Crnjanski, Miloš - Seobe 2
I sad je sedeo, na tronošcu, sa glavom opuštenom u ruke, na kolenu. Ćutao je i, s vremena na vreme, jedva čujno, zviždukao. Noge su mu bile kao drvene i on je, svaki čas, udarao pesnicama u svoju čizmu. Hodao je gore‑dole, ali se bio umorio.
Krakov, Stanislav - KRILA
Protestvovao je što ih jednako kljukaju sardinom. Ipak je neko zadovoljno zviždukao pod lipama. XII KRAJ MRTVACA Sva groblja bila su te noći tiha i mirna.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Pa i ono maločas, možda šegrt Pote i ne bi zapevao i, ni kriv ni dužan, dobio šamar da nije sam on, isti kalfa Kote, zviždukao baš tu istu pesmu. Ukratko reći, ta se pesma najradije pevala u ono doba kad i ova naša pripovetka počinje.