Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
U Gornjem zograf lađu pozlaćuje, u Donjem čamdžija lađu katraniše. U Gornjem, u senci visokih čempresa, zeleni i zlatni, plave se pauni, u Donjem, u senci dudova i vrba, guščar tera guske kroz kokoške.
Dučić, Jovan - PESME
PODNE Nad ostrvom punim čempresa i bora, Mlado, krupno sunce prži, puno plama; I trepti nad šumom i nad obalama Slan i modar miris proletnjega mora.
— Žute ruže umiru zaboravljene i puštaju lagano svoju mirisnu dušu... A u prozore, pred kojim stoje redovi crnih čempresa, bije jesenja kiša.
Grobovi su zazeleneli podmlađeni i behu veseli. More je šumilo sa strašću u granju crnih čempresa koji behu uznemireni. Iz velikog ljubičastog neba pada neka topla sensualna vlaga.
Simović, Ljubomir - HASANAGINICA
Neko satima priča, dokazuje, a kadiji dosta da samo pogleda. Sedi kao da senka čempresa sedi međ nama na divanahani. Oko njega uvek neka tišina. A iz te tišine prsten mu na ruci, kao zvezda!
Ako, ako, možemo mi i pričekati... HASANAGINICA: Iza onog sam prozora spavala, sa senkom onog čempresa u postelji. Kolko li mi je puta ta senka bila jedini prijatelj! BEG PINTOROVIĆ: Ovo čekanje počinje da me nervira!
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Krvopilac gde krv pije, igra rubac od mantije. Grabež-senke, pri fenjeru, večeraju greh-večeru. Vito pero od čempresa umiruje ruku besa. Tamna krila vrh kandila rasplaminja Božja sila. Zrak izdvojen iz naosa krsti čedo sred haosa.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Svet spava još po avlijama, ispod venecijanskih tremova. Penjemo se na brdo, zaraslo u šume narandža, čempresa, gustih i beskrajnih, kao naši šljivaci. Kakva radost u tuđini susresti, iznenada, jedan ogroman, stari orah.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
J. Dučić XCIV PODNE Nad ostrvom punim čempresa i bora Mlado, krupno sunce prži, puno plama, I trepti nad šumom i nad obalama Slan i modar miris proletnoga mora.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
skrštenih nogu, na mekim svilenim šiljtetima jedne velike i vidne, pune visokih prozora sobe koja je gledala u park pun čempresa, i u kojoj se nalazila bogata francuska biblioteka koja nas nije interesovala, baš nimalo, ni onako: kao što je
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Oko kuće nekoliko tmastozelenih čempresa, žilavih i otpornih, odnjegovanih dugim sušama, ljutim pripekama i zimskim burama, a pred kućom, na maloj, popločenoj
Iza vile dizao se red tmastih čempresa. U noćima južine prekidao sam čitanje: s rukama pod glavom, slušao sam njihov jedri šumor.
Kosturi zgrada zjapili su svojim šupljim prozorima. Red spaljenih čempresa iza vile stršao je poput crnih direka pogorjelog cirkusa.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— Ne štedi ih! — veli joj i, smejući se, zalaže njima. I, jedući, ugledaše crkvicu između mrkih visokih čempresa. — Požurimo! — povika Božica. — Požurimo! i razdragano povuče Marka za sobom.
Svugde na putu prati ga život i smrt! Ulazi u pusto groblje. Ispod neurednih čempresa prostiru se plavetne senke, turski jednostavni spomenici obrasli u zelenilo...
Toga časa moleći sjeti se crkvice u svome selu, u polju, u prošarici mrkih čempresa, gde ga je majka vodila na proštenje. I u njoj je Majka božja i liči na ovu crnomanjastu, okrunjenu, ljupku.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
I ja bi da te zagrlim i hvalim — Zato ću da te predstavim malim. I najvećeg rasta, čempresa i palme Seme je malo, Ali šta bude kad zemlja zdrava U sebe primi zrnašce jedro, I čista rosa snagu mu krene, Šta
Bojić, Milutin - PESME
vaša crna riza I velika manastirska bdenja: I potomku možda noga kliza Možda i on tražiće spasenja Ispod granja čempresa i venja.
Ozbiljnih čempresa nežna šaputanja Priželjkuju šumor kaktusa i palme. A pod gustim hladom nerandžina granja Mladi ljiljan peva bogočasne
Ćipiko, Ivo - Pauci
Idu polako ćutke, pored mora, i zakrenu u uvalu u koju vodi široki put, jer se na njenome krajnome rtu, između čempresa i borova, nalazi groblje.
Šantić, Aleksa - PESME
Iz vruće visoke raži Grličin glas je zvao, U vrhu čempresa starih Pošljednji plamen je sjao. Od sreće ja bijah umro, A ti, u ljepoti svoj, Nada mnom sama si stala, Kô divni
Ti bolno gledaš na me I setno mašeš glavom; I kaplje bisernih suza U oku sinu ti plavom. Kitu mi čempresa pružaš, Reč jednu šapćeš mi ti'o. Prenem se, kite nema, Nit' pamtim tvoj šapat mio.