Upotreba reči zvonile u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Zbogom!... Pa izide besno iz šatora i ode međ svoje golaće... U šatoru beše tišina kao u grobu. Svima su u ušima zvonile Zekine reči... Čupić prvi dođe k sebi. — Rekosmo li? — upita. — Rekosmo! — povikaše.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Među mnogim svećama na stolu, mnoge čaše, koje su treperile, zvonile su, kad bi se kucnule, melodiozno. A Višnjevski ih je, isteravši husare, razmeštao.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Moralo je biti nešto oko osam, jer su i katolička i pravoslavna crkva zvonile istovremeno, a to je jedini sat dana u kome one rade sinhronizovano. Ako je to za bilo koga važno!

Sremac, Stevan - PROZA

— A? — Nisi ti mušterija! — veli i sprema se da ide. — Dva i po. — Jok... tri i po. Jovanu su jednako zvonile u ušima rođakove reči: da će prase trajati do Maloga Božića.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

I kada se taj šou najzad završi, gosn Krečko mi zviznu takvu jednu šamarčinu da su mi uši zvonile puna tri meseca. —Odakle ti odlikovanje? — dreknu na mene. —Od deda Gavrila... — procvileh kroz plač.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Svaki je žurio da učini što je njegovo. Cela ga je varoš sahranila. Sve su crkve zvonile. Svi su popovi sa vladikom bili. Čaršija bila zatvorena, i sva mu je bila na pratnji.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Celoga dana je samo na to mislio, i jednako mu u pameti zujale i zvonile Vaskine reči: „Pozdravila ti se Zone!“ I zato nije ni čudo što nije uz put primetio buljuke seljanaka i seljančica u

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti