Upotreba reči čkolju u književnim delima


Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

»Ama, veli, ti kanda se iskašlja ka’ i juče?« — A-ja, kmete, velim mu ja, znaš čistio onu čkolju pa me lepo udavi ona đečija prašina, pa sad ti krham ka’ niko moj.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

—Svetac stare vire, — pomogne mu Bukalo. —Naš čovek, rodio se na čkolju ka i mi... —I bija od težačke ruke. —To je sve istina, — potvrdi dum Andre.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

“ E, kud se naučilo teja reči da zbori?! Vide li, more, kako se kučište naučilo da zbori jošte u čkolju!“ — Ti što mu napraji? zapita’ ga pa ja. — „Ta što da mu činim? jedno mi je dete, znaš kako je!

Onomad na slavu jednom beomo, kod čorbadži-Gana. I on si ima sina... Svršija u Grac trgovačku čkolju. Sedimo si i čekamo da ne posluže.

U sagašnje vreme deca, — beše mu! Zašto si uče čkolju, i jaziju, — zar deca da si ostanu?!... — Ama, de! — prekida je Kaliopa. — Neće da zborimo za toj.

— Toj li su tvoje čkolje i tvoje znanje?!... Toj li te učila daskalica u čkolju?! — zagrme Zamfir na mezimicu svoju tako gromoglasno da iz komšiluka radoznale ženske poleteše na zid da čuju šta je,

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti