Upotreba reči zreo u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Drugo je čto žena potrebuet! Isakovič je, međutim, iako je bio dugonja, zreo čovek, i to veče kukao kao dete, u sebi, nad svojim nacionom. Tužio je nad njim i to veče, pre spavanja.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

” i neka psovka na ciganskom. „Ištenem!” Iza samih naših leđa ču se neko migoljenje i jedan glas, zreo i dubok, četrdesetogodišnji, spušten u horizontalu, kako zahteva nešto. - Ovo nije mesto za te stvari!

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

— Pa već i tvoj Pera skoro će te zamenuti. — Moj Pera još nije zreo; sad mu je tek sedamnaest godina, pa još kapom vetar tera. — A da šta će, kad se otac za njega pobrinuo.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

⁷ Ponegde, u Šumadiji, posle prve igre u kolu, mladić je sticao priznanje da je punoletan, odnosno zreo za ženidbu. Kad jednom povede kolo, od tada se dečak u Kragujevačkoj Jasenici računa u mladića.⁸ 2.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Zbog toga što me (majka) uputila da postanem zreo čovek, koristan našoj socijalističkoj zemlji, treba da joj se zahvalim...

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

su pevali vrlo mladi, duhovno nerazvijeni, još na pragu života, Popović je sa definitivnom zbirkom stihova izišao kao zreo čovek, staložen duh, sa puno životnog iskustva.

— Što je retkost u srpskoj književnosti, Sremac nije počeo pisati kao mlad čovek, na đačkoj klupi, no kao zreo čovek, tek pred 1890. Pod šifrom »Senićanin« počeo je u Bosanskoj vili 1888.

Radičević, Branko - PESME

dobro boca njegov žar; 3emljedela(c) besposlen nije seo, Pod srpom pada klasa žuti šar; I vinograd je veće bio zreo, U sude skuplja s' vina plamen dar; — Na stanje moje bija s' navikao I jedva mi je drage bilo žao. 36.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Zaviriš samo iza lijeske, a ono dječak, neki plavojko, kao zreo ječam. Svi oni mene znaju i vole. Meni se odjednom oduzeše noge i zakova glas.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Da, bili smo deca. Ali ne! Samo si ti bila dete a ne i ja. Ja sam bio već zreo. No ti beše pravo dete. Nikad neću zaboraviti ona naša milovanja kojima si se ti podavala bezazleno.

Lalić, Ivan V. - PISMO

U mome zavičaju, koji stvaram Poraz po poraz, sad počinje leto; Bolesne kavge plaminjaju svetom — Vek plod je, juče zreo, danas kvaran. A u tvom veku moje ubrzanje Usklađuje se s tvojim nepokretom, U aporiji koju ne zna Zenon.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Ko redovi zarđalih kosa kukuruz je na suncu zreo. Teška si bila, vrela i bosa kao snop žita kad se razgrne. Oči ti behu male al crne kao rupice na fruli.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

a pred njima stoji zvrka mlatača i kukača; snažna muška ruka zacima starku madžarušu i, kao kiša, ospe se niz granje zreo i sladak plod, a vesela družina sreta ga složnim i burnim smehom i uzvikom....

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

To obično biva na kraju jela, Kad se sa stola pribor posklanja: Nađu se zreo čovek i jabuka zrela, Puni međusobnog poštovanja.

Sveti Sava - SABRANA DELA

Telo tvojim boleznima, prepodobni, vrlinama zreo procveta klas, od koga se napajaju ljubavlju božastvena ti čeda koja ti bažastveni spomen tvore.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Njegovi spisi su se izgubili, ali zdravo seme njegove nauke preživelo je hiljade godina da tek onda donese zreo plod. A kako je Demokritos došao do svojih stavova? - Posmatranjem i razmišljanjem.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Uzbunilo je ovo Mitra, pa mu kaže: „Pobogu, veli, prijatelju, jesi li ti zreo čovek? Zar ne znaš, veli, šta je to velika varoš?

Zar ne znaš, veli, šta je to velika varoš?“ „Jesam zreo čovek“, uverava ga Stojiljko, „do Boga sam zreo čovek, ali eto, Bog da čuva što sam zakasal, živog da me žališ.

Zar ne znaš, veli, šta je to velika varoš?“ „Jesam zreo čovek“, uverava ga Stojiljko, „do Boga sam zreo čovek, ali eto, Bog da čuva što sam zakasal, živog da me žališ.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

(To isto iskustvo obnovio sam kao zreo čovjek, kad sam, zatočen ratnim prilikama i granicama, smjer mojih svakodnevnih šetanja upravljao u pravcu mojih

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Jedan od njih naročito padaše u oči celom svojom spoljašnošću i naročitim držanjem. Beše to zreo čovek, oko svojih četrdeset godina.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Rulja većem odaljila. A to j’ sreća bila. ZEBNjA U RAJU Oženio s’ mladić Toplotan i zreo, Mogao je naći Krin bez pege beo. Pa gde nađe ljubu? Gde je uzgred stigô: U grehu je našô, Iz greha je digô.

“ Tad’ je bila setva, Danas je već žetva; Đavo žanje korov zreo — A to je i hteo. ČIČA MIJA I NjEGOVA KAPA Vino pije, vatru samu, Čiča Mija, I glava mu, i kapa mu Veselija.

Bojić, Milutin - PESME

sam tvoje tornje i kubeta I svečanu holost, što vrh tebe klizi, Dokle u daljini po stenju i nizi U sutonu plavom zreo život cveta.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Često puta mu je, doduše, izgledalo da treba samo ruku da ispruži pa da ubere zreo plod svoga truda, ali se ta nada izjalovila. Prolazila je godina, za godinom, a on ne stiže do cilja.

s leve strane, nacrtan je čovek kao dete u kolevci, na drugoj, višoj, kao dečak, na trećoj kao mladić, na četvrtoj kao zreo čovek, a na petoj, najvišoj, kao muž sa svojom porodicom. Tu je pretstavljen na kulminaciji svoje snage i razvitka.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Ja vam ni sad, ni posle neću reći u čemu sam pogrešio. Ne mogu. Čovek sam zreo, pa me je sramota pred vama više nego pred ikim drugim. A nisam učinio nešto što se ne bi dalo popraviti.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

komšiju bakalina; pa sam zagrlio i poljubio i jednu udovicu, majkinu prijateljicu, uzvikujući: — Gospođo, ja sam zreo, ja sam zreo! To sam isto posle dokazivao i našoj kuvarici. A zagrlio sam n poljubio i berberina.

bakalina; pa sam zagrlio i poljubio i jednu udovicu, majkinu prijateljicu, uzvikujući: — Gospođo, ja sam zreo, ja sam zreo! To sam isto posle dokazivao i našoj kuvarici. A zagrlio sam n poljubio i berberina.

Šantić, Aleksa - PESME

1918. ŽETEOCI Kô svilene niti što ih pauk satkô, Po drveću visi mesečine veo. U polju, uz reku, šušti ječam zreo, I, kô krv, sa grane rudi voće slatko. Mali drven toranj, kao straža neka, Uvrh sela stremi.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti