Upotreba reči čarnu u književnim delima


Radičević, Branko - PESME

Desno, levo mene noga vodi, Kuda iđa juče preljuvena; Sunca jarkog veće zraka blena Za goricu čarnu dole odi. Ču li, ču li, štano onde šušnu? Lagana l' je onde mile noga, Dano prođe mimo dragog svoga?

! (UBICA U NEZNANjU) „Jarko sunce eno sede, Dalje mu se ve(ć) ne tede, Za goricu čarnu pade, A tako ću i ja sade.

“ Plamenoga mača on doita — Al' ga opet na zemljicu ita! I na zemlju čarnu dole pada Te se valja po prau od jada: „O zašto sam, Bože, ja malačak? Zašto, Bože, još tako slabačak?

Ilić, Vojislav J. - PESME

Nema! Svud je tiho, mirno, tišina je nema; Samo laki vali u krugu se gube, Pa studenom strujom obalicu ljube... I kroz čarnu goru, sumornoga lika, Jasno zvonce zvoni s ovna preodnika. 1880.

Petrović, Rastko - PESME

Na brodu ”Đul-džemal“, februara 1932. PONOĆNE DELIJE Kroz čarnu goru oni jaše, Kroz čarnu goru oni zure, Sa neba kaplju puste ure, Ponoćne delije kroz noć jaše.

Na brodu ”Đul-džemal“, februara 1932. PONOĆNE DELIJE Kroz čarnu goru oni jaše, Kroz čarnu goru oni zure, Sa neba kaplju puste ure, Ponoćne delije kroz noć jaše.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

pod oblake; poteže se buzdovanom Marko pustimice, dobro, neštedice, belu vilu međ' pleći udari, obori je na zemljicu čarnu, pak je stade biti buzdovanom: prevrće je s desne na lijevu, pak je bije šestoperom zlatnim: „Zašto, vilo, da te bog

do’diše, najposlije starac Mustaf’-aga, nijedan je podići ne može; a kad dođe Zuko od Udbinje, ud’ri barjak u zemljicu čarnu, pak đevojci pruži desnu ruku, đevojka se i sama podiže, i usjede za njga na đogata.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti