Upotreba reči ćutaću u književnim delima


Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Samo me veli, pustite da ostavim koske negde oko „Cara“, ćutaću ko zaliven. Koske? — pita ga carinik. Plastične ili keramičke? —Molim? — zgranu se naš povratnik.

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

AGATON: Ti imaš da ćutiš! SARKA: Pa ćutaću, de, samo htedoh da ti kažem, što reče ti maločas, nismo mi došli u ovu kuću da plačkamo, nego da čuvamo.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

On se uzdrža da ne pokaže koliko ga to zaboli. — Kad hoćeš tako, ćutaću uvek. — Ćutaćeš, da? Hvala. A zašto nisi spavao? — Spavao sam. — Ne verujem ti, nisi se ni svlačio.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Naročito bi se naslađivale one mršave mrcine iz štala. Zato sam se povukao. Ćutaću i čekaću. U ovim vremenima pobednik je onaj ko preživi.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Momčina se prenu i začuđeno pogleda dječaka. — Kako da neću?! Ćutaću kao krava i puštati da rade sa mnom što god oni hoće. — Hoću, pustiću! — tvrdoglavo potvrdi Nikoletina.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti