Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Čitavu noć probdio sam skutren u krevetu prateći napetim čulima to nadimanje i iščekujući širom rastvorenih očiju da u četvorini prozora zabjelasa prvi trag zore.
” Kosa, bezglasna kiša što protkiva sivu osnovu. Prolaznost klizavih srebrnih niti u strpljivoj četvorini prozora. U natkrivenom trijemu gosti igraju partiju karata s bakom i stricem; tetke pored njih pletu svoja beskonačna
žilavih i otpornih, odnjegovanih dugim sušama, ljutim pripekama i zimskim burama, a pred kućom, na maloj, popločenoj četvorini, kamene klupe i velika lozova odrina.
A bolesnik šuti, gleda u dugmeta njegova prsluka i u sebi prebraja njegovo brojanje. Napolju se smračilo, u četvorini prozora nebo je sasvim potamnjelo slično modrocrnim nebesima što slikaju djeca zamačući kist u crnilo.