Obradović, Dositej - BASNE
da se obesi, pak traži i traži i u celoj šumi ne nađe kako bi hoteo drvo; a kad ogladni, a on se vrati u selo: „dajte, čeljadi," — viče — „što užinati! Mal' ne umre' od gladi! Proklete šume! Ništa ti nejma da valja u ovoj našoj Dalmaciji!
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
A znao je da ga Milun nikad neće zvati naprazno. Gazda Milun naruči čeljadi da donesu i Vidaku kafu, i tu zametnuše njih dva običan razgovor, pa onda pređoše na jučerašnji sabor.
« Već se prilično odjutri. Gazda Milun popio kafu dole u kući i popušio lulu, pa tek zovnu neko od čeljadi: »Idide, dete, probudi Sretena, lek dođe amo!« i stade zadovoljno usukivati brkove i iskašljivati se.
Milun poduva malo, pro'uka i promaha glavom, pa se onda diže i on; reče nekom od čeljadi da kaže Sretenu čim dođe da odmah odlazi iz njegove kuće, da ga nije zatekao, pa ode naniže, kući Vidakovoj...
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Trideset godina kmetuje, a toga čuda zapamtio pa ni čuo nije. U mislima sećao se on svakog domaćina i njegove čeljadi, i ne smede, ama nijednog časka, posumnjati ni na koga...
— Devojka neće. — Neka je nagnaju! — Ko? — Otac. — Kaki otac?... Zar je ono otac? Da je meni koje od moje čeljadi onako reklo, ja bih ga ubio! — Nemoj se žestiti. Ostavi ti to meni... — reče Turčin blago. — Ne treba mi!...
— Nijedno da se nije maklo! — prodera se on. Koje od čeljadi beše počelo kakav posao, ono se zakamenilo na njemu... Aleksa je sedio oborene glave, gologlav i raspleten.
— Je l̓ dosta u kuću? — Dosta. — Šta još treba? — Da pozovem čeljad!... — reče Miloš. I tu Aleksa plati svakome od čeljadi ponešto. Kad sve bi gotovo, onda popa reče: — Sad se poljubite! I otpoče ljubljenje.
I otpoče ljubljenje. Aleksa se ljubio sa svima u kući, a Stanko je ljubio starije u ruku; sa ostalom čeljadi i on se ljubio. Kad se i to svrši, Miloš reče: — Dajte, deco, večeru!... Sovra se za časak prepuni jelom.
A što da se ne smejem!... Naradio sam se do mile volje!... Narodio sam, s tobom, punu kuću čeljadi, pa sve zdravo i veselo, pa viđeno i čuveno; pa ostao častan među ljudima i pred svetom!...
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
kresačkom kojom se leti kreše trava po baštenskim stazama, a u isto vreme bodrim okom pazi da ko od oblaporne kućne čeljadi, ili iz komšiluka ko, ne odseče kradom svinčetu oprljeno uho ili rep, jer to i jeste najveća delikatesa na jednom tako
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
„radi svršavanja hitnih poslova, koji ne trpe odlaganje, a koji se ne mogu svršiti na vreme jedino radnom snagom kućne čeljadi“, piše Vlajinac.
Starešina, „prirodni zaštitnik“ svoje čeljadi mora da uživa poštovanje i ugled svih članova zadruge i zato se na ovo značajno mesto bira, pre svega, onaj koji je
U odnosu prema svojoj čeljadi, dobar domaćin je strog ali pravičan, razborit, valjan organizator posla i pošten nepristrasni sudija u međusobnim
Glava porodice, nosilac svih porodičnih kultnih radnji, uživa izuzetno poštovanje kod svoje čeljadi koja mu na to različite načine pokazuje.
Matavulj, Simo - USKOK
I gostov pogled odjednom pođe po kući i čeljadi, te se ustavi na lijepoj zubljonoši. Domaćin unese badnjak i nazva: — Dobar veče i čestit vi Badnji veče!
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
urađena i sklonjena pod krov, u suvo, miriše iz nje pregrijano leto i naša oznojena zrela jesen, trud i sloga naše čeljadi.
). Izgleda da je od kuće i njezine čeljadi zavisilo u šta će se najmenik preobratiti. Tamo gdje svi u familiji viču i kuću na glavu dižu, proviče se najzad i
Radičević, Branko - PESME
Šta je ovo, zar se tako radi? Glednu čele, oh divne čeljadi, Ta sve oni krasni sokolovi, Sve trutovi, da Bog blagosovi! Oj detići, reko, zdravo, zdravo!
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Oh, grehote, ljudi moji. Poćute tako i on i djed pa će ti se istom tada samardžija sjetiti i kućne čeljadi. — A kako si mi ti, rođeni Rade? Kako vaš Nidžekanja, ganja li još politiku ili se već dozvao pameti?
! Vidi ga, vidi. Ihi, počelo je! Kad on već djeda smije nazvati paripom, šta li će tek biti sa ostalom čeljadi. Na mene će, vjerovatno, svi u kući i zaboraviti, moći ću da odmaglim preko potoka u ljeskar.
đavo, ili kakav njegov rođak i pomagač, pa čudo načiniti s kasnim prolaznikom, seljakom, osobito s grešnom ženskom čeljadi, koja su i bez raskršća uvijek blizu nekakvom stradaniju i belaju.
Izgleda da je od kuće i njezine čeljadi često zavisilo u šta će se najmenik preobratiti. Tamo gdje svi u familiji viču i kuću na glavu dižu, proviče se najzad
— Pazi poganca kako se uzinatio. Izgleda da i kod njih ima zasukane čeljadi kao i kod nas. Krkljanac kod džamije odjednom procijepi nečiji snažan uzvik: — Ne dajte, braćo, odnesoše me!
Glavno je da će tamo u selu ostati ono čeljadi. Partizani ne diraju djecu ni ženske, to im je tako u zakonu. Oko bande u trouglu sve se više zgušnjava i steže obruč
U veselom kasu, zvoncajući ormom, stižu konji pod lakim kolima punim šarene ženske čeljadi. Samo je na kočijaškom sjedištu brkat spečen seljak u crvenom ženskom zimskom kaputu s krznenom kragnom oko vrata,
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
neka jednu progovorim: ja bih da ga među nama ovdje u planini ispečemo i bracki pojedemo, a da niko ne kazuje kutnjoj čeljadi, jer nije pravo da od njega jede ko je doma ležao, nego mi koji smo se okolo zeca mučili. Je li ovako, braćo?
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Niko ne progovori, niti se mače, no sve oči zapele za nj. Plamen je veselo igrao usred te snuždene čeljadi, te je muževno a žalosno lice serdarevo čudan izraz primalo od toga blijeska. „Pejo!
Eto vam, u glavnijem potezima, obličija tijeh ukućana. Sa čeljadi, soldatov pogled letio je okolo po kući, i najviše zastajao na oružnicu, što blistaše uz čađavi, neokrečeni duvar.
Tako je isto govorio i ostaloj čeljadi iz svoga brastva, koja se vrzijahu na izmjenu po kući mu i bijahu u zabuni radi njega.
Domaći mačak Šarko, koji dotle ležaše pod krevetom, začuđen, valjda, što nasta ta neobična tišina, izmilje, pogleda po čeljadi, obrnu se u kovitlac dva-tri puta, pa odjednom đipi na krevet, na noge Jankove.
“ Đakon ustavi svoje govorničke slike, jer ugleda dvoje čeljadi, čovjeka i ženu što im se već primakoše. Žena je išla sitnim a brzim korakom od desnoga kraja, kao od Riječke nahije.
čudna lisca!“ gunđaše đakon, idući za Vladikom i trljajući ruke! Toga istoga dana pred mrak, sjeđaše serdar sa svojom čeljadi kraj ognja u svojoj kući. Dva klapčića iz sela, obrtahu naelak ražnjeve po kojima nataknuta bjehu dva velika brava.
Okolo stojahu svi, pa i ženske. Milunu je sav obraščić poštrcan bio. Ona dva djetića promolili glave kroz kolo čeljadi, pa gledahu sa nasladom. „Ha, to mi je kreševo najmilije!“ reče medik ulazeći. „A kome nije?
