Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Tako je kanda i carska vlast mislila, te prebivši na polak i uzevši na um da kad je čovjek iz Zvrljeva, a nije prihvatio više od petnaest glava životinje, da taj čovjek nije priješao iz granica čestitosti, te da može biti
Bakonja se čudio gdje toliki narod poznaje strica, a eto su odmakli bogzna koliko od Zvrljeva! Kad u njekoj prodolini htjedoše prijeći cestu, dva konja letijahu put njih, upregnuta u gospodska kola.
Ja sam čuja di govore: „Kušmelj, brat Naćvarev, to ti je beštija i sprdnja ciloga Zvrljeva!“ A-nu, sad recite ima li mu para. E, u tvoje zdravlje!
Pošto su toliko isto priložili: Blitvar, Duvalo, Žvalonja, fra-Tome i Zakarija iz Zvrljeva, a novi gvardijan dvadeset i pet talijera više to i Brne poslije pridade da se izjednači sa Tetkom.
Pop reče da će se krenuti natrag oko tri časa, a tako mišljaše i Bakonja. Pošto pak neće preko Zvrljeva, nego pravce, preko Velike oštarije, to im je sve dotle put zajednički, a to je oko tri časa.
— viknu Bakonja i obode konja. A Kenjo sta vikati iz svega mozga: — O Kušmeljiću Bakonja iz Zvrljeva! O tavolizu, izmećaru, špijune vratarski, jesi li se pogospodija, jesi! Ha-ha-ha!
Srdar nagađaše da bi ih biskup mogao zvati na ručak. Knez se kunjaše da bi mu to milije bilo nego da mu pokloniš polak Zvrljeva. Bakonja nije to vjerovao, ali ne mogaše razumjeti što ga ustavlja a zna da je u hitnji došao.
U početku berbe Srdar se vrati u manastir, a počeše dolaziti pohode iz Zvrljeva. Najprije dođoše Kušmelj, Škembo i stari Krkota, te začamiše.