Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Niti me ko stiskiva ni otiskiva natrag, ni k zabranjiva ulesti mi čak onamo. Bogu se moleći pristupih do častnoga dreva. Nego, idući mi tamo, velik preuze me drhat i neka strava napada na me.
Dođoh do onih vrata što su se pre zatvarala ispred mene. I bez straha uđoh unutra. Udostojih se viđenju častnoga i životvoreštoga krsta... Pripadoh ja k zemlji i celivah častni krst i tako se skoro vratih.
kinjiše, zatvoraše, biše, globiše, dobro im izotimaše I do konca ogoluzniše hrišćane koji se ne ktiše turčiti ni častnoga krsta Hristova pod noge gaziti.