Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
— Što mu drago — reče Boško i nasmehu se. Međutim su pop Mića i njegov Vuja već jezdili žabarskim drumom. Pol zvižduće, Vuja ćuti. Sve mu se čini neobično — izvraćeno. Onaj put pun nekakvih jama, pa hoće svaki čas da se spotakne.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Gle, dečko prolazi sokakom... zvižduće i maše odeljanom palicom... Odjednom je zavitla i udari o kruškovu granu, koja se presamitila preko plota.
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
Povazdan tako sedi u mehani ili pred mehanom. Malo govori, samo ćuti pa zvižduće ili pevuca kroz zube. Opkorači stolicu, nasloni se na leđa od stolice pa se ljulja tako.
Ćosić, Dobrica - KORENI
„Da podmladiš Simku.“ Oči su mu se smejale. Sigurno sam pocrveneo. Tola sasvim tiho, šištavo zvižduće i prutom požuruje volove. — Dok su mala, i muška deca nose đinđuve — reče Đorđe zgrčen iza Tolinih leđa.
Smračilo se zelenilo kukuruza. Ko bi smeo s njom da pokuša! I taj Tola! Budala, boji se Đorđa. I on je muško! Zvižduće, ništa ne slugi. Gadan, prljav trapavko. Ništa bolje od Anđe i ne zaslužuje. A ja? U sramotu i propast sam se uputila...
Ako sam pomilovan? bije po njemu nešto što samo liči na stid. Kapetan bez reči iziđe. U tišini zvižduće apsandžija, peva petao i kovač udara u nakovanj. Na kolenima mu se bele novine.
Onda se nekako pribra, ustade, prisloni uvo uz vrata, apsandžija zvižduće, kovač tuče u nakovanj, uze novine i prinese ih snopu svetlosti iz prozorčeta pod tavanicom.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Gle, kako onaj Mokrolužanin slobodno ide putom i zvižduće, ne boji se nikoga, ne preza ni od čega! ... A on, odmetnik, mora da se vere po zamrzlim urvinama, po golim i oštrim
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Pod najlepše odelo namesti ženine papučice, i onda stoji, gleda, zvižduće. Znala je, naravno, palanka zašto gospa-Fila ne mari Kodu koliko drugu decu.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Obojica se zadubila u posao pa rade. Kalfa Kote zvižduće nešto, a šegrt Pote se zaneo u posao, pa se u jedan mah zaboravi, pa zapeva, onako kao za sebe: Sinoćke te, lele,
Prolazi i zvižduće, žuri se kao da je pogodio da izradi polelej od srebra, pa sad hita u dućan i traži kraći put i preči sokak!