Matavulj, Simo - USKOK
Markiša se naljuti: — Valaj, ako je i lukavo nije junački ni čojski! U taj mah vjetar jače zazvižda. Umukoše. Primicahu se ka Krscu. Bjehu u stravičnoj dubodolini.
— A tebi, kneže Drago, nastavi vladika, hvala velika, što si ovoga čojkovića čojski dočekao, te učinio da mu odmah omili naš kraj. Neka bog i za to izlije svoj blagoslov na tvoj dom i tvoje bratstvo!
A, valaj, kad bi htio i da raspitaš je li valjast i čojski! I onda da rečeš pošljednju riječ!“ „Valaj, rekoh mu, čast tvome đetiću, ali ja sam rekao pošljednju riječ, a o toj