Upotreba reči ćuta u književnim delima


Radičević, Branko - PESME

45. Tek sad mi duši ono bija jasno Na izvoru što srce tek ćuta, U kući ja razumeo sam lasno Da onda nju mi zgubi smrti kruta; Tek sada znado, ali zdravo kasno, O čemu dosta

Ja tek doma, al' gle Rada amo: „Pomagâ Bog!“... A ja ćuta samo. Opeta je Rade govorio: „Šta je tebe, pobratime mio? Šta je tebe, a tako ti Boga!

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

” — Tu zastade, namršti se, ćuta dugo, priseća se, pa nanovo uze one hartije, te opet pročita glasno istu rečenicu. Opet zatim pokuša da je izgovori

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Jednog dana zapodenu se teoriski razgovor u šnajdernici. Kostica, drugi kalfica, dok ćuta, ćuta. Pa onda uturi noge u cipele, ustade, i poče: „Pantalone, majstore, to je teška stvar.

Jednog dana zapodenu se teoriski razgovor u šnajdernici. Kostica, drugi kalfica, dok ćuta, ćuta. Pa onda uturi noge u cipele, ustade, i poče: „Pantalone, majstore, to je teška stvar.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti