Upotreba reči zvonaru u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

njime ništa, da prostite, k’o ni vetar s opaklijom, pa da me vi niste zatekli u crkvi, pa ste se vi sami onda popeli na zvonaru i zvonili na jutrenje! — O, bog ti pomogao! — odahnu pop Spira. — Vrlo dobro, tako ćemo i kazati. Pa tako i uradiše.

bio je tamo pred vratima, i čuo i prisustvovao samo dok su se svađali, a čim je čuo neku lupu u sobi, on je pobegao na zvonaru, da ne bi bio u neprilici uz koga da pristane i da svedoči.

— A zar sad to valja što rade ovi noviji, današnji ovi učitelji?! Sve kod njih k’o ni kod koga! Ne puštaju đake da pomažu zvonaru; kaže: đaci su zato da uče.

A bar da ne znam da deca volu zvonaru; nego duša im je i srce da se vešaju o uže! Povazdan bi da su na zvonari. E baš onomad sam se baš slatko nasmejao.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Što ima da nagađa?... Kad dovrši posao, uputi se polako crkvi. Vrata crkvena zatvorena; on okrete uz stepenice na zvonaru. Ide lagano, kašljuca, i mršti se, kad opazi na stepenicama ogriske od cigara. Otvori vrata i uđe.

je pokrio celo dvorište ; u manastiru je zavladala mrtva tišina, samo što vetar još jače vitla i, jureći kroz otvorenu zvonaru, zabruji pod razjapljenim ustima velikoga zvona i ponese taj potmuli glas preko mirnih sela, plašeći odocnele planinke

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

i ponosito kao lelek po krovu; plaća sve što veseli narod popije, što Zac zabeleži a Maksim kontroliše, ili ide pod zvonaru pa odmenjuje u zvonjenju. Zvoni ono školsko zvonce, pa ne zvoni nego sve kevće kroz onaj mrak!

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Crna se zemlja pod tobom raspukla — i u nju propao! Što ti ruci to ti na vratu (bilo)! (Kletva zvonaru kad zvoneći koga uznemiruje; misli se na uže, tj. da bude obešen). B) POSREDNE Besan more lokao!

Ćosić, Dobrica - KORENI

Đorđe nije kod kuće. Zvono ječi, jauče, stravom uzbune plaši noć; veliko sivo oko neba nadnelo se nad selo, nad zvonaru, viri na Tolu, on vidi i još brže i snažnije trza konopac, da zvono smrska nebu zenicu pa da nikom ne kaže ko je

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

(GZM 6, 369); deci ga meću oko vrata, a devojkama u kosu protiv uroka (іbіdem; Begović, 163); takođe ga meću ovnu zvonaru pored zvona, kravama i volovima u roge, volovima u jaram (іbіdem i ZNŽOJS, 11, 271; 23, 316; SEZ, 48, 311), dobrim

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Onda je grom udario u zvonaru. Nismo to znali dok nismo izašli napolje. Najpre smo pomislili da je pogođen konak, ili neka od dvorišnih građevina.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti