Popović, Jovan Sterija - TVRDICA
Razumiš što sum kazo? Da si ne makniš od tvoja soba. Sad ćim ja da dođim. POZORJE 6. MIŠIĆ i BIVŠI JANjA: (U! Prokleto posla! Sad ne smim da idim!) MIŠIĆ: Sluga sam, kir Janja!
Ama sad, kako ti dođi u kuća, ne ti pita: „Kako ti je kći!“ nega: „Koliko daš?“ Otkud ćim da dam kad si nema? Moramo da propadnimo sviju. MIŠIĆ: Sad su već drugojačije počeli raditi.
Kamo toliki novci? MIŠIĆ: To iz moje glave ne ide; nego kako je magistrat zaključio, tako se ja vladam. JANjA (Što ćim da radim? Oćim da zapišim, oćim da si ubiim; nećim da zapišim, oći da dođi, bezobrazno, više put).
JANjA: Da si pomognim?! Da pravim drugu šupu, da kupim drugi konji, što ćim posle da jedim s moju decu? MIŠIĆ: Čekajte da vam kažem što stoji u novina.
) Gospodar notarius, oćite vi da se dugo bavite kod Jucu? MIŠIĆ: O, taki ću izići da vidim šupu. JANjA: Sad ćim ja da dođim. (Otide s Petrom.) MIŠIĆ: Čudan starac, kako se on za svaku malenkost zauzima!
KATICA: Oćemo, papa! (S Jucom otide.) JANjA: Gospodin notarius, da mi oprostite što ćim da vas pitam: zašto dolazite vi u moja kuća?