. Odmah obuče dušanku višnjeve boje, veza svilenu pošu oko vrata, a prema tome i ostalo odelo nije bilo postidno.

Sred velikog Nićinog kola uhvatilo se drugo manje, u koje se pohvatale neke trgovačke kalfice i neke frajle u šiširima. Zovu ih ovi iz velikog kola, oni se lepo zahvaljuju ali neće, izgleda očevidno k’o da hoće da su odvojeni k’o zejtin nad

A to još jasnije priznaju kad hoće da udenu iglu. Tada obično i jedna i druga zovu sluškinje koje imaju mnogo zdravije oči, pa mogu da vide i mnogo sitnije stvari nego što je, na priliku, kakav

Ali deca neće s kola. Udarilo sve četvoro u plač i dreku, pa neće dole, nego zovu mamu da i ona sedne u kola. — Doći će pópa; sad će se on vratiti! — umiruje ih putnik. — ’Ajde, râno!

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

Žene se sete. I zovu ga, daju mu. On pije sve: čas vino, čas rakiju — i to odjednom, naiskap. I tako, jednako stideći se, željno

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Al’ nemojte nam, molim vas, fantazije svirati! Tako to buči čoveku po glavi kao da će da poludi. Nije čudo što ga zovu fantazijom. No, molim vas, frajlice, znate li što srpski svirati? — Bogme, ne mogu služiti — ne znam.

— No, kako vam se to dopada? — Vrlo brzo svirate. Tu im preseku razgovor, zovu ih na ručak. Ručak je veselo i u šali prolazio. Svi se šale, samo frajla ukrućena sedi, pa se tek podmuklo potsmeškuje.

Ona pred čika-Gavrom kaže da hoće, pa se opet ukloni. Fruštuk je gotov; zovu Čekmedžijića. Svi su u skupu. Posle doručka prva ustane Gledićka.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Cela varoš zna, u ostalom kako se ona ponaša i svi je zovu kaluđericom, pa je nagovaraju da malo i na sebe pomisli i po nekad, kao druge što čine, izađe; samo što se ona na to i

Afrika

Pošto „Stari lav“, kako ga ovde zovu, voli decu, to on mobiliše nekoliko desetina crnih mališana koji su od tog trenutka svuda oko, i ispred, i iza nas, a

Njina starija braća (kod crnaca zovu se braćom svi zaštitnici) nose ih ia ramenima. Da bi ih mogli nositi, oni sami moraju ispunjavati obrede.

One prelaze preko dvorišta, ljutkaju se što ih diramo dok prelaze i zovu jednog starca koji sedi na pragu da ih uzme u zaštitu.

Prolazi četvrt časa u čekanju, što je izvan svake mere; Mej i drugi crnci zovu ga kroz mrak i njihovi divlji uplašeni glasovi razležu se p reko savane na čitav kilometar. Nikakav odgovor. „Mačka!

Njegovo kraljevstvo dugo je sto kilometara, njegovi podanici zovu se Uavatara. Čim pređemo njegove granice, ući ćemo u kraljevinu koja se zove Kong. Kovači Đavale su poznati u okolini.

Dosta je pogledati u lude pa da se vidi čemu vodi ova ritmika koju naučnjaci zovu „tam–tam–koit Banfore“. Trebaće im još tri-četiri sata igre dok mladići osete da su muževi, da je fetiš ovladao njima,

Pre no što će sesti u kola on hoće lično da vidi nekoga crnca, koga zovu Konjušar i koji treba da me služi dok sam u Sikasou.

sam odmah uvideo da njegove ljubaznosti, osmesi i namigivanja imaju da me ubede da je on veliki Evropejac, ono što crnci zovu: „sivilise“ i „Kleol (Kreol),“ a što je za mene najodvratniji predstavnik crne rase, to sam svoje srdačnosti prema

Po cenu života nijedan crnac neće reći kako se zvao taj grad. 3ovu ga: ona varoš, onaj oganj, ona ruševina; zovu ga Duguba, što znači veliki grad, ali jedino se još belac usuđuje pod širokim nebom i na obali Senegala izgovoriti

Oni igraju sa crnkinjama Volov, potom sa crnkinjama iz portugalske Gvineje, kojih je ovde dosta i koje prosto zovu Portugalkama. Kao i u Marselju, muškarci većinom igraju sa muškarcima a žene sa ženama.

“ odgovara sam mladić zbacujući kapuljaču sa glave. Divna, viteška, tamna glava, polu crnca a polu Arapina. Zovu ga Negrom. Sišao je sa drugom sa planine, i došao ovamo samo da vidi kako to izgleda. Nema novaca da plati.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Oni, koje bi zatvorili tamo, počeli bi, već posle jedne noći u zatvoru, da lupaju u vrata, da zovu profoza, da kukaju i leleču. Ako je Garsuli i od Pavla očekivao to, jako se varao; nije jego blagorodije poznavao.

odevena u crnu taftu – koja je, kad bi izlazila u varoš, metala šešir, pun ruža, na glavu – mirisala je sva na zovu. Ona se, kao i njen muž, radovala, da se vraća u prestonicu, gde je provela devojaštvo.

i domaćice, a zatim priđe, da joj poljubi, ceremonijalno ruku Domaćica mu je rekla da ga je Franciska, koju svi u kući zovu Francl, zaljubljeno gledala, što nije čudo.

Vani je, za vreme razgovora, sa Isakovičem, dobro jeo i pio. Priznavao je da on nije nikakav pop, nego ga tako zovu, a psovao je mitropolita, ali uljudno – koji ga mrzi, kaže, zato što je on koleno, pred črnogorskim vladikom Vasilijem,

je, kaže, na tom putu, često, kraj puta, ugledao biljku, koja ne podnosi ljudski dah, a za koju mu Božička reče da je zovu ženska vernost, ali da bi trebali da je zovu: muška ljubav.

biljku, koja ne podnosi ljudski dah, a za koju mu Božička reče da je zovu ženska vernost, ali da bi trebali da je zovu: muška ljubav. Dovoljno je duhnuti na nju, pa da odleti, kao neka paučina ukleta sa nekog drugog sveta.

Pavle onda poče vaditi neke hartije, pa reče da će u Petersburgu žene moći da vide čuvene dvorce, koji se zovu Monplaisir i Monbijou, a pored njih i fontanu, koju je Petar Veliki mnogo voleo, a koja se zove Samson.

Sačekaće samo da se gospoža Evdokija vrati, iz kuće, pa će on otići, a oni nisu trebali, ni da ga u svoju kuću zovu, kad je tako. Božič se i na to smejao. Božička se, međutim, pojavi, ponova, kao da ništa nije bilo.

Čuju da je za njih zemlja već izabrana, na reci, koja se zove Donec. Oni ga Dunavac zovu! Ništa drugo oni ne traže. Višnjevski se Pavlu smejao. Ima vremena, kaže, kapetan će se predomisliti.

Predložio je da se novi, serbski pukovi, ne zovu serbski, nego pandurski, kao u Austriji, a za komandanta novog puka naimenovao je svog sina. Dečka od šesnaest godina.

Mnogo je Đura naučio, kaže, na putu u Rosiju. Kažu, da mu je žena lepa, i miriše, kao cvet koji zovu majkina dušica. „Lepo! Samo, da prostiš, apostole, lepo miriše i tuđa žena.

To je dakle kraj, u koji su, odrpani, stigli, oni koji su bili, krvavi, doprli, do dalekih zemalja, koje se zovu Provansa i Ešpanja?

Teodosije - ŽITIJA

Ovaj beše sin velikog župana Nemanje, vladara srpskog, koji samodržavno vladaše svim srpskim zemljama što se zovu: Dioklitija, Dalmatija, Travunija, na istoku se Iliriji približavajući, a na zapadu na Rimsku oblast naslonjeni.

Jer oni dobri oci, ako zbog tela i nije zgodno da se zovu anđeli, uistinu bejahu Božji ljudi; od svega se oslobodiše radi Boga.

Umiljeno sve moljaše da sa velikom brzinom zovu Savu. Trčeći potekoše, i ne nađoše svetoga koji je otišao, jer tako je i udesio Bog, da ne nađu onoga koji će ga

Zapovedivši svima da odbace strah i da zovu „Gospode, smiluj se“, i sam podigavši svoje prepodobne ruke, moljaše se govoreći: „Kao što si nekada spasao svoje

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

opet pojave iz pećina, zatim suve prostrane i razgranate pećine, bezdane i surdupine, intermitentni izvori koje zovu potajnicama, itd.

Pouzdano je da su oni ubeđeni da su ga bolje shvatili i od Osmanlija ili „Turkuša“, kako ih zovu, želeći time da pokažu, da „Turkuše“ nisu pravi muhamedanci.

planina naselili po planinskom delu Istre, severno od Čičarije — oni žive i sad tamo u dva sela (Žejane i Mune) i zovu ih Ćiribircima — kao i severno od karsnog jezera Čepića, u Istri (sela: Šušnjevica, Brdo, Jesenovik i Mala Kraska).

Ove dinarske doseljenike, koji su doneli svoju nošnju u oblast između Laba i Rogozne, Kosovci zovu Ercima i Erićima; a to su upravo isto imena kojima ih zove odseljeno kosovsko stanovništvo u Župi i u Levču.

Srbi i Bugari zovu ovo stanovništvo Šopovima, što označava da su u razvitku zaostali, sirovi ljudi.* Međutim, oni ne primaju ovo ime.

Među ženama — Srbinkama, kako se same zovu — zapažaju se otvoreni i srdačni tipovi. Najviše ih je bilo u pečalbi u Srbiji; ima ih koji su odlazili u Rumuniju,

Obuhvata 12—14 sela u gornjem toku reke Radike, koja se ovde zove Gornja reka. Njeni se stanovnici, zovu Rekanci. Sa dubokim potocima, visokim ispašama i snegom koji se preko leta zadržava u cirkovima, Radika ima karakter

Mijačka grupa (zapadnomakedonski varijetet) Grupa pravih Mijaka, koji sebe tako zovu i koje okolno stanovništvo naziva Mijacima, ograničena je poglavito na oblast Male reke, leve Radikine pritoke.

Tamošnji hrišćani zovu muslimansko stanovništvo ove grupe pogrdnim imenom Torbeši. U dolini Radike, pred debrom, Mijaci dopiru u sela

U nekim selima ga zovu zobonče. Mijačka kapa je slična crnogorskoj a zovu je ćulavče. Ostali su haljeci onakvi kao i svuda po Makedoniji, samo

U nekim selima ga zovu zobonče. Mijačka kapa je slična crnogorskoj a zovu je ćulavče. Ostali su haljeci onakvi kao i svuda po Makedoniji, samo su ovde od grubog, crnog sukna.

Ove poslednje prezrivo zovu Ulufima ili Keckarima (kozarima), i za njih kažu da imaju prostačke i divljačke običaje. Čini mi se da nijedno drugo

Nušić, Branislav - POKOJNIK

(Trpa mu u džep.) Pa idite, idite u „Rusku liru”, „Kazbek” ili... šta ja znam kako se sve zovu ti vaši lokali. Idite tamo, naći ćete svoje drugove, slušaćete balalajke i čućete pesmu vašeg zavičaja i...

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Ima ženu, njegovu Agru, koja mu u svačemu gove. Njegovi prijatelji su i njeni prijatelji; jedno drugo nikad drukčije ne zovu, već „duško”. Ima jednog sina, slavnog „fiškala”, pa onda unuke.

— To sam baš ljubopitan videti. — A banda ta ista, naša banda. Čamču zovu gosti, ištu karte. Sad već Šamika sve zna. Popije, plati i udali se. — Doći ću, — izlazeći reče.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

⁴⁰ Neke nerotkinje u okolini Šapca odu na grob trudnice i tamo grizući travu zovu umrlu po imenu, moleći je da im pokloni svoje breme. Zatim uzmu malo zemlje s tog groba i nose ga pod pojasom.

jede meso od ovce, ili od koze, koju je vuk jeo, onda po njezinom djetetu kad se rodi, iziđu nekakve rane koje se zovu vukojedina.

pred trudnom ženom iznenadno pojavi neka ljudska nakaza, kao kljast (u ruke), bogalj, osobito sunbulit (kako u Crnoj Gori zovu čoveka kljasta i bogaljasta ujedno), veruje se da će u njoj začednuto dete isti izgled primiti.

³⁹ Žene koje dolaze na povojnicu zovu se „povojničarke“ ili „babice“. Na povojnicu kao darovi porodilji nose se: pogača namazana medom sa grumenom soli,

⁷³ Dete se krsti pre podne, a u podne se pravi svečani ručak. Na ručak se zovu kum, najbliži srodnici, susedi, a negde i pop koji je krstio dete.

⁷⁷ „Ime je u Hrvata i Srba ono, kako koga zovu po njemu samomu, i prezime, kako koga zovu po ocu“, kaže Maretić.⁷⁸ Davanjem ličnog imena detetu ono se priznaje za

⁷⁷ „Ime je u Hrvata i Srba ono, kako koga zovu po njemu samomu, i prezime, kako koga zovu po ocu“, kaže Maretić.⁷⁸ Davanjem ličnog imena detetu ono se priznaje za individuu koja se razlikuje od drugih i

⁷⁹ Kod Srba dete, sve dok je nekršteno, zovu onim imenom koje mu je pop dao na vodici ili ga zovu „Čore“, „Turče“, „Bugarče“, „Vlašče“ „Šileže“, ako je muško, ili

⁷⁹ Kod Srba dete, sve dok je nekršteno, zovu onim imenom koje mu je pop dao na vodici ili ga zovu „Čore“, „Turče“, „Bugarče“, „Vlašče“ „Šileže“, ako je muško, ili „Bulče“, „Cigančica“, ako je žensko dete.

Veruje se „da vještica ne može djetetu nauditi ako mu imena ne zna, zato se u našim krajevima mnogi zovu nadimcima do smrti“, napominje S. M. Ljubiša.

žive po varošima kao trgovci (gotovo same dućalnije) i majstori (ponajviše ćurčije, terzije, jekmekčije, tufekčije), zovu se varošani; i budući da se Turski nose i po Turskom običaju žive, a uz bune i ratove ili se zatvore s Turcima u

Zapravo, sve do krštenja dete je „nečisto biće“ (otud ga zovu npr. „Turče, „Čore“, i sl.). Obredno krštenje predstavlja ritualno uvođenje deteta u društveni svet.

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

bilo koji drugi, dođe s vojske kući, poruka mu od cara, tri nedelje da se odmara, da se ne odziva i ako ga zovu da se sudi, ili ako iguman po njega poruči; da ga vreme na vratnicama čeka, da ga čekaju i carski i crkveni ljudi, i

kad se o kraljevićima pričaju gatke, za njih što i u doba rata, kad im pod srcem ubijaju dete, trudnoću blagoslovenom zovu.

Da se carski gosti i poklisari, tuđa vlastela na dvoru zatečena, u lov zovu, i carević i presvetla carica, koja me je pratila i na vojsci, među vlastelom da budu u lovu.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Njegov desni rukav mirisao je na povratak iz vojske, džip »vilis« i tovatnu mast za konzerviranje motora. Onaj deo koji zovu ranfla mirisao je na »gerlen« jedne mlade dame; prednja strana — na trule daske jednog splava na Adi Ciganliji, kada

dnu, male sive mrlje doleću noseći sa sobom talas mirisa stare pijace; miris osušenog sena, miris užeglih jela koja se zovu bamije, koja se zovu šiš-ćevap, koja se zovu sogan-dolma, koja se zovu pače...

doleću noseći sa sobom talas mirisa stare pijace; miris osušenog sena, miris užeglih jela koja se zovu bamije, koja se zovu šiš-ćevap, koja se zovu sogan-dolma, koja se zovu pače...

mirisa stare pijace; miris osušenog sena, miris užeglih jela koja se zovu bamije, koja se zovu šiš-ćevap, koja se zovu sogan-dolma, koja se zovu pače...

miris osušenog sena, miris užeglih jela koja se zovu bamije, koja se zovu šiš-ćevap, koja se zovu sogan-dolma, koja se zovu pače...

Pitali ga posle kako se zovu one travke, i zašto ne proda tajnu toga leka i obogati se, a on im reče da je tu tajnu doznao u snu, a možda to i nije

Iza fasada trgova upoznala si sumorne dvorišne zgrade i sobe koje gledaju na tamni ponor što ga zovu »svetlarnikom«.

Nikada nikoga. Samo slike. Na stanici ga već poznaju. Pije sa milicijom pivo. Sačekuje zemljake. Zovu ga »naš čovek u Beogradu«. Razvodi ih po gradu. Svršava im poslove. Predaje pakete mašinovođi. Nabavlja lekove.

On joj se stidljivo osmehnu i sleže ramenima. —Otišli su da ga zovu... — vrati se Pop. — Daj mi grudvu! —Kad imamo voz? —U šesnaest i četrdeset. —Ima vremena . . .

— Kako se... kako se zovete? — načini Nina sledeću grešku. — Ne zovu me! — nasmeja se čovek imbecilno otkrivši krupne bele zube sa naglašenim očnjacima. — Sam dolazim. Sam!

— Šta ja znam kome? Tužiću! — Polako, polako... — rekao je. — Kako mislite da dokažete? Znate li ko su, kako se zovu, odakle su? Poznajete li ih? — Ne poznajem. U stvari, prepoznaću onoga s brkovima u belom odelu.

Matavulj, Simo - USKOK

Vele: duga je od nas eto pa sve do Rusije, a u širinu joj stali Madžari i Poljaci i još njekakve vjere. Kako se ono zovu, Krcune? — A ima, čoče, mnogo i Srbalja u ćesarovinu. Oni daju ćesaru najbolju vojsku! Viđeste li ove Ličane u Kotoru!

Pero Purov zapita učevnog Krcuna: — Čujao sam e je mnogo lukav ovi današnji ćesar. Kako ga ono zovu? — Franc mu je ime — odgovori Krcun. — A da nije lukav, ne ćaše uzeti tolike zemlje i gradove, bez krvi!

— Jân. — Kako reče? Milica se zaboravi i umiješa se: — Eto reče: Janko! — Jesi li ti oni, te te zovu principom? — Da, mene zovu u Kotoru princip! — A jesi li princip? — Ne, grof sam.

Milica se zaboravi i umiješa se: — Eto reče: Janko! — Jesi li ti oni, te te zovu principom? — Da, mene zovu u Kotoru princip! — A jesi li princip? — Ne, grof sam. — E, pa dobro ni došâ, ko si da si.

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

TETKA: Jošt kakav! MATI: Šta misliš ti, kakva ćeš biti u varoši. DEVOJKA: Ah, da me ljube u ruku, i da me zovu milostivom gospojom. MATI: I ja ću pored tebe biti u česti. DEVOJKA: Pa kad ausfarujem, bedinter otragu...

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Duško Dugouško je ponašeni Big Vunnu; tako ga zovu i u drugim južnoslovenskim plemenima. Slovenačka spisateljica Branka Jurca ponudila nam je, u Dečjoj Politici od 8.

visokih obaveza prema deci bila neophodna pripomoć vrsne nam Lale Lalićeve, ili dobrog Sime Simića, ili kako se već ne zovu svi oni koji se tim poslom u vidu zanata bave! Mi, odrasli, vladamo i mislimo u ime dece.

govoriti o ranom i kasnijem Ćopiću, nego o jednom duhovnom iskustvu, o ključnom podsticaju i zagoneci jednog talenta, o zovu koji je u početku bio najjači, ali nikad nije sasvim zamro.

i rodne grude: Moj je deda služio vojsku u artiljeriji i on dobro zna šta su to topovi zato ga svi u susedstvu zovu artiljerac i od naše kuće beže lopovi.

Slušajući me, tražio je tačku u kojoj bi mi prišao. Zbunjivala ga je moja nepristojnost prema svetinjama koje se zovu porodica, nacija, domovina... Hvatao je slabe tačke i izvrgavao ih podsmehu.

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

Ali oni ,,ne, ne“, dokle nas ne doteraše u Serbiju. SMRDIĆ: da gubimo na banknotama. ŠERBULIĆ: I da me zovu Švabom. SMRDIĆ: Jest, sad sam mu Švaba! A šta je dolazio da nas diže! 2.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

pravo da mogu slobodno zidati svoje crkve, da ne moraju praznovati katoličke praznike, da se zvanično ne zovu »šizmatici« no »greko-nesojedinjeni« (graecі non-unіtі).

udaljavati od zdravoga razuma (koji neodložno mora služiti za osnov sviju čovečanskih znanja), upadaju u ono što Nemci zovu: švermeraj, a naši: parenje i pokretanje uma...

svi rimski pesnici nose srpska imena koja su samo pisari i pisci iskvarili, i čak da i u Srbiji ima Gerharda, samo se zovu Đero.

OMLADINSKA IDEOLOGIJA Pred 1848, Srbi, u idejama svojih neposrednih učitelja Jana Kolara i Ljudevita Štura, zovu se »Slavjani« i snevaju o »velikoj Slaviji« i »Slavjanskom Carstvu«, ali i osećanje »srbstva« i ideal »srbskosti« uvek

mužeske su one koje se uz gusle pevaju«; »sve one pesne koje nijesu od deset slogova i ne mogu se uz gusle pevati, zovu prosti Serblji ženske pesne.

Sremac, Stevan - PROZA

« trlja Jova zadovoljno ruke. »Vatrica, Vatrica!« popravlja ih Jova i cela varoš ga tako zna. Oni kojima je manje dužan, zovu ga: Jova Vatrica, a oni koje je većma zakačio, zovu ga: Jova Vatra, i uvek ponešto opsuju.

Oni kojima je manje dužan, zovu ga: Jova Vatrica, a oni koje je većma zakačio, zovu ga: Jova Vatra, i uvek ponešto opsuju. Jovan Maksić je čovek od svojih četrdeset i pet godina.

Radičević, Branko - PESME

Ta soko je kâ mu otac bio, Što mu krasno ime ostavio, Baš kâ takom prilikuje tiću — Njega zovu Gojko Zmajeviću. Jutros rano pre rumene zore Gojko bele ostavio dvore.

Bezdan nosi ime ponosito: „Grob hajdukov“, tako njega zovu. I dan danas kad tud Turci minu, Sjećaju se Miluna hajduka, I dršće im srce u njedrima, Pa se mole svojemu

“ I već sreza i kosu poveza, Pa na zemlju klonu ukraj člana. A sunašce tonu u zapada: Dođe doba da se ide doma; Zovu cure svoju drugaricu: „Ustaj, drugo, ustaj, naša tugo! — Ma što joj je te se ne odzivlje?

Al' od mene čujde mu imena: Njega zovu vojvoda Mileta, Mlado momče od dvadeset leta, Blago čedu koja mu se nada!... Al' o tome dosta je zasada.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Terziju, a ovaj, uvrijeđeno se povlačeći niz puteljak u strnjištu, zlurado je zavrečao kao da plaši čavke: — Ehi, ne zovu tebe džabe tamo u Lici „Drmogaća“. Drmogaća, Drmogaća!

Zabušanti i dokonjaci iz komande pozadine odavna su komandiru „realne“ prišili nadimak Car Dušan, tako ga iza leđa zovu i njegovi kuriri, pa i on sam nije sraskida da im ponekad poprijeti tim imenom. Jašta nego car, šta tu ima da se priča.

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

Ti znaš samo toliko, da se to radi u mraku. Odmiče noć, a ti čekaš da ti se presuda javi. Tebe ne zovu na razgovor, a sude o tvojoj glavi. Crne u dovratku čekaju te čalme, crne rukavice pretresaju ti stan.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

vatru u mangalu mesto u peći; kako je htela da padne u bunar ne mogući da se vrati u kuću; kako nije davala da me zovu bojeći se, da se ne „pometem“ od učenja; kako me je, kad je počela da gubi jezik i svest, ovog večera, dok sam ja

Slušam viku drugova, gde me zovu da idemo na reku i sečemo zelene vrbe. Vidim majku, kako pogurena ide po bašti i bere razne trave, pa sve to sa

Obradović, Dositej - PISMO HARALAMPIJU

Oni se zovu Turci dok Turci tom zemljom vladaju, a kako se pravi Turci vrate u svoj vilajet otkuda su pro|zišli, Bošnjaci će ostati

Kostić, Laza - PESME

je l' čudo što i nas, žičine druge, neskladne tuge obuze sklad, zovemo senku, gonimo nad? A koga zovu, koga li mame sinovi tame? Zar onog kom je, živ dok je disô, kroz oba sveta letela misô, pasala smelo neviđen svet?

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Kako on dođe pod grad i galija stane u kraj, car onoga grada pošlje i po njega ljude, da ga zovu preda nj. Pošto iziđe pred cara, i pošto car i njega zapita ko je i otkuda je i kuda ide, i on nepokorno odgovori kao i

Kad ovo ču carski zet a on mu reče: — Bi li ti, brate, pošao sa mnom u družinu? Mene zovu vezirski sinovi na zijafet pa bi i tebi bilo lijepo.

Mene vezirski sinovi zovu na zijafet, pa će i tebi biti lijepo. Ovaj se obeća i pođe, i tako carski zet dobi devet stotina i devedeset i sedam

Čobančad kad nađu zovu, odseku jedan prut i od njega načine sviralu, ali kad počnu svirati, svirala izdaje glas: — U cara Trojana kozje uši!

i reče im da se zove Kravarić Marko (zato što ga je krava othranila), pa zapita i njih ko su oni, otkuda su i kako se zovu. Ovi mu se sad kažu, i jedan reče da se zove Tarigora, a drugi Krivigreda.

kći, vidi đe lete ljekari i ljekarice; popovi, kaluđeri i vladike čate molitve, svještavaju masla, drže bdenija, i zovu đavola da iziđe, a đavo jednako viče iz đevojke i ruga im se; pođe i on tamo sa svojom torbom, ali ga ne puštaju

Upita ga sin: — Što će reći da tebe zovu stara a mene mlada ne, kad bih ja bolje i zapjevao i poigrao od tebe? — Valjada im je nestanulo drva ali vode, —

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

MAKSIM: Nema luka i leba. SOFIJA: Ćuti, ćuti, boga ti; tako te po varoši i zovu: „leb i luk“. MAKSIM: Šta marim ja za svet? U mojoj sam kući ja gospodar.

To dobro upamtite! (Zavjesa) DEJSTVO TREĆE 1. MAKSIM MAKSIM (sam): Svi me zovu džandrljivim, a ne znaju zašto. Istina, katkad i zabadava propsujem, ali zato se ne može kazati da ženu kinjim, kad ona

MANOJLO: Da nije to nemačko trifel? DOKTOR: I Nemci tako zovu. MANOJLO: E, pa to su gljive. ISAJLO: A otkud ti to znaš?

ISAJLO: Ne znam ni kako ću iskati, ni gdi ću ga tražiti. MANOJLO: Da nije to što i Nemci zovu datel? DOKTOR: To ne graniči ni na kaku sumnju. MANOJLO: E, pa kod nas se kaže urma. ISAJLO: Urma? Urma?

Kako ulučim priliku, taki ću gledati da skinem tu bedu s vrata. DAMJAN: Pravo bogme imaš. No mene poslovi zovu. Zbogom, komšo! Ne mogu se dalje zadržati. (Otide.) KUZMAN: Zbogom!.. Da vidim, oće li mi ovo pomoći.

LjUBA: Pa tako. STANIJA: Ja te ništa ne razumem. LjUBA: Šta ću ti, kad nisi živila ovde. STANIJA: Kako se zovu te tvoje zurle? LjUBA: Kažem ti, fortepiano. STANIJA (vrti glavom): Hm, hm! Pa de sviraj malo.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

naziv kojim su ovenčane neke beogradske devojčice što neprestano zuje po ulicama na relaciji Slavija—Kalemegdan: zovu ih naime, lujikama!

GLAVA III O pisanju memoara uopšte, a posebno o naslovu „Život na brzaka“, kako bi trebalo da se zovu Anini memoari, i o tome kako su tri starca delila svet još davno pre njenog rođenja.

Oni koji me vole zovu me: Miša ili Mišelino. U ateljeu imam džak za spavanje. Zaboravio ga letos neki Šveđanin. Pa, ako ti odgovara dok se ne

(A kod njih neverovatno, sve ulice se zovu street!) Tu me jako podsetiše na nekog mog frenda, šofera Drndu, s Kalenića pijace.

tiče tonik-votera, moj frend Sule tvrdi da je otkrio izvor tonik-votera u šumi iznad Lazarevca i da taj izvor seljaci zovu Tonikova greda, a da se selo zove Tonikova korita.

Kad uhvate nekog sirotog studenta, odmah zovu miliciju, umesto da pozovu bolničare iz ludnice, jer još samo retki ludaci slušaju pravu muziku.

A kao glavni adut protiv starih Šveđana im je u tome što Šveđani nikog ne zovu kući, ne može, kao, nijedan naš čovek, sve i da se ubije, da ufura u švedsku gajbu! — A zašto i da vas primaju?

To brdo, inače, iz milošte zovu još i Kukuriku Hil. Pošto je bio štedljiv i marljiv, taj čovek je imao u svojoj kući čak i ptičjeg mleka.

samo zove li, zove, pa niti se to predstavlja, niti ga briga jesi li u kupatilu ili knjavaš posle ručka; njima dopada da zovu. — Alo? Jesi l' to ti? — to im je prvo što bupnu u slušalicu. Kao, ako nisi ti, onda nema veze! — To sam ja! — kažem.

I sad, kako se zezaju? Zovu jedni druge da vide kako su i šta rade, da se čuju preko žice. A njihove ćerke zovu neke nesrećne momke u koje su

I sad, kako se zezaju? Zovu jedni druge da vide kako su i šta rade, da se čuju preko žice. A njihove ćerke zovu neke nesrećne momke u koje su zaljubljene pa onda ćute i dišu.

Ludo se zabavljamo! Kao, sad ćete vi načisto da pošizite što niste tamo s njima, pa vrše direktan prenos žurke i zovu neke druge tipove da vas pozdrave, a vi lepo ništa ne razumete jer svi nešto kao zapliću jezikom i kao recituju

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

JELICA: To je cela istina. No ja sam u Beču slušala gdi mloge dame zovu svoje muževe „vi“. Nisam raspitala da l’ je to baš u modi.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Mreža mu teška, veslo još teže, vjetar ga svaki hladnoćom reže, s prijetnjom se more giba. Uzalud zovu daljine drage, starini tužnom nestalo snage, sve mu je manje riba.

Naišla si kao lak oblačak, tvoj me pogled za tren obeznani, zaboravih ime i očinstvo, kako mi se zovu ukućani. Iznevjerih poput sablje tupe. Mala moja iz Bosanske Krupe!

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

— Ivona. — To nije domaće ime. — Nije. Moj otac je služio u marini i putovao mnogo. Ali mnogi me zovu Roldana. — Ivona je lepše. Doviđenja dakle. — Doviđenja, mladi gospodine.

„Kakva razlika, mislim u sebi, između one Roldane što smo je zvali Ostrvce i vezilje što mi je sinoć rekla da je zovu Roldana!“ Primećujem da mi zidar koji ravnomerno vesla nešto govori.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

kazati da se više ništa ne očekuje od njih, ili im pustiti veru u plodove patnje na ovoj strani svemirskog vrta? Zovu me opet u horu, ja odlazim naglo, pesme ko prašina dižu se za petama, bičem se zvuka od reči sad branim, mir!

Mogu li skupiti reke rajske da optočim narod svoj oklopom vode večne? Zalud me carem zovu kad mi velike moći nisu date! Drveću bih zaveštao svoje mošti da se razlistaju i plodne postanu sudbinom stabala.

Uvek si pijan išao u bitku Ne ali pogledaj zastave ni vojnik ne može sve da izdrži opet ga u neki pohod zovu ili su to znamenja da više ne proliva svoju krv i ponude se nad šljivikom slegle kneginje predusretljive i slikar iz

u okolu pepo dokolu mrak nek pada da ne vidim pokoru sve po polju leži smrću pjano samo konji ržu za petama majku zovu ja im nosim vodu devojka je rodila mudraca sve ih pojim iz moga kondira iz dojki mi ptičje mleko curi al nema

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

AGATON: Ovoj devojci što nas je sad služila. Njoj je tetka, pa je zbog toga svi tako zovu. I pokojni Mata je zvao tetkom. VIDA: Pa otkud advokat toj tetki da preda kuću; nije valjda advokatu tetka?

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

I čim nas kao rezervu hitno upućuju, znači da je situacija ozbiljna. Jer vi znate za ono narodno: ne zovu magarca na svadbu da igra... te i mi. Drugo je ono kad nastupaš — pipaš, rešavaš se hoćeš ili nećeš. A ovde nema.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Odredi mesto svakom detetu, kaza im kako se zovu njihova sedišta i taman poče da im kazuje kako se ulazi u školu, kako se sedi i ponaša u njoj, a napolju se razleže

— Učitelj Gojko da ide sad odmah sa mnom u srez, zovu ga ... Evo i poziva. — Hm... on se potpisao, šapnu Velja. — Dobro, zemljače, idi ti sad. Doći će gospodin.

a ruke kao da nisu od mesa, kao da su od samoga vazduha, tiho i nečujno, kao lahor, mašu i zovu... Razleže se očajan, panički, samrtnički vrisak i odjeknu daleko potesom kroz gluhu noć, ali ga niko od ljudi ne ču,

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

SOFIJA: A možeš li da pogodiš koja je ovo trava? DROBAC: To plavo? Mišjakinja! SOFIJA: Kod nas je zovu vidovčica, vidova trava. Leči vid. DROBAC: ja sam jutros i bez te trave progledo!... Kamo sreće da nisam!

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Trupe koje prolaze imaju od koprive šinjel. Za doručak dobijaju neki prženi kukuruz, kao kafu, i neku zovu, kao čaj. Đonovi im propuštaju vodu. Za ručak imaju repu. Za večeru valjuške od crnog brašna i kupus, pomešan.

Priča da su najveći glumci gostovali u njemu. Varošica je puna ženskih činovnica Vrhovne komande, koje se zovu „pomoćne snage“ („Hilfskraefte“) a koje su mlade, lepe devojke, dovedene iz Beča i Austrije.

Jednu ruku od bronze, koja je bila upijač. Znam da je neverovatno. Već idućeg dana, po podne, zovu me u ađutanturu i kažu mi da se spremim, vraćam se u San Vito. Kola me čekaju.

Dolazi, zatim, do tuče u javnoj kući i komandant mesta naređuje istragu. Mene zovu u ađutanturu. Tamo mi kažu da se spremim, hitno.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Prema svemu ovome, prirodno je da se to zovu slobodni izbori. Tako izabrani narodni predstavnici okupljaju se u glavni grad Stradije da rešavaju i većaju o raznim

Iznenadio sam se. Zborom rukovodi predstavnik vlasti u tom kraju zemljice, valjda ga zovu okružni načelnik, a on je i sazivač političkog zbora.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Našeg ćope nestalo; otiš'o dolje u Beograd i upis'o se s oproštenjem, u vokate. Kad ljetos, zovu mene i Žiku, 'nako, u koncolariju. Spremimo se mi, pa 'ajd'.

Iskustvo iz dosadanjih potera naučilo je svet, da ne polaže nikakva uzdanja u ovo nesmišljeno vrljanje, koje kapetani zovu »energičnom poterom«.

Pa onda lepo svi usednu na kola sa belim konjima i voze se u veliku šumu koju zovu Topčider; tu Bora trči po parku i vuče svoja ručna kolica... vode ga k ribnjaku gde baca ribama kifle ...

A o sebi i ne misliš... Gle, sve više nestaje naših vršnjaka, nema ih. Ove što se zovu zreli ljudi znam sve kao dečurliju. — Hm, besposlen čovek, odgovori Marko, mahnuvši ljutito glavom.

A tamo iza stola gledaju je ona ista dva ljubavna, svetla oka, ali sad gledaju onako, kao kad Kosa razbije čašu, pa je zovu na priznanje krivice... Pa opet ove oči gledaju drukčije.

Sad ga svi zovu ćopa, a od to doba Kaja je još veselija. Znam da sad ne želi da bude kapetanica.

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

JEVREM: Pa to jeste! SRETA: I ti misliš da mene vređa što me zovu Sreta Numera 2436. To je numera sudske presude kojom sam bio osuđen na godinu dana.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Žive lepo među sobom, kumakaju se, zovu prijateljima i komšijama, slabo se svađaju, pa, i ako se posvađaju, to obično više žene, za kojekakve sprdnje, nego ljudi.

On je zemljak, iz istog je vilajeta iz koga i ćir-Đorđe, i zove se Tašula, ali seljaci ga obično zovu Zac naročito kad hoće da ga naljute, a zovu ga i Kićo kad su dobre volje.

je vilajeta iz koga i ćir-Đorđe, i zove se Tašula, ali seljaci ga obično zovu Zac naročito kad hoće da ga naljute, a zovu ga i Kićo kad su dobre volje. Nosi dugu anteriju a preko nje pripasao malu kecelju od plava porketa.

Odmah nabije šešir na oči, pa jala na vrata mehanska! Oni viču za njim, zovu ga natrag, vele da je sve to samo šala, i da je lud kad ne zna za šalu, — ali on neće ni da čuje, nego hvata sokak.

Svi ga zovu gazda-Đorđe, jer se pomalo i ljuti kad mu kažu gazda Jorgać, a posle volije gazda nego ćir. A gazda je i bio docnije.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

obućarske radnje, jer mirišu Po uštavljenoj koži, po imalinu i po ćirišu; I volim stare obućare — u Beogradu ih zovu krpe — Koji se naučili da ćutke rade i trpe. Od kuće ponesu lončić — tako plav, da ga naslikaš!

— Sunce, gle, razbacuje koruge od limuna, I to je ono što ljudi posle purpurom zovu. Kroz vazduh, zatim, počnu da lete ptice. Podbočena o laktove, spava železnička rampa.

Tamo hoću da živim, ništa bolje ne tražim, Tamo, gde se ulice zovu po ljudima nevažnim, Gde dvojica, opkoračivši klupu, i zadržana daha Od podneva do večeri igraju partiju šaha, A

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Sredozemnog mora, koje nose naziv »bordіgueѕ« kao i slične italijanske instalacije na obalama Jadranskog mora, koje se zovu »lavorieri« love na taj način i po desetinu hiljada kilograma jegulje za jednu noć.

To su za dubinski lov prilagođene obične ribarske sprave te vrste, koje se u našim vodama zovu strašin, keca, dređa, koća, travl.

Rakić, Milan - PESME

OBNOVA Hoću na jednome svečanom opelu Da sahranim ono što prošlošću zovu. I da ti donesem tada dušu novu, Bez ijedne pege negdašnje — svu belu.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

jer bi to bio za njega kao neki posao, poniženje, već tako u opšte samo ime spomene, pa onda neka drugi, koji čuju, zovu toga koga on traži. Magda uzlete.

iza kuće, poređani uza zidove ležali, odmarali se, da dođu ovamo u veliku sobu, za sofru, Sofki se učinilo da ih ne zovu, što bez njihovih zdravica i blagoslova ne mogu oni da otpočnu tu njihovu slatku, veliku večeru — zar je njima sada do

Pandurović, Sima - PESME

Kad pričešće dođe duše koju zvona Zovu večnom carstvu čistote i mira, Ti si moje vere velika Madona Pred kojom se celi iz svetog putira.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

A kad to svrši uze vino, cijev, i „fitilj“ (tako zovu taj drenaž), pa se uputi k odru. Janka otkriše, svukoše mu košulju, pa ga obrnuše na bok.

Tako skoro u jednoj kući na Ceklinu, pitam: „Kamo ona mala?“ — „Malu zovu majkom već“, odgovori mi njezina ista mati, smijući se. — Ja se prekrstih.

„Pa je li živ sin Radojev?“ zapita medik. „Jest ja. Zovu ga Kićun!“ „Pa šta bi dalje?“ reče medik. „Vaistinu ne bi ništa, no...

sa dvije ledenice za pasom, i sa jataganom što ležaše kraj njih, da je, rekoh, vidio toga čovjeka a čuo gdje ga popom zovu, e bi se malo obezumio. Pop se pričaše sa Jokom, kad serdar sa zvancima uđe. „Ha! urani ti!

“ „Reci!“ „Ajde, moj Janko!“ „Da idem... a kud?“ „Tamo đe te zovu... đe ti je mjesto. Otac ti je neotac, veliš, a majka nemajka, ali imaš onoga čojka, koji gine za tobom; imaš sestru...

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

svatovski čauš — reditelj svatovskog ceremonijala i pokretač svatovskog veselja, pravi narodni glumac, koga „odmila“ zovu i „čaja“.

A kad je ljekar odgovorio da nije, on ga oćerao i kazao da zovu čoveka koji je padao s tavana. Kad kuća gori, barem da se čovek ogrije.

4 Pitali miša: — U kojem selu najbolje živi? — U onom đe nema mačaka. 5 Pitao magarčić oca: — Što te ono danas zovu na svadbu? — Biće nestalo drva. 6 Pitali psa: — Zašto mnogo laješ? — Drugoga zanata ne znam.

12 Pitao Turčin raju: — Kako ti bijaše, Vlaše, ono ime? — zovu me „Todore“, jer mi je svaki dan to gore. 13 Pitali raju: — Kako si?

VLAŠIĆI Vlašiće, zvezde, seljaci drže kao sedam brata i: zovu ih: Mika i Mioka, Raka i Raoka, Orisav i Borisav, i sedmi Milisav.

Sa svijem su kao i drugi ljudi, samo imaju pasju glavu, gvozdene zube, i oko na vrh čela. Stoga se zovu još i pasoglavi, psoglavi. Najvoliju žderati ljude, a osobito onakove koji su ikada drenjine zobali.

neuki narod vjeruje da imade ljudi kojima je otraga, kao i životinjama, izrastao rep, ali taj nije potpun, pa ga stoga i zovu „repić“. Takovi ljudi, osobito kada se rasrde, neobično su jaki, jer im se „repić“ podigne i ispravi.

Takovi đaci poslije zovu se grabancijaši, i idu sa đavolima i sa vilama, i vode oblake u vreme grmljave, oluje i tuče.

Oni se zovu košnice, i svi tihim glasom izgovaraju neki „Zu, zu, zu!“, a neki „Bu, bu, bu!“, neki pak: „Ru, ru, ru!“ tako da se

dronjcima, i objese niza se zvona; jednoga obuku u ženske haljine i dadu mu u naručje kao povijeno dijete; ovi se momci zovu đedovi, a onaj u ženskijem haljinama đedova baba.

S MLADOM U Risnu, na bijele poklade, obuče se nekoliko momaka u najlepše haljine, a jedan se obuče u ženske; oni se zovu svatovi, a ovo je nevjesta.

(Opet ga zovu): — O đede Eleze! — Ma što zovete, a ne date mi ovu pjesmu ispjevati, da bog da i vi ostarjeli! — Bolan, da li ne

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

kći, vidi đe lete ljekari i ljekarice; popovi, kaluđeri i vladike, čate molitve, svještavaju masla, drže denija, i zovu đavola da iziđe, a đavo jednako viče iz đevojke i ruga im se; pođe i on tamo sa svojom | torbom, ali ga ne puštaju u

35. Kokoš, kad snese jaje. 36. Grmljava. 37. Lubenica. 38. Saonice. 39. Uzda. 40. Pero. 41. Čobani kad zovu žene, da ponesu muzlice, da muzu ovce. 42. Ognjilo i kremen, i varnica i trud. 43. Kaluđer traži soli. 44.

Međed ga stane od toga odvraćati govoreći mu da je on još mlad i nejak, a u svijetu ima zlijeh zvjerova koji se zovu ljudi, pak će ga ubiti. I tako se dijete malo poumiri i ostane u pećini.

careva kći, vidi đe lete ljekari i ljekarice; popovi, kaluđeri i vladike čate molitve, svještavaju masla, drže denija, i zovu đavola da iziđe, a đavo jednako viče iz đevojke i ruga im se; pođe i on tamo sa svojom torbom, ali ga ne puštaju

Čobančad kad nađu zovu, odseku jedan prut i od njega načine sviralu, ali kad počnu svirati, svirala izdaje glas: „U cara Trojana kozje uši.

Kako on dođe pod grad i galija stane u kraj, car onoga grada pošlje i po njega ljude, da ga zovu predanj. Pošto iziđe pred cara, i pošto car i njega zapita, ko je i od kuda je i kuda ide, i on nepokorno odgovori kao i

“ Kad ovo ču carski zet a on mu reče: „Bi li ti, brate, pošao sa mnom u družinu? mene zovu vezirski sinovi na zijafet, pa bi i tebi bilo lijepo.

mene vezirski sinovi zovu na zijafet, pa će i tebi biti lijepo.“ Ovaj se obeća i pođe, i tako carski zet dobi devet stotina i devedeset i sedam

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

(Izlazi) MILE: Jesi vido kako pravi grimase dupetom? CMILjA: Crnoga li joj leba, bogo moj! MILE: Zovu te neki napolju, oće da naruče! IKONIJA: Fala Bogu! Spremde mi to za kutnjak, oću dizludim!

CMILjA: Kaže Ikonija da vas nazivaju Ćora! ANĐELKO: Pa šta s tim? CMILjA: Ništa, samo se pitam što vas zovu Ćora kad niste ćoravi! ANĐELKO: Ćora, to je od ćorisanja, pogrešno ste protumačili koren!

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

vlaškoga koleđijum i da, čekajući ja priliku za poći u armiju, mogao bi[h], međutim, onde početi dijački (ovako zovu latinski) učiti se.

Ovo mi predloženije milo bude i pođem sutradan s Atanasijem viditi kakav je to tu našega episkopa kolegijum (zašto nas zovu Vla[h]e). Dođemo tu.

” Nedaleko od Hormova na[h]ode se neka prekrasna polja koja Albanezi ne zovu drugojače nego „Lepažita.” Pitam i[h] ja šta to znači? „Ne znamo“, | kažu mi, „to je ime polja.

posla [h]oditi, to se zove skitanje (ako će biti samo po jednom selu); a s poslom [h]oditi, to ljudi pametni drugojače zovu.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

, tako isto ima ih iz kojih je izašlo toliko fratara ili popova (fratar je više cijenjen). Taka se plemena zovu: svete loze. Taka je sveta loza Jerkovića u Zvrljevu, koja je, do danas, dala manastiru V. dvadeset i pet fratara.

Tada Stipanu prekipje te viknu: — Natrag, ti Rkalino kako li te zovu, jer ću ti mozak proliti! — i maši se oružja. Bakonja se stani u tren kraj Stipana, a Kušmelj opet spopade vatralj.

— A jesi li kad bija ovdi? — zapitaće ga jedan mališa, pošto ostaše s njim na trijemu. — A kako te zovu? — pita drugi. — Ime mi je Ive — odgovori Kušmeljić. — Al’ te zovu Bakonja! — dodade treći smijući se.

— A kako te zovu? — pita drugi. — Ime mi je Ive — odgovori Kušmeljić. — Al’ te zovu Bakonja! — dodade treći smijući se. — ocu ti je nadimak: Kušmelj!

majci: Osinjača, jednome bratu: Čmanjak; jednoj sestri: Galica, drugoj: Krivica; najmlađem bratu: Škembo. A stričeve ti zovu Čagljina i Šunda. Reci da nije tako. I svi se slatko smijahu. — A šta si radija kod kuće? — Pasâ je koze!

Bakonja je jasno čuo gdje jedan od onih reče: — Bogati, ko je ovaj klapčić sa Baleganom? (dakle, šjor-Grgu zovu Baleganom.) — reče u sebi Bakonja. Kad je bilo doba večernji, Kušmeljić se pribi u kut crkveni.

i mučaše se da nauči pisati one čudne grabulje i škorpije, što se zovu glagolica. Takođe nauči odgovarati jutrenju i misu.

— Pa bi li ti umija timariti konje? — pita Naćvar. — Ja? Je li? Bik, bogme, ja... — A kako te zovu? — pita gvardijan. — Mene, je li? Zovu me Grgo... — Čegović? — Prokasa! Grgo Prokasa, znaš, iz Zelengrada...

— pita Naćvar. — Ja? Je li? Bik, bogme, ja... — A kako te zovu? — pita gvardijan. — Mene, je li? Zovu me Grgo... — Čegović? — Prokasa! Grgo Prokasa, znaš, iz Zelengrada...

Govedar ga gurnu nogom. — Diži se! — Je li ja? — pita Bukar. — Ti, magarčino, a da ko je drugi u tvojoj koži? Zovu te dijaci! Grgo se primače k ognjištu razbarušene kose i raspas. Đake spopade smijeh. — Dajte mu odma da nazdravi!

Bićemo prijatelji, ali me ti moraš štovati kâ svoga starijega. Zapamti još ovo: čuja si da me zovu Bakonja, ali me ti ne smiš tako zvati. Ja sam dijak Jerković!

A... — A ko ti je brat? — prekide ga njeki. — Vratar, bolan, jarčina kâ i Naćvar! Moga zovu Vrtirep, jer se vrckâ iđući kad je bija mlađi. Svi su oni jarčine, bolan, a mi siromasi...

Ćosić, Dobrica - KORENI

(Brbljam, samo brbljam. Večeras moram sve svršiti. Moja soba... Vukašinova soba. I sada je sigurno tako zovu.) Ne, ne! Ne treba lampa. Ja ću sad da se skinem i malo odmorim. Mnogo ti hvala... (Šta ću s njom ovoliko obradovanom?

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Jedino još Mesec tvrdi da ga viđa kako skakuće sa zvezde na zvezdu, za noć obigra čitavo nebo. Zato ga i zovu Zvezdan... Zanesen pričama trava dečak-kapljica i ne oseti kako tone. — Joj, gde sam?

Nosači i čistači zovu ga Zlatousti i tvrde da je to nekadašnji mali čistač. Dečaci su uvereni da je to Zvezdan. Ali, ko je u pravu niko ne

Hujao je vetar u njegovom snu, lomili se talasi. Izdaleka ču kako potopljeni mornari zovu u pomoć, i probudi se sav u znoju. »Možda bi trebalo odustati od plovidbe?

Ponekad mu se činilo kako ga zovu da otputuje s njima, ali samo što bi zaplovili nebom, već bi se rasuli kao krunice prezrelog maslačka, iščezli prožeti

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

J. Dučić LXXI DE PROFUNDIS Ti utehu čekaš. Ne, utehe nema; Što utehom zovu, zovi zaboravom: Jad istinski dubok nikad ne zadrema.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

puni, Zatim zvijezde sve po nebesima prosute cjelim, Snažnog Orijona, Plejade i k tome Hijade, Medvjeda, kog još zovu i Kola, koji se vrti Na mjestu istome sveđ, Orijona neprestano motri, On u Okeanu od svih zvijezda se ne kupa nikad“.

budi ovde uzgred rečeno, umro nekoliko meseci pre svoga oca - ovim rečima: „Ti znaš, kraljeviću Gelone, da astrolozi zovu svetom loptu čiji centar leži u središtu naše Zemlje, a čiji je poluprečnik jednak otstojanju Sunca.

pravi uzrok: tako, na primer, da manje savlađuje veće, da manji teret podigne veći od sebe, i slične pojave koje se zovu mehaničkima. U takve logičke poteškoće ulazi i problem poluge.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

i tako reći divljačke, prema onim koje se, na primer, mogu čuti na onim savremenim zimskim mešovitim gužvama što se zovu balovi, onim, dakle, mirnodopskim ljudskim radnjama koje nikad neće otužne postati, i gde se peva, recimo, ovako: „Moj

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Daleko doba! Između njega i današnjeg mene uvalilo se gotovo pedeset godina — pedeset godina koje se zovu čitav život, a koje mi se danas čine tako nestvarne, gotovo bezbolne!

Naravno, sociolozi i pragmatiste plediraju za optimističku ili „perspektivnu” književnost, kako oni to zovu. Oni vjeruju u meteorologiju kao nauku, ali pod uslovom da im kaže da će sutra biti lijepo vrijeme...

S obe strane puta livade pune žutih i ljubičastih cvjetića. Upitam jednookog kako se zovu. On, naravno, nije znao. (Kad god vidim to cvijeće, uvijek pitam kako se zove, ali to nikad niko ne zna.

Pri našem prolasku darivale su je cvijećem, pozivale nas u svoje bašte. Znao sam da je među sobom zovu la povera moribonda. Tetošile su je s onim naročitim miljem od ganuća, s onim pučkim smislom za ljepotu u smrti!

Kad bismo to na vrijeme spoznali, bila bi nam ušteđena mnoga luda hodočašća. Hodočašća koja se zovu razočaranja. A od razočaranjâ treba se spasavati.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Kad ovo ču carski zet, a on mu reče: — Bi li ti, brate, pošao sa mnom u družinu? Mene zovu vezirski sinovi na zijafet, pa bi i tebi bilo lijepo.

Mene vezirski sinovi zovu na zijafet, pa će i tebi biti lijepo. Ovaj se obeća i pođe, i tako carski zet dobi devet stotina i devedeset i sedam

Čobančad, kad nađu zovu, odseku jedan prut i od njega načine sviralu, ali kad počnu svirati, svirala izdaje glas: — U cara Trojana kozje uši!

i reče im da se zove Kravarić Marko (zato što ga je krava othranila), pa zapita i njih ko su oni, otkuda su i kako se zovu. Ovi mu se sad kažu, i jedan reče da se zove Tarigora, a drugi Krivigreda.

careva kći, vide đe lete ljekari i ljekarice; popovi, kaluđeri i vladike čate molitve, svještavaju masla, drže denija, i zovu đavola da iziđe, a đavo jednako viče iz đevojke i ruga im se.

Medvjed se probudi na tu njezinu viku i upita je: — Tko te to zove? — Eno u selu rodila jedna žena, pa me zovu da budem baba, a ja ne znam šta bih joj ponijela. — Pa ponesi joj malo meda iz one košnice, — rekne joj medvjed.

— Eno u selu — reče mu lisica — porodila se druga jedna žena, pa me zovu da budem djetetu baba, a ja ne znam šta bih joj ponijela. — Ponesi joj malo onog meda, — reče joj medvjed.

— Eno u selu porodila se još jedna žena, pa me zovu da budem baba djetetu, nego bih li joj ponijela malo onog meda? — Pa ponesi! — naredi joj medvjed.

Upita ga sin: — Što će reći da tebe zovu stara a mene mlada ne, kad bih ja bolje i zapjevao i poigrao od tebe? — Valjda im je nestanulo drva ali vode, —

i kako u njemu Turci što gođ požele imaju, pa najposlije da svaki ima po dvanaest najljepšijeh mladih đevojaka, te se zovu hurije, i Turčinu na svaki izmet i uživanje služe.

krmar krsmet — udes, sreća kuvijerta — krov od kuće kužina — kuhinja kulatast — mišje boje kurban — žrtva (tako se zovu obnovi koji se na barjam kolju i dele sirotinji) kurisati se — namestiti se kurtalisati — osloboditi kustura — nožaga

Petković, Vladislav Dis - PESME

spava K'o jedina pesma, jedino otkriće; Da osećam sebe u pogledu trava I očiju što ih vidi moja snaga, Očiju što zovu kao glas tišina, Kao govor šuma, kao divna draga Izgubljenih snova, zaspalih visina. I očiju što ih vidi moja snaga.

Možda me to zovu moje nade drage, I moj duh ostavlja ovaj plač dolina? Il' je to opelo za već mrtve snage I poslednji pogled zaspalih

Il' je to opelo za već mrtve snage I poslednji pogled zaspalih dubina? Možda me to zovu moje nade drage, I zalazak slave i ljubavi stare Uz osmehe cveća i pesmu vetrića?

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Učinio sam to pomoću majskih, odnosno junskih gundelja kako ih zovu u Americi, koji su bili istinska napast u našem kraju, a ponekad su se pod teretom njihovih tela slamale grane na

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Iste večeri nastavila je da me uči kako se na engleskom zovu stvari u trpezariji i, pre kraja prve lekcije, ja sam znao dvadesetak reči koje sam tako izgovarao da je ona bila

Jednoga dana reče mi Džim: “Slušaj drugar, ti si zaplivao baš kako treba; devojke te zovu Mihajlo, baš kao što i mene zovu Džim. Vole nas, dragi moj, ali čuvaj se da te to ne odvede u neku glupost.

Jednoga dana reče mi Džim: “Slušaj drugar, ti si zaplivao baš kako treba; devojke te zovu Mihajlo, baš kao što i mene zovu Džim. Vole nas, dragi moj, ali čuvaj se da te to ne odvede u neku glupost. Ugledaj se na mene.

Sile koje izazivaju kretanje nazivaju se akcija, a sile koje se protive kretanju zovu se reakcija. Treći zakon kretanja po Njutnu glasi: ”Akcija je ravna reakciji”.

” Oni to tako zovu, ali da li je njihovo mišljenje ispravno? Istina prirodnih nauka nije hladna ukoliko vaša duša i srce to nisu.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Tada se obojica okretoše i, začuđeni, pogledaju jedan drugome ravno u oči. Vođa lijepo upita otkle su i kako se zovu, i ponuka ih da mu ispričaju redom ono isto što su i protu ispričali.

Toma Jelić, seoski „Trčalo”, kako ga u selu zovu, smisli da bi bilo dobro na Pavlov se račun napiti i proeglenisati, pa hoće da posreduje u njihovoj razmirici pre nego

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Zoran Mišić je ovim reskim rečima odbio dnevnu polemiku: „Pozivima da se stupi u arenu i sudeluje u borbi petlova koju zovu diskusijama i polemikom ne treba se više odazivati“80.

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

DARA: Ne znam! ŽIVKA: Zovu ga u Dvor. DARA: Oca? A zašto ga zovu? ŽIVKA: Zašto? E jesi prava glupača! O bože, kako se to nijedno dete nije

DARA: Ne znam! ŽIVKA: Zovu ga u Dvor. DARA: Oca? A zašto ga zovu? ŽIVKA: Zašto? E jesi prava glupača! O bože, kako se to nijedno dete nije izmet'lo na mene. Svi su glupi na oca!

O bože, kako se to nijedno dete nije izmet'lo na mene. Svi su glupi na oca! (Imitira je.) „Zašto ga zovu?” Pa ne zovu ga, valjda, da im nasađuje kvočke; nego, čula si, pala vlada i sad ima nova da se sastavi.

O bože, kako se to nijedno dete nije izmet'lo na mene. Svi su glupi na oca! (Imitira je.) „Zašto ga zovu?” Pa ne zovu ga, valjda, da im nasađuje kvočke; nego, čula si, pala vlada i sad ima nova da se sastavi. DARA: Pa da vi ne mislite...

RAKA: Ja bih onda skinuo i pantalone. ANKA: Ubriši prvo nos, sram te bilo! RAKA: A znaš li kako tebe zovu u novinama? ANKA: Zar i mene pominju? RAKA: Pa dabome! ANKA: A kako me zovu? RAKA (traži i nađe): Sobarica A-ki-ka.

RAKA: A znaš li kako tebe zovu u novinama? ANKA: Zar i mene pominju? RAKA: Pa dabome! ANKA: A kako me zovu? RAKA (traži i nađe): Sobarica A-ki-ka. (Smeje se slatko.) A-ki-ka!... ANKA: Ima li još? Čitaj!

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Čovek bi se ovde mogao prisetiti Stankovićevog pripovedača iz Starih dana, koga likovi zovu Mile; recimo u času kad sustopice prati Tomču i - kako je ranije već isticano - u njegovoj mimici i pokretima otkriva

Elem, prozaistu je stavljena na raspolaganje upotrebna raščlanjenost jezika na govore ili, kako ih još ponekad lingvisti zovu, potkodove. Moderni nacionalni jezici znaju za široku i gustu mrežu govora.

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

(Viče.) Ančice, Ančice! POZORIJE 7. ANČA, PREĐAŠNjA ANČA: Evo me! FEMA: Da mi kupiš malo hop-hop... kako ga vraga zovu, hopmaniše tropn. Ovaj gurbijan Johan tako gadne reči govori, da se čoveku moraju creva mutiti.

Moraš imati od paučine, i natrkačiti kraklje ili žirafe, kako bestraga zovu; oko vrata kulje i tarane; moraš naobručati glavu i sapeti ruke sa zlatni lanci, a to sve otkuda ćeš?

Petrović, Rastko - AFRIKA

Pošto „Stari lav“, kako ga ovde zovu, voli decu, to on mobiliše nekoliko desetina crnih mališana koji su od tog trenutka svuda oko, i ispred, i iza nas, a

Njina starija braća (kod crnaca zovu se braćom svi zaštitnici) nose ih ia ramenima. Da bi ih mogli nositi, oni sami moraju ispunjavati obrede.

One prelaze preko dvorišta, ljutkaju se što ih diramo dok prelaze i zovu jednog starca koji sedi na pragu da ih uzme u zaštitu.

Prolazi četvrt časa u čekanju, što je izvan svake mere; Mej i drugi crnci zovu ga kroz mrak i njihovi divlji uplašeni glasovi razležu se p reko savane na čitav kilometar. Nikakav odgovor. „Mačka!

Njegovo kraljevstvo dugo je sto kilometara, njegovi podanici zovu se Uavatara. Čim pređemo njegove granice, ući ćemo u kraljevinu koja se zove Kong. Kovači Đavale su poznati u okolini.

Dosta je pogledati u lude pa da se vidi čemu vodi ova ritmika koju naučnjaci zovu „tam–tam–koit Banfore“. Trebaće im još tri-četiri sata igre dok mladići osete da su muževi, da je fetiš ovladao njima,

Pre no što će sesti u kola on hoće lično da vidi nekoga crnca, koga zovu Konjušar i koji treba da me služi dok sam u Sikasou.

sam odmah uvideo da njegove ljubaznosti, osmesi i namigivanja imaju da me ubede da je on veliki Evropejac, ono što crnci zovu: „sivilise“ i „Kleol (Kreol),“ a što je za mene najodvratniji predstavnik crne rase, to sam svoje srdačnosti prema

Po cenu života nijedan crnac neće reći kako se zvao taj grad. 3ovu ga: ona varoš, onaj oganj, ona ruševina; zovu ga Duguba, što znači veliki grad, ali jedino se još belac usuđuje pod širokim nebom i na obali Senegala izgovoriti

Oni igraju sa crnkinjama Volov, potom sa crnkinjama iz portugalske Gvineje, kojih je ovde dosta i koje prosto zovu Portugalkama. Kao i u Marselju, muškarci većinom igraju sa muškarcima a žene sa ženama.

“ odgovara sam mladić zbacujući kapuljaču sa glave. Divna, viteška, tamna glava, polu crnca a polu Arapina. Zovu ga Negrom. Sišao je sa drugom sa planine, i došao ovamo samo da vidi kako to izgleda. Nema novaca da plati.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

nasilja bičem trostrukim Učiše njihov kuran čitati I klanjati se lažnom proroku, Koga sinovi mraka večitog Svetlilom zovu ove selene!... Onda sam njima ropski služio. GLAVAŠ: Za komad hleba? Ili, još crnje, za život samo? ISAK: Da!

