Upotreba reči ćušnu u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Utom izleće jedan pijan svat iz kuće i iznese čakanac, što ga našao negde na polici, pa tek ćušnu onom momčetu u šake i viknu: — Ovim, ovim, bre! Baci tu maljicu!... Opali sad!

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Jovica se pridiže, odmače se u mrak, pa se brzo vrati i ćušnu nešto u Perovu čašu. — Ko to dirka ćasu? viknu Blagoje. Pero se ućuta i poče da srče iz svoje čaše.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

« — Nijesam, gospodine, a kam’ da jesam! Sreta odahnu, a valjda je rekao u sebi nešto na formu »Hvala bogu«, a zatim ćušnu tu strašnu knjigu ispod jedne druge, pa produži dalje vaditi knjige.

Najpre uzede neke dve ili tri knjige, i zavarav oči famulusu, ćušnu ih u slamnjaču (koju je tu zatekao, jer je kao školska svojina i inventarisana bila).

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Ona ga ćušnu u škrinju među košulje, pa zaboravi i staricu i susret. Jesu li, zatim, dani ili je iverje po brzoj reci letelo?

Utom, zaplaka u dvorištu mali sin. Ćušnu Lepotica sakupljenu parčad među košulje, pa potrča u dvorište i zaboravi i ogledalo i svoju nejasnu zebnju.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti