Jakšić, Đura - PROZA
Beše novembar, žalostan mesec tužne četrdesetdevete godine. Ne zveče sablje britke, ne — robovski lanci tupim svojim jekom bude bolom uspavanu svojtu onih što na megdanu bojnom, svetom
Momci i devojke uhvatiše se za ruke i silno kao vihor stade se okretati kolo. Na devojkama zveče nizovi srebrnih i zlatnih novaca, a pod nogama čvrstih planinaca tutnji zemlja, rekao bi ljulja se...
— Ah, babo, babo! — jecaše uplašeno devojče... — Učini mi se kao da čujem kako lanci zveče... Starac obori oči dole, ućuti i nanovo se udubi u neke čudne misli, iz kojih ga je teško probuditi; izgleda kao da
Obradović, Dositej - BASNE
Neki reku da ih privežu starešini na vrat ili za rep da mu zveče i čine poštenje. Starešina obače zahvali svima za takovu učtivost i otmenost, ali u isto vreme umoli od sebe takovo
Dučić, Jovan - PESME
Njegovo gvozdeno srde zazvečaće u dodiru s jadima, trijumfalno kao što zveče mačevi. Njegovim putevima će da pevaju horovi poklonika. Jednog dana dete je postalo čovek.
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
Sad pulgeri postali švaleri, Al’ ne smedu noćom da idedu, Od vašaka pavorski’ momaka: Vile vuku, a pulgere tuku, Vile zveče, a pulgeri dreče!
Afrika
Ona je omanja, puna, ali stasita i simpatična devojka. Mesto lišća ima na sebi kratku suknjicu od niski koria koji zveče. Tam–tam seda na zemlju, kraj mladoženjinoga tasta. Ovaj je na klupici sa strane ulaska u kolibu.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
« Plavi se ljiljan u dolu, lelujaju se trave na aprilskom vetru, nadimaju se pletene košare pune ukusnih poslastica... Zveče pažljivo očišćeni pribori za jelo, bele se salvete na travi.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
lepe za reči; nije u stanju da se izražava bez fraze i pompe; njegov jamb je živ i nervozan, metafore zasenjuju, epiteti zveče, boje blešte, kao doboši udaraju reči u kojima je nagomilan glas r.
Radičević, Branko - PESME
Ta znaće se Marko ubojica, Ubojica, ljuta pijanica, Dokle mači, dokle čaše zveče, Dokle sunca, dokle vinca teče. Tambur, tambur, sitna tamburice, Udri, pobro, u sićane žice, Danas ima, a sutra
Kroz oblak prašni dino konji vrište, Puščana zrna naokolo pište, Di oštri mači plamenito zveče, Moj otac napred silno vraga seče — Onamo ići taki njemu oću, Slobode vraga biti mu pomoću.
STOJAN I Doline, brda i tutnje i ječe, I cikću puške i mačevi zveče, U meso biju ti prokleti topi. I rane jape, vrela krvc(a) lopi, I mozak klade, i škrguću kosti.
“ slabim glasom reče, Pa oči sklopi, malko se zatrese, A Bog mu dušu na nebo odnese. Još sablje zveče, još traje pucnjava, Zelena trava sva je već krvava; No zalud teče njima krvca mlada, Već moraju se povući nazada.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Dođe i ona. Večeramo. Čuje se kako kašike zveče i pucaju vilice. Pred svakim „satlik“ vina. Čim se načne, odmah se dopunjuje. Svi ućute.
Kostić, Laza - PESME
Tu su mnoge dike stare, tu je mnogi srpski tić, do Dušana car Lazare, a do Marka Obilić. Trepetljike zvekom zveče uz tamburin udaraj, po poljani bude cveće uz mirisan uzdisaj.
poruke ti lepe nosim od paše!” Tako se dere nestrpljivo Ture, i već se u dvoru kaluđeri žure, ključevi zveče, brava se otvara, proviruje brada kaluđera stara. ,,dobro Mi došo!
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Namah se otvori Kosovo. Grme topovi, more, nebo se prolama, sijevaju sablje, zveče handžari, ječe ranjenici, — sve ogreze u krv.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
CRNA BARA, III Alge zrače sa lomače. Žarka ruka plahte stere. Cvate oči u matere. Peva duša povrh drače. Zveče, zveče beočuzi. Zrak se kruni sa pšenice u olovne prepelice. Ivan-cvetom zmija puzi.
Žarka ruka plahte stere. Cvate oči u matere. Peva duša povrh drače. Zveče, zveče beočuzi. Zrak se kruni sa pšenice u olovne prepelice. Ivan-cvetom zmija puzi.
Kapne mjesec katranom. Okadi me, majčice, miloduhom, šafranom. BAJINA BAŠTA: BOLNICA U vrućici putujem: u snu zveče orasi, dvokolice truckaju. - Mjesečina, makadam. Vo i krava vuku me. - Spuštaju se pojasi s tavanice, s pendžera.
Iz mraka tkale dolaze sedaju oko sinije. Kroz vrata hrupe kosturi: zabruje pređe koturi i zveče cevi, mosuri. To duše traže potporu u svakoj badži, otvoru, po žutom noćnom fosforu.
Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA
Ja sam poprimao reči: „nadležno, podobatelno, kasatelno, u sljedstvu toga, povodom tim,“ i mloge ovakove koje strašno zveče, a ništa ne znače reči, te sam njima punio artiju, kao i mlogi drugi.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Kakva mašina? — Zbrka Klipova i čekrka, Kanapa, daski, kovčega, Uopšte: koječega... Zveče tu, u bescenje, Tikve žute, jesenje, Ko glavni trg Krušedola Kad se raspusti škola.
