Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Ovčarski psi se razmestili po okolnim brežuljcima, skotureni ali načuljenih ušiju... Jedino se čuo zričak i lavež pasa iz doline. Ovčari, uvijeni u jagnjeće kože, spavali su po zemlji.
Žmirkale su zvezde i škiljili varoški fenjeri, kada su vojnici ustali. U daljini negde kreketale su žabe, a zričak je i dale bezbrižno zrikao i podsećao na ona vremena kada se leškarilo na travi, sanjarilo u tople letnje noći...
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
A vojnicima sam rekao da prisluškuju i, ako osete najmanji šušanj, neka u tom pravcu pucaju... Prenusmo se. Zričak je cičao. Malo posle neka tičurina prhnu iznad naših glava i mi pretrnusmo. Ova usamljenost mučila me.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
U daljini krekeću žabe. Sa strane u travi zričak zriče. A noć topla i puna zvezda. Izgleda nam da kod nas zvezde ne svetle ovako jasno.