Upotreba reči čova u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Jedinca u oca ubije samo zato da bi se nasmejao!... Ali dođe i njemu!... Nađe se čova pa zakla iz puške!... Pričam ja Stojanu, a njemu milo. A tek proti Nikoli!... On nije znao šta radi od radosti!...

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Bojao sam se klepnuću ga nezgodno, pa se neće više dignuti. Došao na ručak. Sav se ulepio flasterima po licu, bio čova na duelu. Pokraj toga bio je napit. Meni dođe gadniji nego ikad, htedoh da pljunem.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Taj čova živi, zaista, u skladu sa svojim prezimenom — hoću da kažem, ostvario je najveću moguću harmoniju! Svetac! Preziva se

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Ko je, kakav, na šta liči čova? Za kim ti se valja kradom vući? Je l' bosonog il' ima opanke? Ti ga, bogme, moraš i obući.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti