Upotreba reči zveckanje u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

On, kaže, nikad ne jaše konja. Konj je luda životinja. Ali zato hoda u čizmicama i sluša zveckanje svojih mamuzica. Sve se može kad se hoće. I kad se ima para. U Pavlovoj stvari nema nikakvih teškoća. Ali, to košta!

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Iz kuća kraj kojih smo prolazili dopiralo je zveckanje kašika. Bilo je zaista podne i moj stomak je to znao. Nisam ga slušao.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Iz nekih dvorišta čuje se kako tutnji kolo, zveckanje dukata i dubla u nizama, na grudima devojaka... A od Stojana Donjovrančeta dopire pisak dece, plač žene i njegova vika.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Pri škiljavoj svetlosti fenjera otpoče izvlačenje vozova i stoke. Radilo se u tišini. Čulo se samo zveckanje lanaca, lupa kola i sanduka. Naiđe i ađutant, koji je trebalo da nas odvede u sastav puka.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Odjednom, usred rada, učini joj se da čuje sa dvorišta neobično zveckanje, baš kao da je sablja. Pogleda na prozor, a tamo stoji Pera pisar, lupkaju kamdžijom po svojim dugim čizmama.

Trže je iz tih misli zveckanje sablje. Pisar joj priđe, vesela lica. Ona se obradova njegovu dolasku, ne znajući ni sama zašto: da li zbog ove samoće i

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Zaneo se u prošlost... Odjedared mu dopre do uha zveckanje zvonaca i praporaca, kojima kočijaši u ovome kraju kinđure svoje konje.

Njemu dođe neobično milo ovo jednačito zveckanje u raznim tonovima, koje se još iz daljine slivaše u jedan odmereni takt: tres... tres — tres...

roditeljska ruka, čini mu se da je još tada jedared ovako isto ležao, a iz daljine se čulo ovo isto zanosno jednačito zveckanje: tres — tres... tres — tres... Pretvori se sav u uho, a u očima sija živi plamen nenadne sreće.

tres — tres... Pretvori se sav u uho, a u očima sija živi plamen nenadne sreće. Zveckanje se približuje, zvuci sve jasniji, vetar nanese i glas vesele pesme... Jest, pevaju ; čuje to jasno. Hej mladosti !...

Posle nekoliko minuta začu se ono isto zveckanje praporaca, ali se sad ne ču ni jednog glasa, ni jednog zvuka... Tiho, gotovo krišom, udaljiše se veseli gosti, samo ih

Tiho, gotovo krišom, udaljiše se veseli gosti, samo ih odavaše ono brujanje i zveckanje jasnih praporaca, koje se tiho, kao jesenje jutro, razlevaše po gustoj nedoglednoj manastirskoj šumi.

Misli mu se naglo presekoše, jer mu se učini da kroz plahovito zviždanje vetra opet čuje ono zanosno zveckanje. On se podiže na ruke, otvara usta i sav se predaje sluhu... Sluša...

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Nazdravi, dedo! Zdrav si mi! — Živ si mi! — Aha! A sa tim halakanjem, usklicima nastaje sve veći šum, kretanje, zveckanje mamuza, jatagana, krckanje novih silava, tako da se Sofki ne tek poče nego sasvim učini sve ovo kao logor.

jakih igara, jednoliko, u širokim skokovima cup- | kanje i silno udaranje pete o petu speknutih čizama sa mamuzama; onda zveckanje na ženskinjama od teških i dugačkih do ispod pojasa niza od posrebljenog starinskog novca; jak šum od lomljenja u okretanju

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Oni su čatili molitvu, pa počeše pokretati stolice, pa se začu zveckanje posuđa i onda mrmoljenje kroz nos. Bakonja se primače vratima i vidje ona dva đakona pred nalonjom: jedan čati, drugi

Ćosić, Dobrica - KORENI

Katićeve komšije kunu se u decu da se oko ponoći iz podruma čuje zveckanje i treskanje i cika kao kad se ženska deca golicaju.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Iz kuhinje bi se začulo zveckanje šoljica i žličica na srebrnom poslužavniku. To je bilo kao zvonce pred obredni ophod: uskoro će se začuti iz djedove

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

putu, kao čunić po glatkoj površini brze vode, i samo se čuje ono raznoglasno, u raznim tonovima, a po jednom taktu, zveckanje jasnih praporaca... tres-tres... tres-tres... — Blago vama, kad ste slobodni!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

A sada, u strelce! Masa se rasturi uz kloparanje fišeklija i zveckanje ašovčića. Krajevi se izgubiše u noći. — Kreći! Polazi! Napred! — čuli se prigušeni gla-sovi.

Nešto je pištalo oko mojih ušiju, i ja se najzad sapletoh. Pao sam u neku rupu. Čujem šum, kloparanje, zveckanje, žagor, nešto se slomata levo i desno... „Polako bre, kud ste zapeli? — začuh nečiji glas. — Dale nemate kud...

Po dnu je bilo nabacano kamenje, da bi se pri kišnom vremenu moglo ići. Čujem neko zveckanje i topot. Iza jedne okuke sretoh vojnike u šlemovima, koji su za sobom vukli mazge.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

uspomeni sa kraljevog svadbenog ručka i evo već sam okružena ljudima i ženama u prazničnom ruhu, prijatni romor govora i zveckanje putira struji oko mene, lagodna slika, somotasto mekana.

u susednoj odaji podruma ležao je Dorotej. Osluškivao sam zveckanje njegovih okova. Nikanor Momak koji nosi hranu Doroteju (čini mi se da se zove Mito Krezo ili Mito Čkrbo, ne znam

Obodem konja i žurno pređem preko vode. On ne diže glavu prema meni, iako bi morao čuti topot konjskih kopita i zveckanje moga oružja. Da sam tada pojurio prema njima, možda bi se sve drukčije zbilo. Zašto nisam? Pljusak ne jenjava.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Onako bunovan trljao je oči i mrmljao: — Ama samo što sam zaspao!... Pojedoše me komarci. U bivaku se čuo žagor ljudi, zveckanje lanaca i truparanje konja. Pogledao sam na časovnik. Bilo je jedan i po, a svanuće počinje u tri.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Vreva velika, smeh i kikot, guranje i psovke; pukne šamar ili prsne koja testija, zatim se čuje zveckanje tesaka, čuje se žandarevo: nazad!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti