Obradović, Dositej - BASNE
„Tuci ga sam”, veli mu oni. „Ne mogu, jer sam odveć srdit.” Gnjev upodobljava čoveka zveru. A čovek, ništa ne valja da čini kao zver, bez rasuždenija.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Provališe mi konji ogradu, kroz rupu prođu, livadu kradu. Uzeću tebe, pakosni zveru: ogradu čuvaj, zapuši deru.“ Poteže čiča sekiru tupu: fikara-fik! — poseče Ćiru, zapuši rupu.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
— Haj, od dola kao i ozgora Sve se klanja — ne kakome zveru — Sve se klanja čistom karakteru. — To je ono od čeg’ podlost zebe, Što prožimlje dvore i kolebe, Pa se kupi, zbira
I od tog moraš pomoći da tražiš! Muka ti dodija pa poletiš mreži, I u tome zveru misliš naći brata! — „Imaš li srca!“ — On se nakostreši. „Šta će mi srce? — Meni treba zlata!
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
Puno nesreće!... Tri dana ima Otkako lutam ovom planinom; S obrazivošću mačke divije, Bežô sam s puta zveru, čoveku, Tebe da nađem, ili... smrt! GLAVAŠ: Mene?... A znaš li mene ti?...
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
braniti, i budući da mu se pomenuta devojka u opasnosti biti viđaše, obode svoga konja preko, upravivši put besnom tom zveru; na njega strelu pusti, i tamo ga zgodi gdi je najnužnije bilo za oboriti ga na zemlju.