Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Ma na koga si se uvrgâ, ne bilo te!... Poslije tijeh riječi nastao bi tajac i svi bi se pogledi stekli na Čmanjka, a on bi oborio glavicu, znajući lijepo da je kriv što dođe na svijet slabunjav i „beduast“...
To je sve čudnovato, ali je čudnovatije što je Bakonju Osinjača više ljubila no i Kušmelja i Čmanjka i dvije kćeri, Galicu i Krivu.
Domaćica metnu svoju zdjelu na tle, a trpezicu donese pred djevera, pa onda dovede Čmanjka, Škemba, Krivu i Galicu da poljube konop stričev. Stipan izvuče iz bisaga jednu guku, zavijenu u hartiju, koju odmota.
Controna, iako ne govoraše sa knezom, dođe. Pošto pregleda Čmanjka, reći će: — Nagazija jest, to je cigurno, ali se ne zna je li na sugreb ili na čini!
— reče Osinjača, a zabašuri svoju zabunu kašljem. Controna zapoji Čmanjka tri puta onom vodom u kojoj bješe gašeno ugljevlje i otide odnijevši za svoj trud vrč vina.
Poslije njih dođoše: Osinjača, Kriva, Čmanjak i stric Čagljina. Kako Osinjačina namjera bješe da oženi Čmanjka, to ona i Kriva stadoše vrlo vješto sijati riječi o tom, a kako se Čagljina dosjeti tome, a bješe mu potreba od njekih