„Da ti nije to brat, Janko?“ reče serdar. Taj krupni glas trgnu ih obojicu, te pogledaše i vidješe kolo čeljadi oko sebe. Janko ne moga odgovoriti, no zanijeka glavom.
Zbogom prošlosti!“ pa obrnuvši se k domaćoj čeljadi, pogleda na Stanu, a pogleda je tako, kao da bi joj rekao: „Đe si mi ti tu mi je sve!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Žalilo ga do dvoje čeljadi: Mlada majka i mrtva ljubovca. Čudne laži, da je bog ubije! 6 Poranio Husein vladika Pređe zore na petnaest dana,
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
” Oni navrte na ražanj srce i glavu i dadu jednome đetetu da obrće. Oni se čoek zabavi u razgovoru s ostalom kutnjom čeljadi, a đečica okolo onoga pečenja skupe se i priđe nego se dobro i ispeklo, dva đetića — onako gladni — izjedu jedan glavu
ni ocu ni materi, kad ali Ćeli došao zmajevit konj i doneo mu gosposko odelo i oružje, i doveo uza se troje četvoro čeljadi te rade bašču, a Ćela se obukao u ono odelo, te postao sa svim drugi: nije više ni će | lav nego lep momak što može
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
parohija, sto trideset i tri kapelanije, sedamdeset i tri manastira i u njima oko dvije hiljade pet stotina manastirske čeljadi.
— reče Dundak, kome se, kao i svoj manastirskoj čeljadi, zakačila u pameti po koja izreka iz Svetoga pisma. Majstora Lovrića, u mladijem godinama, otpravi općina na silu „u
“ Pa onda stade misliti o svemu što je doživio i stade ispoređivati ono što je njekad mislio o manastirskoj čeljadi sa onijem što je sad znao...
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Kad se nekoliko dana kasnije, u krugu lučke i mornarske čeljadi na molu, razgovaralo o događaju s nadvojvodom, sjećam se kako je jedan stariji mornar uzimao u zaštitu nadvojvodino
Kad je bilo posjeta ili strane čeljadi, opomene su bivale oštrije, a sam obred useknjivanja, iz pažnje prema gostima, praćen ćuškama.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
onom mestu odakle Zagorci put druge varoši krenuše, uz zatvorena vrata neke kuće, prikupilo se jedno uz drugo dvoje čeljadi: muško i žensko. Oni su iz društva izostali, ne htevši s njim dalje ići, bili su morem i besanicom umoreni.
Celo polje unedogled ozvanjalo je živim kikotom, smehom i popevkom. To se sve lepo čulo i razabiralo; no čeljadi nije se moglo videti, jer su bili zaklonjeni u gustim maslinovim krošnjama i gomilama.
Na palubi, pri ulazu, dočekuje putnike mornar, za to postavljen da od sumnjivih traži bilet. Još nekoliko čeljadi uzastopce ukrcaju se. I Cveta s Markom odluči unići, pa dogodilo se što mu drago.
Slušali su s ulice koračaje čeljadi i viku dječurlije, gledali su u zraku svjetlosti što je odnekuda odozgo dolazila i zahvaćala komad obijeljena zida.
Tako prolaze dani, jedan za drugim, bez ikakvih promjena. Jednako slušaju koračaje čeljadi što ulicom prolazi, viku dječurlije i nerazumljive glasove mračnoga grada i šapatljive noći.
A kad parobrod zaplovi otvorenim morem tamnije boje, potraži djevojka Lazu i, zbliživši se k njemu, u šumu i vrevi čeljadi, umiljato mu reče: Ovde nemam nikoga do tebe!
Iskreno se gledaju i traže riječi da se bolje razumiju. A silan brod sa čeljadi jedne čitave varoši plovi dalje u dubokome moru i svijetlome prostoru, ispunjenu plavetnilom neba i mora.
Dolazilo je na školj i druge čeljadi iz sela da pripaze stoku i mazge, puštene pustopašice po šikarju. Uokolo, po ratima i u uvalama, viđevahu se
Pa se uputiše jedno za drugim uskom škrapavom stazom, žureći da čim prvo u selo stignu. Putem ne sretaju čeljadi, a i uokolo sve je mirno, samo što iz daljine u odmacima, do njih dopire zveka motika kopača vinograda kad o krš udare,
da je ludo silom htjeti u sebi satrti svoju besvjesnu prostu volju, — pa napokon ona je na taj način od nepoznate joj čeljadi i na svijet došla! To je njeno, a za tuđu volju, što joj se nameće otkad za se zna, već davno je zamrzila.
Debeo, malen čovek, kakovi su retki tamo otkuda je on došao, vrtio se oko čeljadi, tražeći groš od svakoga što će da se ljujka.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
— Pa... hoće. Nema Druge. Zapovijedaj kad te je Bog donio... Samo te je Baca pozdravio da ideš dole u kuću kod čeljadi. Kula nam je puna. Sve su barjaktari, prvaci i kačaci... — A ja što sam?.. Pristav, Ciganin, raja, prosjak?!..
— A tebi nije kod mene bilo nezgodno da u velike poste jedeš na oči sve moje čeljadi debelu ovnovinu?.. Ovđe, ovđe hoću rakiju!.. I ovi moji ljudi da povrate dušu!.. Bilo da ti je muftija tu!..
— S kim si ovde, proto? – upitah ga polako, začuđen što nikoga od čeljadi ne vidim. On se nasmeja: — Pa zar nisi čuo da sam sasvim ostavio brda? — Tek sad vidim.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Bar nama se još zna gde nam je ognjište i znamo da ono malo sirotinje i čeljadi što je — na njemu je. A ovi jadnici?.. Po logoru se zasvetlucaše vatre. I za me je bila jedna.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Velika je snaga i zadruga u njega bila. Po četrdeset, pedeset kućne čeljadi radilo je na njivama njegovim, sa kojih su se u vreloj sunčanoj svjetlosti kroz planinsko, nebesko plavetnilo lomili i
Prepuniše se torovi, presuše se ambarska oka, prenapuni se kuća zdrave, jedre i kršne čeljadi, a kesa, puna bijele i žute jaspre, silno zateže za Reljinim pripašajem.
Čama, zebnja i grozničava, duboka jeza drhtaše na obrazima njegovim i na obrazima čeljadi njegove. Svako je čeljade strepilo i osjećalo da se nešto nevidovno uvlači i podmuklo širi po torovima i stajama,
obnoć, kad se sve smiri i utiša, hodajući od groba do groba, jadikuje i nariče, duboko potresajući dušom zaprepašćene čeljadi.
Tako bi, preko leta, zaradio nešto za zimu, da se prehrani i prisluži svijeće na grobovima svoje čeljadi. To ga je mnogo stajalo, ali on je svakih Zadušnica, i zimskih i jesenskih, palio svijeće i držao daće i prekade.
— Šjutra će biti grobovi i biljezi naše čeljadi mračni, neosvijetljeni. Nemam čime spomenuti mrtve svoje, niti imam čime darovati kljasta i sakata za pokoj duša nji'ovi'.
Žao je to, prežao bilo pokojnom Miji, ama, šta je mogô! Spa'ija i sud tražili su da se preseli, jer nije imô čeljadi da obrađuju ziratnu zemlju, a to je šteta, rekoše mu dolje u sudu, i za spa'iju i za carevinu.
Velika je snaga čeljadi u Mije bila, pa sve obamrije i u 'voj pošljednjoj buni izginu. Ostade sâm s jednim oženjenim sinom, koji neke godine
Ne riču nam više sa plandišta zadrigli bakovi niti nam bodu čeljadi; ne taru nam više silne volovanice plotova i ušjeva kô u ono staro, blentavo, tursko vrijeme.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
Ivanjdan), kod pravoslavnih bere se onoliko krupnih cvetova margarite koliko ima čeljadi u kući, pa se zadenu u kući u brvna spolja oko vrata.
Božićna česnica ne može biti bez pasulja, od koga se u nju stavlja različit broj zrna (prema broju čeljadi), ali s istom verom da će onaj koji nađe p.
B. mora bar jedno od čeljadi čuvati dok se ne ,obeseli̒ (dok ne pregori). Kad se to desi, uzme se gornji kraj u ruke (na kojima moraju biti
Ćipiko, Ivo - Pauci
—A što ću ti ja? Ako nemaš, zemlja će poći na dražbu... — Ta nisi naumio i mene otjerati sa moga? Kud ću sa svojom čeljadi? —Nije, bolan, ono već tvoje, kad je u rukama suda...
će zgodnije da zapodjene razgovor, a kad Božica skide sa vatre bakru i umiješa puru, odloži lulu i prihvati sa kućnom čeljadi da ruča. Otkada je čuo u varoši što gazda Jovo smišlja da uradi od Rade, boji se za svojih deset talijera.
Osjećaše se stran među tom čeljadi, što ih nije mogao da razumije. Ozlovoljen, žurno se zalagaše i, čim bijaše gotov, iziđe.
Zvonce brecnu. Svjetina navre na tijesna vrata. U čas crkva bješe puna čeljadi, kao šipak zrnja. Načičkala se glava do glave. Ivo popođe i pogleda unutra. Misa započe.
Stisnu još rukama sliku i beznadno je spusti u kovčeg... .. ... U sobi je tišina, a sa ulice čuje se veseli smijeh čeljadi, hodanje i dozivanje. Dolje ispod njegova prozora igraju se dječurlija „na buče”, i jagme se oko raštrkanih puceta.
Putem ozvanjalo blejanje stoke, revanje magaradi i dozivanje čeljadi... U prvi cik sunca cijelo selo bješe na nogama, da otpočne teški rad.
Dijelila se voda na fučije, prama broju kućne čeljadi. Rondari, s puškom na ramenu stražili su pak bez cedulje s glavarovim pečatom ne davahu nikome vode ni za lijek.
Pognuvši se, uljeze unutra. Kad se smjestio, između druge čeljadi ugleda Juru i sestru mu Mariju. Niko ne progovori ni riječi. Svi očekivahu napeto što će nadoći...
Zlo potraja nekoliko časova, pa postepence popuštaše, dok ne prestade. Između čeljadi iznebuha neko od ženskih tek čujno zajeca, pa jače i jače, dok osvoji plač... Čeljad iziđe napolje. Zahladilo je.
No toga časa predomisli se, sredi se posvema i kroz kuću siđe u dućan. U dućanu našao je mnogo čeljadi — pođoše da uzmu nešto hrane i da urede ranije račune.
I on shvati sve brige te čeljadi što se s nevoljom bori; iskreno ih sažali i gledaše svoga oca kako se muči i trpi, a da ni u čem ne nađe utjehe.
Lugar je odobravao i govorio da nema „grdobasnije čeljadi nigdje ča u njihovu selu”, pa zaključi: . — Naopako, ako se našem svitu pušča! Ča ti njega grđe biješ, on je sve to bolji.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
plodi se sa vašim ženama dok vi u znoju lica svoga na poljima izvlačite iz ove škrte zemlje hleb za gladna usta svoje čeljadi. Uzmite toljage, deco moja, i izagnajte silu nečastivu iz toga obuzetog štetnika, da vam ne prlja i skrnavi kućevni prag.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Ostalo je od Vlaovića zadužbina i građevina, ostalo dosta na put izvedene čeljadi, ali to se slabo kazuje i pamti. Svi oni koji u novcu ostave zaslugu, imaju čudnu dvojnu sudbinu kod potonjih naraštaja.
Bojim se Boga, i, verujte, više ništa ne treba. Izgleda da je to zaista dosta bilo. Nekoliko čeljadi Stefanove kuće, neki rođaci i sluge, prosto se za života posvetiše gledajući u zanesenost svoga gospodara muzikom, i u
muža — kanda je bio Vla', Mađar, šta li, ali mnogo bogat — umrla od neke strašne zarazne bolesti, i ona i još dosta čeljadi na imanju. Nije mogla dakle biti ovde prenesena... Naposletku, udovica. Udovice, brate, teško umiru!
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Ovde sve u zlatu, u svili i u dibi noseći se, ode go, nag; između tolike mu dvorne čeljadi samo sam jedan. Sa sobom s tolikoga bogatstva ništa ne ponese odovud nego pust i pometen od svega se otrže i svega se