Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
— Ja sad ne mogu od zime. — Evo ti moj ćinterac. — A vidiš li, bolan, da nemam papuča? — Evo ti moje. — Pa kako ću pješe po snijegu? — Evo ti moje magare.
kaže, a aga: — Aša efendija, nijesam mu ja ni pare dužan, no Vlah laže, i kakav je, on bi imao dušu reći da ovi ćinterac što je na mene, i ove papuče, pa i ono magare na kome sam dojahao — njegovo je. — A da čije no moje sve troje!
Pošto raja pobježe od kadijna straha, onda kadija polako veli onome Turčinu: — Te papuče i ta ćinterac ostavi mene, a ti goni magare, i alal ti bilo.
ćuran tuče — ćure tučar — onaj koji čuva ćurke ća — daleko, dugo, čak ćaba — sveto mesto ćage — hartija, pismo ćinterac — ćurče, krznen kaputić ćitap — sveta knjiga, zakonik ćosanje — ljubav ćurdija — krznena haljina uvaliti — zaklati