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

— E hajde de, neka bude na tvoju, kad baš hoćeš. A kako ti je ime kad si takav junak? — Meni, vala, Marko Krstov, a zovu me, onako kao da rečeš po prozivu Putaljica. — A odakle si rodom?

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Samo još u crkvi mali žižak tinja. Kud ćeš, momo, kud ćeš u pustinju ovu? Tice, cveće, sunce drugamo te zovu; Kud ćeš ovom groblju sahranjena nada, Tu je hladno, grozno, kud ćeš tako mlada!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Onaj se svuče u rov. — Da ih samo ne primete — strepi jedan od vojnika. — Gospodine potporučniče, zovu vas na telefon. Prihvatih slušalicu. — Šta je, majku mu, dokle ćemo da čekamo? — pita komandir poljske baterije.

— Gospodin ne daje takav utisak — branila me Arleta. — A zašto vas zovu Lulu? — zapitao sam. — Iz milošte. Ona je, znate, najmlađa, i svi je mazimo — govorila je ljupko Poleta.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

), Ne izleti, a već izda nebogoga Pavla: Djevojke se dogovore (a šta nisu kadre! Ovakove svetotatce negdi zovu: Ladre!) — Dogovore da ukradu pak da hitro vrate, Ako bi što pokvarile, da storično plate. Dođu, uzmu.

— Skoči U kuvarski stan, Da mu i predoči Taj života plan; Svaku zdelu novu Puni nova slast, A gosti se zovu Iz krčme na čast.

1837. Jovan Subotić SRPKINjA Ja sam mlada Srpkinja, Milkom me zovu, Imam drugu Srpkinju, Anku kumovu, Imam dragog Vojina, Srpskog sina, Srbina, Lepog, krasnog Srbina, Pravog

1852, 97—9, štampana njena, da tako kažem, slavonska verzija, sa ovakvim početkom: Ja sam mlada Slavonka Milka me zovu... itd. — i sa sličnim izmenama skroz. U Deželićevoj Pjesmarici, Zagreb 1865, 390—2, br.

Bojić, Milutin - PESME

XXXIII Igra pustim grobljem težak dah bagrenja, A dva stara vrana na crkvenom krovu Grakću kô da mrtve iz grobnice zovu. I ču se gromor kô lomnjava stenja.

Nastasijević, Momčilo - PESME

Poklecni, nogo, posrni — uzlet je u nedostižno što zovu ovde pad. 4 Parkama hodom ovim razoravam prelo. Radosno, u pogreb sebi, zapojem opelo.

IZ MEĐULUŠKOG BLAGA PESMA NEZNANCA (І) Međulužjem zovu, a drveta nigde ni žbuna za lek. Kočijašu druže, koji li put nas ovo domami seta U golet ovde?

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

kuće, ona se navlaš zaboravlja i u razgovoru ostaje tamo po čitave sahate, da uvek moraju da šilju po nju i da je zovu. Mladen, crveneći na tu njenu slabost, poniženje, uvek bi je ne korio već čak grdio: — Zašta, mori, mati?

A naročito da li su sproću Mladena gazda-Stojančetove, koje je uvek sebi zovu. Zovu je da tamo ona kod njih na kapiji sedi, razgovara se.

A naročito da li su sproću Mladena gazda-Stojančetove, koje je uvek sebi zovu. Zovu je da tamo ona kod njih na kapiji sedi, razgovara se.

Postave. Čekaju. Naročito Mladen stoji, neće ni da sedne za sofru a kamoli da jede. Zovu je: — Hajde, nane, hajde da ručamo. — Ne mogu, maločas nešto okusih, pa sam se zasitila.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

O danu Svetog Jakova (25. jula) sazrevaju l. i zato tog sveca zovu sveti Jakov pipunar (ZNŽOJS, 23, 318). Ko jede vrele l. (koje su stajale na suncu) dobiće groznicu (SEZ, 40, 229). L.

asfaltera iz južne Srbije, kome je oduzeta leva strana, jer su mu — kako sam kaže — »deca nagrdila zovu«). Po rascvetanim zovama viđa se i đavo (Venac, 14, 609). 3. ima naročitu primenu u vračanjima oko stoke.

Upor. i Grimm, Kl. Schr. ‹2, 177 id›). Na slavu zvanice se zovu jabukom (SE3, 19, 194). O j. koja se nosi kao dar prilikom prosidbe v. malo docnije. U nekim slučajevima j.

der Serbokroaten, Prag, 1929› 31), da sama reč »jabuka« znači isto što i »proševina, prsten« a prosioci zovu se »jabučari« (Vuk, Život i ob., 304; SEZ, 7 11; Begović, 129 i dr.). I o svadbi ima sa j.

Devojke na Božić predu žicu na l. mladicama koje su toga jutra pre sunca s vodom donesene. I te mladice zovu se badnjak (Begović, 89 i 96). Prema verovanjima našeg naroda, l. je i drvo mudrosti, znanja. »Nije tri puta oko l.

U Velikom Mokrom Lugu 1946. godine, na dan Trnove Petke, »protinjačka« (tako tu zovu ovaj običaj) izvedena je na taj način što su domaćini proterivali stoku sa zapadne na istočnu stranu kroz rupu duboku

U Bukovici se za nju zna samo »kod Gračaca u Krivoj Drazi«. Zovu je i: repuv (ZNŽOJS, 7, 1902, 289 id). Vilina kosa (kosica) ili samovila (cuѕcuta).

»na njoj se raspoznaju delovi, kao glava, vrat, ruke, noge, oči«, ponekad »liči na čoveka s decom«, pa je zato ovde zovu: raskov s̓ s decu, ali ne raste osim u Zaplanju, gde »se javlja samo u proleće i brzo je nestane« (SEZ, 70, 1958, 581

Uz česnicu mese se i manji obredni hlebovi: zakončići ili kravaji, koji se zovu: njiva, lojze, kuća, svinje, volovi, ovce (i ovčarnik), krave (i kravarica, krava i tele, krave u jarmu), konji i kobile,

Ćipiko, Ivo - Pauci

Hodajući nađe se najednom u jednoj tijesnoj, prljavoj ulici; sjeti se da tu nastavaju „grješnice”, kako ih varošani zovu. Htjede da se povrati, ali radomilost da ih po danu vidi prevlada, i krene dalje.

— Ha, ha! — obrnu se mladić, smijući se k Ivi. — Znate, gospodaru, njega zovu Rogo! —Muč', grdobo! —A brat mu, Krnje, lugar je! — nastavi Cirilo. —Pas, gospodaru, kao i on; vele ti je zla učinio.

Jedna ženska... ne loša za naša mjesta... —Ola, Piero, dođi simo! — povika debeli trgovac. — Opet me zovu, a znadu da ne mogu u ničem popustiti. Moj otac u tom je čudnovat; volio bi izgubit hiljadu forinti nego pustit' novčić.

, dok izvikani rodoljubi u svojim rukama drže i brinu se za interese „golubinjega naroda”, kako ga oni iz milošte zovu. Sunce se danomice sve više i više skanjiva i za oblake zaklanja. Dani sve kraći, a vjetrovi jači.

Baš kao da je zovu k sebi da pod njima otpočine... Nigdje nikoga, a podzimnji dan — pust i sumoran. Devojka se diže, ubriše suze i popođe

Nu nešto ga zaustavlja — što mrzi, što zovu poretkom, i što mu priječi užitak, ruši mu mladost, truje mu slast života...

Društvo se čuđaše zašto ih po drugi put zovu, jer mišljahu da se stvar već prvim pozivom dovršila. Stari Ante bio je zabrinut: zna on da sud za ništa ne zove!

— Poznajem ga ja! Ovde je bija ništa i od nikoga, da mu se bilo najist pulente. A sada, vidićeš ga, pravi gospodin; zovu ga šjor, a i pravo je kad jema! Govoru da je učinija prišli' dvadeset hiljada fiorini ...

— To je njihova korist! — Pa ke obrati k Ivinu —znancu: — Molim vas, neka vam gospodin po mapi kaže kako se zovu one strane, pa zabilježite! — Na posluh! — odgovori on i pohita da udovolji nalogu.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

se, iz sočnih zelenih livada, lako pošumljeni brežuljak, a na njemu stoje razvaline nekog ponositog kraljevskog gradića; zovu ga Višegrad.

I Platon je, uvijeno, o tom govorio, a njegov i moj učenik Herakleid Pontikos - ti ga poznaješ, zovu ga Paradoksologom, - smelo tvrdio.

Ta danas je naše ribarsko veče! Svakoga meseca sastajemo se mi, profesori egzaktnih nauka, na večerama koje se zovu ribarske.

da su stihovi iz četvrtog pevanja Odiseje „U moru šumnom veoma imade ostrvo neko Baš pred Egiptom samim, a Faros zovu ga ljudi, Tako daleko od Nila, koliko za dan preplovi Prostrana lađa, kad za njom zuji i duva vetar; Ima i zgodna luka,

Te rupice zovu se žiže ove elipse. Ograničena prava koju sam povukao preko njih, od jednog do drugog kraja elipse, zove se njena velika

Sad ću da se spustim u duboku dolinu koju Austrijanci, skromni kakvi su, zovu jarak. Njom ću se otšetati do starog zamka Klam, čije zidine živo pričaju o starim vitezovima i o jednoj njihovoj

Na žalost, ta zaklanjanja Sunca Mesecom, koja se naučno zovu totalnim pomračenjima Sunca, dosta su retke pojave. Ona se dešavaju, doduše, mal’ te ne svake godine, ali su vidljiva

Oni rubinski vodoskoci zovu se naučno Sunčeve protuberancije. To su mlazevi usijana vodonika koji sukljaju iz unutrašnjosti Sunca i izdižu se do

Ovi trilobiti, to su neka vrsta morskih rakova, a zovu se tako što su, i po svojoj širini i po svojoj dužini, raščlanjeni na tri glavna dela.

koja je dobila naziv Ris, a oni talasi koji su toj periodi prethodili poklapaju se sa prva dva ledena doba, koja se zovu Ginc i Mindel.

Nisam potpuno siguran da ih tako zovu Marsovi žitelji, jer ne razumem njihov jezik; po našoj naučnoj terminologiji, zove se jedna od tih dveju zvezda Venera,

Srp Venerin razlikuje se od Mesečevog i tim što su mu vrhovi oštriji i produženiji; zato se zovu rogovima. To nisu oni rogovi koje je ta neverna supruga naticala svome mužu na glavu, nego su oni samo optički efekat

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Ali bi sigurno počeo da plače kad bih se ja potužila, ja, njegova Nena. Sva deca me zovu Nana, a on prekrstio u Nena...