Pandurović, Sima - PESME
— Iskidali konce što nas vežu Za prostor, vreme, tonove i boje, — Lance života što zveče i stežu, – Jer mi smo, možda, sami tako hteli, Rad ljubavi nam i rad sreće svoje.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Para je velika namiguša. — Bez para ni u crkvu. — Prazna kesa — gotova groznica. — Novci sitno zveče, al’ se daleko čuju. — Para kamen dubi. — Gdje novci tu i masni lonci. — Ide para na paru.
(ribarima) Sve se njive zelene, a alaske crne, Alas kapu nakrivio, u me’anu gledi: Čunovi mu vodom plove, a ispolci zveče, Kesege mu kolo vode, a grgeči glede, Kečige mu njivu oru, a morune vlače, Somovi mu žito seju, a jesetre žanju,
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Ove su reči ništa i za ništa! Čine se kao da na nešto zveče, a sasvim ni najmanje što ne znače, zato što je ovo izvan i protiv nature, i od stotine jedva će se u jednom slučiti
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Iskidali konce što nas vežu Za prostor, vreme, tonove, i boje, Lance života što zveče i stežu; Jer mi smo možda sami tako hteli Rad ljubavi nam i rad sreće svoje.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
huče strašno adski uragani, a vulkanska mračna grla ječe, riču grdna tartarska strašila, zveče lanci s jarošću uždeni, buče volne s mučiteljskom bukom: sve glas sliva pod svodom mračnijem; tutnji tartar iz mračne
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
I otvori se besna, razuzdana pijanka. Žene se izopijaše brzo, a pobratimi se jedva drže na stolicama. Čaše zveče... smej, kikotanje ... niko i ne pomišlja na opasnost.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Kad zamalo, pomoli se jedan vrag na vrata pa proviri i otide. Zatim se začu velika grmljavina i štropot, lanci zveče, lajtovi se valjaju, kace lupaju, vatra se kroz pod prosiplje, — najedanput se vrata otvore i u sobu dođe vrag pa ga
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Stara Stana, nasmejana, čuči na zemlji, gleda svoje dete i sluša kako odskokom zveče stare plete na crven—kapi. A deca gore, znoj ih obliva i pada na žednu, toplu zemlju; preplanuli, sad će da im obrazi
Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA
Kom je milo nek se s ženom tuče, Nek se tuče i za kose vuče. Neka gajde pored svirca ječe, Pune čaše pri veselju zveče. Ne zavidim, na čast svakom svoje, Moja je sva slava stihotvorstvo moje. POZORIJE 4.
Krakov, Stanislav - KRILA
Nešto se teško valja njima na susret. Slamom uvijeni točkovi topova potmulo tutnje po kamenu. Omiču se i zveče kopite konja... — Ostavljaju nas same... topovi odilaze...
Jure preplašene mazge i mrve kopitama. Zveče bacana oruđa. Panika kao uragan besni. Okolo grmi, prašti, zviždi. — ... ra—a—a, — urlaju divlji glasovi u noći.
— Samo da nas ne napadnu dok se ne utvrdimo, — govori major Dušku, koji čuči do njega. Zveče mali ašovi o kamen, i grebu ispucalu zemlju. Druge pognute senke vuku još tople leševe i bacaju u jarugu.
Oko njega je mnogo onih koji su noćas ubijali, no oni ne misle o tome, već žurno rade, i zveče alatom o kamen i otvrdlu zemlju.
Šapću se komande. Nestade kolone, ali se dva-tri streljačka stroja duga i tanka stvoriše u mraku. Čulo se kako zveče naticani bajoneti, lupa sprema, sapliću se vojnici i psuju. Fijuk i udar sve češći.
Petrović, Rastko - AFRIKA
Ona je omanja, puna, ali stasita i simpatična devojka. Mesto lišća ima na sebi kratku suknjicu od niski koria koji zveče. Tam–tam seda na zemlju, kraj mladoženjinoga tasta. Ovaj je na klupici sa strane ulaska u kolibu.
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
Triest sam druga onda imao, A pošao sam gorom hoditi, Po mračnoj gori čete voditi. Sjaje se toke, zveče noževi, Na njima gori čoja crvena, Živim se okom ne da gledati...
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
A kum Josim zagrli me: „Stari svate, vesô budi!“ Pesme ječe, čaše zveče, Rumeniji svi u licu. De, starojko, reci i ti Ma najkraću zdravičicu!
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Sve razdora sruši vlast; Leti Srbin, leti voljno Na Kosovo, polje bojno, Nagli svoju u propast. Sablje zveče, Brda ječe; Krv se lije, Srce bije. Konji vrište, Majke pište, A junaka rane tište.
Ilić, Vojislav J. - PESME
U slavu sutrašnjeg dana, o gromovniče Krone, To njini pehari zveče. Čujem li varvarski usklik ahajskih pesama bojni'? Il vapaj trojanskih žena u ovoj krvavoj vojni? Ne!
Mladi Nunec išao je, Gde ga pozva lepa sreća; Zabacivši zvučni gitar Na široka svoja pleća. Mamuze mu sitno zveče, A mač zvoni o stepene... On je drhtô kad je stigô Do mirisne sobe njene.
Ršumović, Ljubivoje - MA ŠTA MI REČE
REČE U Novom Sadu svanulo veče Ma šta mi reče Južna Morava uzvodno teče Ma šta mi reče Na svakom drvetu klikeri zveče Ma šta mi reče U Štipu meče uštipke peče Ma šta mi reče U brzom vozu šišali kozu Ma šta mi reče I kao treće
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Pa kad Mane zaigra i zaplete i zalupa nogama, zveče oni pusti praporci i silno diraju u srce sve igračice. Mane je najčešće vodio kolo.