Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
naše „beskrajno veliko“ , „bezgranično” — priviđali su mi se kao sićušni atom tvari u noktu malog prsta nekog ogromnog zvijera; koji, sa sebi sličnim bićima, u nekom višem, svome svijetu, sa vrućicama svojih žudnji i s ponorima svoga bola i s
Pred skaskom o Androklovu lavu oni ostaju smeteni: u gesti zvijera naslućuju nešto što ih nadilazi, a ne mogu da mu otpovrnu: „to je malograđanština“, „to je laž”. Ali ne obmanjujem se.
Razumio sam nijemi govor stvari i tugu u oku zvijera. Otvorio sam dušu svakoj pojavi života i oči svakom njegovom vidu. U svakom dodiru ostala je po jedna čestica mene.