Jakšić, Đura - PROZA
Tako nam prođe noć, umilna noć!... I danas, kad mesec prospe svoje setne zrake po lugovima i po dolinama, mene obuzme neka neiskazana tuga, neka čežnja, išla bih nekuda, tražila bih, gledajući
mene obuzme neka neiskazana tuga, neka čežnja, išla bih nekuda, tražila bih, gledajući suznim očima u te blede mesečeve zrake: ali ga srce nikada naći ne može!...
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Zora je sinula rumena i sjajna. Nijedan oblačak ne sakri sjajnog sunašca. Svetlo, veliko, pusti ono svoje sjajne zrake, te obasja poljanu rosom orošenu... — Čupiću! — reče Stanko. — Ti si naš vojvoda.
I zaista! Ono plavetnilo beloga dana postajaše sve rumenije, dok najzad ne obasja jarko sunce, te prosu zrake koji zatreperiše po debeloj rosi... Vazduh beše svež, te prožmavaše snagu...
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
u dalekoj prekosavskoj ravnici, i samo još povrh mesta gde ga je nestalo pružahu se u nebo dugačke, svetle beličaste zrake, kao da je otud sa zapada pomolio neko grdnu šaku sa raširenim i nagore okrenutim prstima — upravo onako kako to prave
, i ispod toga „Italija! Sremčević 14 gro: od-raki”. Na sredi tavanice obešena lampa čkiljila je, jedva probacujući zrake kroz već sasvim crno staklo.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Reka se u daljini pretvarala u svetao put u daljinu. Sunce je ipak već bilo počelo da rasipa svoje zrake, kao munje, na padine u Tabanu. Kao i svi plahoviti, i oholi, ljudi, i Isakovič je brzo menjao svoja duševna raspoloženja.
Godine će prolaziti. Ko bi mogao nabrojati tice, koje se sele, ili sunčane zrake, koje Sunce seli, sa Istoka na Zapad i sa Severa na Jug?
Teodosije - ŽITIJA
se ljubavi sina kao svetima, I primivši OVO celova ga, i razvivši pismo pročitati ga ne mogade, jer ognjene suze ljubavi zrake očiju njegovih pokrivahu. Tek posle, ukrotivši suze, mogade ga pročitati.
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Zimi ili prvih dana proleća putnik ovde naiđe na veću toplotu i jače sunčane zrake. Ne osećaju se jake ciče severnih oblasti, osim izuzetno, kad duva vardarac, jak vetar koji se spušta sa snežnih
Radičević, Branko - PESME
“ (1843, nov.) PUTNIK I TICA Divno gora lista, Divno sunce sija, Divno reka čista Zrake mu odbija. A na reci lednoj Divne lipe stoje, A na lipi jednoj Divno tica poje.
Sunce naže na grob sjati, Misli da će još ustati, — Oh ugasi sjajne zrake, Ajde, sunce, za oblake! Što grob ladni jednom svati, Nazad više on ne prati. (1845, 11.
uši: „Amo gledaj, amo, svete ludi, Kôno danak tebi jadnu budi, Gledaj mene, gle sunašce svoje, Gle jerove, divne zrake moje!
Sad ona gura natrag vranu kosu, Njen obraz bled — to čini valjda mesec Što svoje zrake na nju sada baca. Nemirno gleda ona tamo-amo, Meneka čeka — brže, moja nogo, Enonde leži moji dana raj, Enonde moja
brežni vrše, Umilno koga stromi strše, Već dana bela umire svetlina, I noći skoro krije te tavnina; Al' duša m' zrake lije na te I tamu celu skida sa te.
mila snaga, Tvoja, oče, dva kamena draga, Tvome srcu slatka uspomena, Što ti osta iz lepši vremena; Oni beu do dve zrake jasne Od sunašca što su ti ostale, Nebu tvome do dve zvezde jasne, Da ti tamu u srcu razgale, Oče, oče, do dva
Kostić, Laza - PESME
« Očima me vila kori: »U tebe su oči, ruke, »zvezda ima zrake, zvuke; »ti su zvuci, mili druže, »od slavuja svecke ruže, »reč načelna sviju vera »prvi prozor nerazmera, »rajski
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
Oči su knezu širom otvorene i traže u zanemelom svetu zrake svetlosti koje mostom preko neba il čunom ispod mora treba da stignu pre no što sutra otpočne bitka.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
«... pita on, otvarajući vrata na sobi... Plamičak lojanice slabo osvetljava malu čistu sobicu, bacajući zrake na krevet u jednom uglu, nad kojim se nadnela stara suha žena, pa nešto trlja, vuče, šta li radi.
Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU
Al odjednom na putu Dokle još beše na doglédu, Kad su na njenu kosu žutu Zahodnog sunca zrake pale— On opazi gde nosi Crvene ruže u zlatnoj kosi. Grešnica iz Magdale. GOLGOTA Mračno je nebo.
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
podoban suncu koje sija svemu svetu pa i ne razbira greje li ko ili ne greje ruke na njegovim zracima; ono samo rasipa zrake, greje i svetli svakome i na sve strane.
Kodža vreme prođe, sutra si imam poslu. Dosta se naliste, nesam ni ja Krsmanovik! A ćata opet nastavlja: Biram zrake vrelog sunca — Pletem bič — Da išibam ovaj svet! i pokaza rukom po sakupljenima u kafani. — Kuku, majko!
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Mesec kroz prozor zrake razliva, Poslednji u noći Žunja usniva. Na Dorćolu, Na Dunavskom molu, Ima jedan sat, I jedan internat.
se zaljulja, ko u zemljotresu; Učini mi se: nožice joj lake Plešu, u mestu; udahnuh smelije; Po zidovima zaigraše zrake, I zvezde, Iza prozora Zasjaše veselije. I tad, o čuda, živnu cela soba, Ko da joj se duša, zamrla, povrati.
Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE
ona ne samo što apsorpcijom bude oslabljena, i to u toliko jače u koliko je dubina veća, već se i razlaže na raznobojne zrake iz kojih je sastavljena i koji i sami budu na isti način apsorpcijom slabljeni silazeći u dubine, ali svaka boja sa
One što žive na dubinama do 700 metara vide još samo ljubičaste zrake, i to jako oslabljene. Preko te dubine ostaju još samo ultra-violetni zraci.
Rakić, Milan - PESME
I sad, kad sine ta starinska Luna I setne zrake prospe mojom sobom, Ja čudno prenem i, ko da si tutna, Sva duša moja zamiriše tobom...
OGROMNI MESEC LIMUNOVE BOJE Taj ogromni mesec limunove boje Što ko avet luta nad gorama našim, Sipajući mirno hladne zrake svoje, Zašto ga se klonim i što ga se plašim?
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Kakva jaja, poste i badnjake vi na pravu vjeru tovarite? Rad noći se zublje uvijaju, ali što će u sunčane zrake? Allah, more, mudra razgovora! Krst i nekrst sve im je na usta; snijevaju što biti ne može.
Žertve blagorodne da prelaze s bojnijeh poljanah u veselo carstvo poezije, kako rosne svijetle kapljice uz vesele zrake na nebesa. Kud će više bruke od starosti?
sakrile se vile u peštere — bojahu se sunca i mjeseca; bjehu muška prsa ohladnjela, a u njima umrla svoboda, kâ kad zrake umru na planinu kad utone sunce u pučinu. Bože dragi, svijetla praznika!
Pandurović, Sima - PESME
– Kroz tamnozelene zavese. Nečiji konjic na ulici rže... Sunčane zrake u magli dâve se. Jovane! kola, za stanicu – brže!
Sunce zrake baca Dugačke, žute vrh sàrane moje, Na prosti kovčeg i glavu mrtvaca. Tutnji i bruji promuklo i tmulo Muzika smrti.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Nebeskijem svodom šetaše pun mjesec, rasipljući kroza tišinu svoje blijede zrake. Kao dječica kad umaknu domaćem zaptu i oku starijih, pa se na osami gdje razasnu i maha daju svome nagonu za pokret,
starijih, pa se na osami gdje razasnu i maha daju svome nagonu za pokret, tako se lomljahu i titrahu mjesečeve zlatne zrake po Cetinjskoj dolini i okolnim brdeljcima. Cetinje u ono doba, bješe pusto polje.
Starac nasloni glavu na dlan i ostade tako. Mjesec okupljajući svoje zrake mlaznu s njima po zidu, a kad dopriješe do starca, mjesec ih ustavi, složi ih u snop, na tijem zlatnijem snopom nježno
Svi zastadoše malo, gledajući ispod strukâ, put istoka. Sunce se pomaljaše u vedrini, razasipljući svoje zrake po golemom snježnom prostoru. Ljudi, jedan za drugim, siđoše niza stepenice i uđoše u crkvu.
Ršum ponovo zavitlaj, te razagni sunčane zrake. Tako je bivalo na izmjenu. Najzad dodijalo Svecu, te namače samur-kalpak na oči a obode bjelca.
Ajde sad u kuću, evo prozorica već!“ Stana pogleda na istok, gdje se počimahu pomaljati rujne zrake zorine. Mjesec je još malo škiljio iza brda, kao da vidi kako će se dvoje mladijeh rastati. „Zašto?...
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Obazrevši se da vidi đe je đevojka ugleda je nad jezerom đe zrake sunčane u iglu udijeva, te po đerđevu veze na postavu kojemu su žice od junačkijeh perčina.
Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU
Morava se plavi ko plav iskrivljen krst, sve se rasprostrlo, kao na trpezi, a iz oblaka, iznad zemlje, kao kruna, zrake razbacuje veliki mačvanski lebac! MANOJLO: Šta vredi što sija, kad nama ne sija? TANASKO: Nemote tako, goskapetane!
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
U SNU TE NEMA U snu te nema, al čim zene Odškrinem ja namesto zrake Otkrivam kako već u mene Ulazi obris tvoje rake.
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
Takve oči starica još nikada nije videla. Podsećale su je na zrake sutonskog sunca, cvet dragoljuba, krila leptira. I nehotice, starica se zabrinu. »Možda su seljanke bile u pravu?
A jednako, i na ove dole i na onog gore, sunce je bacalo svoje jesenje zrake, dok se vetar lopovski šetao između grana.
— Ko je još zrake lovio? Osmehnu se starac i zagleda kroz prozor. Kao blistavi, srebrni oblak plovila je u noći krošnja oraha, a ispod nje
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
“ Oko svakog svetlog groba Prikuplj'o se život novi, Naslednici sveta žara, Kupili se sokolovi, Pijuć' dušom svetle zrake Jest, tako je, braćo draga, Ti grobovi nisu rake, Već kolevke novih snaga!
Pučinu gledam neba bistru, plavu, Dok ranâ pčela negde blizu zuji. A sunce lije, toči zrake vrele; Pod žarom im, ja sanjam usred jave; I pred sobom već slutim voćke zrele, I šaren ćilim cvetova i trave.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Kako kaplja rose sa cvijeta ili zrnce leda prozračnoga pri pogledu svijetloga sunca što u nebo dignu slabe zrake, i ja, plamteć veličestvom neba, podobno sam njima uradio: nekakvo me svojstvo diglo tamo, nekakav me sveti magnet
Ustav polet, iskro božestvena, krug smo davno prešli vozmožnosti: nebesne su prešiljaste zrake, mogu vredit smrtnome pogledu; nebesni je prostor beskonečan, voobraza sila delikatna.
nad prestolom svakojijem stoji na vozduhu jedno kolo sjajno, kako što je kolo Saturnovo, te se vije i te zrake lije.
stvoritelja i prelesna Božja poezija; na njihova koplja i strijele i svijetle vojničke štitove klizaju se igrajuće zrake.
Kad plamovi zrakah svijetlijeh noćne mase i njezino lice sažde ognjem svojim svijetlijem i rasplaču u svijetle zrake, mračne točke kad nigđe ne bude do predjelah niti za predjele, kad joj oblik pregnusni pogine, kad svi kraji
Jednoga će sunca zrake sjajne šar dvižimi zemni osvjetljati: moć će ljudi sa svojega šara na uzano svoje podnebije viđet dosta mojijeh
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Na tom zastoru načinio je Njutn malu rupicu i propustio kroz nju samo zrake jedne određene boje Sunčevog spektra, bilo crvenu, bilo žutu, zelenu, plavu ili ljubičastu.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
što cepa mirisnu zemlju; svu slast onog điv-điv nestašnih vrabaca, čija neumorna i strasna prepirka, uz prve sunčane zrake, uzbuđuje i poziva na igru dete, a ono na očima oseća sunce i uvereno u lepotu dana ipak pita: „Kakvo je vreme, mamo?
— Voliš li me? A sunce, je li, voliš li ga, voliš li sunce? Nebo voliš li, voliš li ove zrake, ove sjajne, ove zlatne snopove, voliš li sve? Bože, kako čudno, kako ja volim sve ... ovako ... tako ...
Na goblenu sa motivom pastorala i na ćilimu pastelnoplave boje zaigraše sunčane zrake. Onda čovek ustade, polako odškrinu prozor te svež i mirisan vazduh ulete unoseći zdravlje.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
su u žaru, oživljena žutilom sunca koje je nadiralo i čisto previralo preko okvira, a u brušenim rubovima lomile su se zrake rasipljući se u jarkim duginim bojama; ona na lijevoj strani bila su nijema, zastrta neprozirnom opalskom zamagljenošću,
Vjerovatno će se obnoviti. Opet pošutjesmo. Sunce je zalazilo. Poslednje, gotovo vodoravne zrake klizile su pri samom vrhu zidova trijema. Uskoro će sasvim nestati.
A na koncu svega toga smiješi se jedan ishod, jedan mali ugodni ishod — uklanjanje one zrake — koji će doći sam od sebe. I možda je taj njegov osmijeh iz daljine ugodniji nego samo njegovo neposredno ostvarenje.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Obazrevši se da vidi đe je đevojka, ugleda je nad jezerom đe zrake sunčane u iglu udijeva, te po đerđevu veze na postavu kojemu su žice od junačkijeh perčina.
Petković, Vladislav Dis - PESME
ni jada — Ja vidim kako sve besane noći, Vukuć ideje, preda mnom se jave: Ja vidim sebe u raskošnoj moći Gde skupljam zrake i obzore plave, I njih odevam, i silinom duha Iz svog srca, razuma i grudi Život im dajem.
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
govorio nam je da je po mišljenju jednog starog grčkog mudraca Aristotela, svetlost izvirala iz oka i slala naokolo zrake - pipke na okolne predmete i da preko zraka-pipaka vidimo okolne predmete na isti način kao što te predmete osećamo
svjetovah, Kako kaplja rose sa Cvijeta Ili zrnce leda prozračnoga Pri pogledu svijetloga sunca Što u nebo dignu slabe zrake.” Njegoševe stihove dobio sam od jednog srpskog pesnika koji je bio moj katiheta u Pančevu, prote Vase Živkovića.
Uveravala me je da bi me opet branila. - Bog šalje sunčeve zrake - rekla je - da bi istopio led i sneg u rano proleće i da bi povratio u život sve što leži beživotno u hladnoj
Među ovima, najpoznatije rezultate imao je Kruks. Njegove cevi sa vrlo visokim vakumom davale su divne katodne zrake, koje je prvi otkrio Hitorf i koji su, između ostalog, proizvodili dobro poznatu fosforescenciju vakumskih cevi
godine da je, eksperimentišući sa Lenardovim vakumskim cevima, otkrio H-zrake. Ovo otkriće je bila poslednja stepenica detaljnog istraživanja pojava koje je, na inicijativu Helmholca, preduzeo
generalizaciju i ko nije čuo za Ajnštajna i za njegovo potvrđeno proročanstvo da gravitacione sile deluju na svetlosne zrake?
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Samo se lepo čuje češanje i padanje maslina i šunjanje po zemlji. Sunce se nagnulo; sene se maslinovih drveta produžiše, zrake su sunčeve svetlije i bleđe, dok goleti odsevaju u žaru.
Sunce je i do mora doprlo i mjestimice ga obasjalo; nad pučinom drhte njegove tople zrake. Ide nasipom kraj mora, a i nehotice ustavi se kod vojničkoga broda što je toga časa kretao iz luke.
Antica se pogdjekad natrag obazre u noć; žene nose djecu joj u naručju, a jednom bješe i mjesec pomolio, i prve zrake zaigraše na nemirnoj pučini. Požure da čim prvo u Velu uvalu stignu.
Ali stari smiono zametne razgovor, kao da nije tu mrca, pa i ostali slobodnije odahnuše. A kad se prve zrake ljetnjega sunca pomoliše i veselo zaigraše po pučini u hiljadu plamičaka, ljudi se počeše dogovarati što da urade.
I ona, gledajući u mrtvoga Marka, ne misli no na svoje nejako čedo... A Marko leži na vlažnu žalu, nepomičan, mokar; zrake sunčeve kao da hoće da ga isuše, ugriju; pred njim je noćašnjom olujom osvježena, vedra, prostrana pučina; igra se u
Žene klekoše, a Marko časom zastade na nogama u tragu sunčeve zrake što se ušuljala u tamnu crkvicu kroz otvoreni prozorčić išaranih stakala.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
— Viđi, da ti kažem! — uzviknu ovaj ončas granovesno, ustuknu malo nazad, metnu podlanicu nad oči kao da mu sunčane zrake smetaju da dobro vidi, pa strahovito poče s preziranjem meriti buljugbašu. — Eno Turci gledaju, čovječe dobri! — Turci?
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Otac stari, mesec bledi Kroz oblake dole gledi, Gledajući kroz oblake Srebrne nam šalje zrake. Dečica mu zvezda jato: On je srebro, one zlato: On srebrnim sjaje krasom, Deca zlatnim zvone glasom.
Krakov, Stanislav - KRILA
Mala plavojka stajala je kraj mora, i propuštala sunčane zrake kroz sebe. Pod providnom tunikom njene vlasi sijale se kao zlatno runo iz Kolhide.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Mestimice oblaci dima su tako gusti da su jasne sunčane zrake jedva probijale kroz njih. To su dakle Turci popalili sva sela u niškom pašaluku, koja smo mi bili zauzeli, krstili ih
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
Sve ih veća svetlost hvata, I rajske ih zrake ljube; Nestaje im senke s lica S oblika se crte gube. Sve što dublje u njih gledim, Primajuć’ im svetlost u se, Sve
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
POPOVIĆ 237 SAKRIJ BLEDE TVOJE ZRAKE... 238 NA PRIRODU 240 DAVORJE NA POLjU KOSOVU 242 SPOMEN VIDOVA DANA 246 SPOMEN PUTOVANjA 250 NA SMRT JEDNOG S UMA
1836. Spiridon Jović JOVAN ST. POPOVIĆ SAKRIJ BLEDE TVOJE ZRAKE... Sakrij blede tvoje zrake, O svetilo meseca! Tiha noći, primi tajnu Ucveljenog mog serca.
1836. Spiridon Jović JOVAN ST. POPOVIĆ SAKRIJ BLEDE TVOJE ZRAKE... Sakrij blede tvoje zrake, O svetilo meseca! Tiha noći, primi tajnu Ucveljenog mog serca.
Vara ji katkad divna Poezija, Da tvoj u nedru svetinje svoje lik Nosi; — povrvi k njoj sve živo, — Zrake ti nađu, — ne tebe samog. 1842.
odu od dvanaest prečaga da sam u pripovedanju upotrebio na svaki način begrjanošarnu ot vostoka zarju, da svoje zlatne zrake na naše zaljubljene prosipa kad oni, čarom ljubve opojeni, po krasnom predelu najprostije prirode šetati eja budut i
dich umѕchlіeѕѕen, Und ѕo wonnіg könnte küѕѕen: Wie vor längѕt vergang’ner Zeіt! SAKRIJ BLEDE TVOJE ZRAKE... (str. 177). Pesma je štampana u Sterijinom romanu Boj na Kosovu ili Milan Toplica i Zoraida, Budim 1828, 76—7.
je serce posvetio, često je u liru udarao i od uzdisaja presecajućim rečma sledujuću pevao pesmu: Sakrij blede tvoje zrake...
Bojić, Milutin - PESME
(1912) POD LETNjIM SUNCEM Kako opojno miriše lipa I tihe noćne seni mru, Dok crven bakar zrake sipa I teško diše vlat u snu. Duboko, nemo želje mru. Grudi su tako pesme pune, Da žudno žele suza slast.
mu pehar prepun čedne slasti, I on se opi od detinske strasti, I u trk pusti u polja daleka Zauzdan orkan i sunčane zrake. I jednog dana usred igre lake Ona mu razbi pehar, kad ga tače Najslađu kap da posrče zanesen, I sad, eno ga.
Ćipiko, Ivo - Pauci
debele smetove snijega, već nemoćno se odbljeskuje od njih, a prije nego će da zađe, kao za naknadu, razasu svoje zrake poljem, a visove planine, nad selom, pozlati; na njima neko vrijeme u sjaju oklijeva, ali ne mogavši ih zagrijati, —
Pred njim leži more naoko usnulo kao dijete, po njemu se kosimice prosipaju sunčeve mlake zrake, u kojima treperi i njegovo osjetljivo žiće; pokoj otpočivajuće prirode odzvanja mu u duši, a oko sa saznanjem prodire do
Po sobi, kroz prozor, sijaju sunčeve zrake, i u sjajnoj pruzi što se po zidu rasiplje treperi sijaset sitnih stvari a s ulice čuje se laki žagor zaposlene čeljadi.
U sobi je svijetlo, jer sunčane zrake kroz otvorena dva prozora prostiru se po podu i zidovima; u njihovom sjaju, nad njihovim glavama, treperi lako pozlaćeni
Oko zapada sunca soba se ispunila mekom svjetlošću; ostavi spise pa pođe k prozoru da gleda pošljednje rumene zrake na visinama prekomorskih brdina.
Tako stoje, starac gleda u tunju, a Ivo posmatra morsku pučinu. Sunce zalazi iza prekomorskih brdina, i njegove zrake odbljeskuju se i lome u moru što se lako sagiba i oko škrapa žamori.
A mjesec, kao da ga je onaj lahor prenuo, izilazi iza brdina, lijepo pušta svoje zrake što drhte nad pučinom, odbljeskuju se u njoj i provlače se kroz maslinik. Dopru i do njih i rasiplju se dalje i dalje...
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Penjemo se uskom stazom prema Kuli. Sunce sa zapada baca svoje kose zrake na pregrejani kamenjar, koji posle dnevne žege lagano zapada u dremež.
Ilić, Vojislav J. - PESME
Kad sunce spusti kose zrake, I tiho padne suton bled, Sakrivajući u oblake Bosanskih gora daljni red, Ja samac bludim po obali, Spokojan, tih u
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Svetiljka koju gledamo i koja šalje svoje svetle zrake daleko na morsku pučinu, dostojno je obeležje ovoga slavnog grada.
Zato je pravilnije tu porodicu nazvati planetskim sistemom. Tim planetama šalje Sunce svoje životvorne zrake, ono ih osvetljava i zagreva prema njihovu otstojanju.
Ta im sunca šalju svoje tople zrake, zagrevaju njihove površine, i stvaraju na njima prirodne pojave. Razume se da su te pojave drukčije nego na našoj
Tvoji zraci obuhvataju ceo svet i sve što si ti stvorilo... Tama beži kada ti svoje zrake razašilješ; svet se veseli, ljudi se bude i ustaju, jer si ih ti podiglo.
Glavne etape moga rada bile su ove. Spočetka je išlo sve dobro. Prateći Sunčeve zrake po vasioni sve do planetskih atmosfera, ja nisam naišao na stvarne teškoće.
Ali kada stigoh u planetske atmosfere, koje rasipaju i delimično apsorbuju Sunčeve zrake, kao da zađoh u gust šiprag. U Zemljinim oblacima, ja izgubih sasvim pravac i ne mogoh dalje.
Na taj se presto penje iz mora Sunce, šalje svoje zrake Zemlji, moru i vazduhu, i objavljuje da je njegovo carstvo otpočelo.
Mi smo ušli u gornje slojeve Zemljine atmosfere, koji su već sasvim proređeni Oni ne rasipaju više sunčane zrake i ne bojadišu nebo plavetnilom. Zato je nebo potamnelo.
Naša Zemljina atmosfera kao da namerno guta baš one zrake koji su najefikasniji za lečenje. Ova dva mlada gospodina što su tamanili viski, novinari su; onaj treći je slikar.
Nama bi tabani uzavreli kada bismo se u to doba ovuda prošetali. Ali ova ingeniozna konstrukcija odbija sve Sunčeve zrake koji padaju na ovo zdanije i njegovu neposrednu okolinu, pa ovde vlada uvek ugodna temperatura.
Ali, za onaj račun, potrebno je poznavati i osobinu Marsove atmosfere, kako ona propušta i kako usisava toplotne zrake.
Kroz te oblake ne prodire svetlost njegove usijane jezgre, i zato Jupiter ne svetli. Ali on šalje svoje toplotne zrake u vasionu kao topla, no neusijana peć. Jupiter je, dakle, jedno toplo, ali tamno sporedno Sunce.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
KOLEVKA JOVAN SUBOTIĆ Vidina je majka Kolundžije zvala: Dođite ovamo Kolundžije mlade, Uhvatite zrake Od jutarnja sunca, Iz njih mi sakujte Za Vidu kolevku.
Vidina je majka Tankoprelje zvala: Dođite ovamo Tankoprelje mlade, Uhvatite zrake Od mlada meseca, Iz njih mi opred'te Za Vidu pelenke.
PUTNIK I TICA BRANKO RADIČEVIĆ Divno gora lista, Divno sunce sija, Divno reka čista Zrake mu odbija. A na reci lednoj Divne lipe stoje, A na lipi jednoj Divno tica poje.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Svetlosnih efekata nema mnogo, jer tmola voda ne rasprskava i ne lomi zrake. Ali šumovi su razni i tajanstveni. Suva tužna pesma rita i njegove trščane flore.
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
ZAKLjUČENIJE — zaključak, odluka ZAKOSNjENIJE — zatezanje, zakašnjenje; oklevanje, odlaganje ZARNI — sjajan, koji ispušta zrake svetlosti ZAŠČIĆENIJE — zaštita ZVERETINjA — golema zver ZDANIJE — zgrada, građevina ZEMLjEDELjA — zemljoradnik
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
kad Sunce stoji ovde gde je sad Živko a Zemlja ovde gde je Sreten i Mesec ovde gde je ovaj mali, onda Sunce šalje svoje zrake i obasjava i Zemlju i Mesec. Je li tako? Svi ćute, jer ne mogu da zamisle kako to Živko obasjava i čime obasjava.
Petrović, Rastko - PESME
Dok gledah ljubičaste zrake ovog granja u zori, Kao da njima opojna mladost tek prođe Ne luduj, srce, o njima ni trag više ne govori!
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Starac sede na prag kolibe i zagleda se u polje. Meko su se spuštale poslednje zrake sunca, a Strašilo se njihalo na povetarcu. Još malo pa će rosa, pa mesec. Na mesečini je bostanište čudesno.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Tada se i Zona nasmeja onako kroza suze. Gleda je Mane, pa mu se učini taj njen osmeh kroza suze kao zrake sunčane kad prodru kroz kišne oblake i sunce se osmehne na zemlju...