I danas, u takvim momentima, ljudi zovu telefonom bog te pita koga. Ali i pre telefonskih mogućnosti, u takve se zbunjene momente, ako je Bog hteo, nalazio u

— Pavle i Milan se razvedrili, smeju se, zovu Branka u poslastičarnicu. U poslastičarnici su gospodin Joksimu napisali dugačku depešu u stihovima.

većina jevrejskih poslovica spominje novac, paru, čak monetu i valutu; dakle se po jevrejski i siromaštvo i bogatstvo zovu „novac”.

U slavenskim poslovicama, ruskim i srpskim uglavnom, siromaštvo i bogatstvo zovu se siromaštvo i bogatstvo, dakle su stanje duha pre svega...

Eno, preko puta, Srbija i Beograd, slobodni i svoji, pa kako da se Srbi s druge strane reke zovu drukčije nego Srbi.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

ne može muža po volji za kose da očepa; dalje, kad žena kod postelje bolesnog svog supruga cvili, i proče; ove se suze zovu: suze krokodilske.

Gimnosofist je uvati za ruku i bez oklevanja potvrde ugovor, koje kod nas bračni kontrakt zovu, i koji se kod gimnosofista sasvim čudnovato pravi.

ili genealogija (poznato je da magarci mlogo na brak s leve ruke drže, koji izobraženi Nemci dіe Ehe zur lіnken Hand zovu), ovo pak mloge druge nezgode toliko kalabaluka prave da je biografiju jednog magarca tako isto trudno napisati kao

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

JESTASTVENICA U jestastvenicu ili, kao što je drugače zovu, prirodne nauke spadaju: mineralogija, botanika i zoologija.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Javio sam se novom komandantu, i on mi je odredio položaj. Bilo je to jedno brdo, Hisar ga zovu, čiji se prednji nagib spuštao terasasto, sa strmim odsecima. Baterija je bila odmah iza vrha.

jednostavno i sanjivo udara o šatorska krila, poručnik Luka i potporučnik Vojin se prepiru, da li se grčke cigarete zovu: „Varka“ ili „Bapka“. Na ulazu se pojavi kapetan Dušan. — Pobratime, napravi mi mesta i poruči kafu.

Vojnici!... Ne zaboravite da vas zovu deca vaša, da vapiju vaše žene i sestre, da vas preklinju za pomoć iznureni roditelji vaši...

Sigurno je negde dalje levo. — To ti je, brajko moj, jedna planinčina, kojoj je i đavo rekao laku noć. Na karti je zovu Kajmakčalan. Mi smo je prozvali Kapija Slobode, jer smo tu prvi put zakoračili u našu zemlju.

— Tako će biti... — Sigurno. — Jest, ja znam da su tu neki kamenjari, samo nisam znao kako se zovu. Od njih, dakle, još dalje levo je Siva Stena. Iza nje se pruža planinska greda Starkov Grob.

Petrović, Rastko - PESME

Ne trzaj Crnko, ha, ha! Ne, ja sam Jovanović Ranko, I sela mi se zovu Rudari; kočijaš sam, bolujem od druma, izvan datuma. Gle, mesec, ta čudna svim stenama rima!

Bura je blagoslovila moja primorska buđenja, Lakši od plute igrah na plećima od valova Kotrljačima što ih zovu večnim, žrtava i topljenja, Deset noći, ne žaleći blesasto oko farova.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

A onda tu su i ruže! Sedefnoj ruži tako se otkri da postoji cveće koje zovu ružama; cveće belo i žuto, ljubičasto i crveno. Sada tek nije mogla da čeka. Zašto da čeka? Dokle?

Za domovinu, za slobodu zovu vojnika da gine! A kad su poginuli napunili rovove, seti se Drvoseča vreće. »Baš sam budala!« — pomisli.

jahač išta obećao, ali kad pade noć, on sasvim jasno razabra kako se prepiru stvari u kući koja od njih ima prvenstvo i zovu sat s klatnom da presudi, najstariji je, najmudriji... — Ko kaže? — zakašlja se ognjište.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

crte, jer pesmu je sročio Grujo Meandžić iz Sentomaša, iz Bačke, gde — kako je Vuk u Srpskom rječniku zapisao — „zovu i najmanjeg trgovčića gospodarom“, pa će biti da su pomenuti stari i novi gospodari (ukoliko baš nisu trgovčići)

oni se otimlju o carstvo; među se se hoće da pomore, zlaćenima da pobodu noži, a ne znadu na kome je carstvo; tebe zovu na Kosovo ravno, da im kažeš na kome je carstvo“.

oni se otimlju o carstvo; meću se se hoće da pomore, zlaćenima da pobodu noži, a ne znadu na kome je carstvo; mene zovu na polje Kosovo, da im kažem na kome je carstvo“.

se ljudi vrlo stidili slepačke gusle u svojoj kući objesiti; i tako po tim mjestima junačke (ili, kao što se tuda već zovu, slepačke) pjesme niko drugi i ne pjeva osim slijepaca i, po Bačkoj, đekoji žena (koje bez gusala pjevaju).

3 Skadar je podignut mnogo pre nego što su živeli Mrnjavčevići (koji se u ovoj pesmi zovu Mrljavčevići). Imenica kralj, i u ovoj pesmi ima dvostruk vokativ: kralju i kralje. Ne mož, kralje, temelj podignuti, tj.

Kako se iz nahije požeške i užičke iziđe k jugu, i danas ljudi ovu sjevernu stranu, k Dunavu, zovu Moravom“. Završni stihovi: „Đe se muka kod glave nagnala, pa ta muka glavi ne pomogla, i tu muku opalila munja!

oko reke Banjske, leve pritoke Ibra, niže Kosovske Mi trovice bačiti — baciti baša — „u Srbiji i Bosni“ — kaže Vuk — „zovu svakoga Turčina (koji nije beg ili kakav aga) baša“; titula janičara be — (uzvik) odlazi: Be, ne luduj, kaurine Marko!

U Srijemu pak i u ostalijem njemačkijem državama zovu i najmanjeg trgovčića gospodarom. U Srbiji su otprije znatnije Srbe, kao svinjarske trgovce, zvali gazdama.

kapa, gore pljosnata, puna pamuka, oko koje Turci obavijaju čalmu kaur, kaurin — nevernik (tako Turci u pesmama zovu hrišćane) kaurkinja — v. kaurin kaurski — nevernički (tj.

— kaže Vuk — „i onuda po okolini zove se Latinin svaki čovjek zakona rimskoga“; „kao što u Dalmaciji primorci i Boduli zovu sve ljude sa suhe zemlje iznutra Vlasima, tako i Vlasi svakog koji je obučen u talijansko odijelo zovu Latininom, makar

primorci i Boduli zovu sve ljude sa suhe zemlje iznutra Vlasima, tako i Vlasi svakog koji je obučen u talijansko odijelo zovu Latininom, makar bio koga roda i zakona“ latinski — talijanski, katolički Levant — Mala Azija lever — vojnik koga

Starine Novaka (neki misle da je to Grujica harambaša iz poznijeg vremena, iz XVII veka) Novi — mnoga se mesta tako zovu (u Boki, Dalmaciji, Liki) nož plamenit — nož od gvožđa kaljena na plamenu nojca — noćca, noć noći — (znači i:) noću:

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Pa to će onda ispasti da sam ja neki otrov za pacove. Lazar se nasmija. — Pa i mene zovu Mačak, a to je smrt za miševe. Taman spadaš u moje društvo. Mačak je tako popravio šešir da je izgledao nov novcijat.

— Blizu je potok, vode ima dosta, blizu put, a u blizini je i ona čuvena Mačkova pećina. — A zašto je zovu Mačkova? — začudi se komandant. — Zbog nekog dječaka, Lazara Mačka, koji je prvi pronašao ulaz u nju.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

MLEČNI PUT Kad na nebu među zvezdama ima jedno skupa sabranje malih zvezdica štono se zovu mlečne kaplje od bogorodičinih sisa, — put na nebu mlečni to se nariče.

DANIL Vavilonskom se kćerom grad Vavilon nariče, što ga sad Bagdatom zovu, kogano je zgradio car Navahonosor u haldejskom vilajetu.

Ispuni more sve s dugačkim čunovi, što se grčki zovu monokšila izdubeni s cela drveta; lađice, a polje s konjici i s pešadijom.

SLAVENI Kako su prvi bogoznanci od Jakova deda im Bogom narečenoga Izrailja proimenovati, te se svi zovu Izrailji, tako i od Hristova imena verni prozvaše se Hristjani.

ti Lesi od Rusa su tako nazvati kad se obrnuše u papišku veru, a oni su Rusi ispočela i Poljaci kroz vojevanje im u polje zovu se.

A da nije radina ne bi hleba bilo... Ne može im biti to da se o dobitku ne staraju. Ovce se oni zovu, a ne pastiri, te vuna se š njih skida, mleko, maslo, sir bere se često.

U pismu vinograd se ljudi zovu, a ne čokoće i loze. Tako kazuje prorok Isaija: »Vinograd Gospoda savaota, sav dom Izrailjev!

Tako, eto, hristjani, pismo s pameću živo vidi se i zovu se žive knjige, kojeno su nezaboravne i svašto raspoznaju, te dvostruko i mnogostruko li kuju.

drugo nam je potvrđe donje nebo više jezika puno slina što no se grčki zove jurareniks, to jest nebesnik, a po bugarski zovu se laloci; po srbski zovemo nebo, teme li, il' mu resa. I gornje nam je u glavi nebo nesviđeno, a donje vidimo.

I tako i učini da oni pojasovi što zovu se planete durma se obrću i prehode. I da rečem teke ni na čemu utvrdi gore stajati i svakim svojim mestom okretati im

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

One ga i ne zovu drukče nego čorbadžijo, ’adžijo ili čičo, ženu njegovu Tašanu — čorbadžike, ’adžike ili strinke, a njihovu mezimicu Zonu

— Takav je tamo običaj. Jer čim neko ima samo malo veće brkove, već ga zovu i same udavače „čiča“, a ako još pusti i bradu, njega svi zovu „pope“ ili „dedo“, pa ma koliko se on na to ljutio.

Jer čim neko ima samo malo veće brkove, već ga zovu i same udavače „čiča“, a ako još pusti i bradu, njega svi zovu „pope“ ili „dedo“, pa ma koliko se on na to ljutio.

No on je zadovoljan među njima, a oni ga, opet, paze i čest mu odaju (zovu ga panj-Beljac), i ne puštaju ga lako, baš i kad bi on sam hteo: što je on jedini konzervatorist među njima, i drugo: što

I on je sad tu, došao i on na ovaj džumbus. Svi ga diraju, a on opet nikom ne ostaje dužan. Devojke ga zovu i pitaju ga hoće li da im bude časnik.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti