Upotreba reči čovekova u književnim delima


Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Žena je redovno samo čovekova igračka i često je isto onoliko potpuna neznalica kao i žene u Maloj Aziji. Ali među ovim muslimankama ima kadšto i

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

¹⁰ Čovekova sudbina u tesnoj je vezi sa zvezdom pod kojom je rođen. Zapravo, kod Srba, a i drugih Južnih Slovena, rasprostranjeno

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

(Mostar, 1904), Tri pripovetke (Karlovci, 1904), Skice (Mostar, 1905), humoristični spev, koji je sam ilustrovao, Čovekova tragedija ili bal u Elemiru (Beograd, 1907), Kir Geras (Beograd, 1908).

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

I REĐIH REČI I IZRAZA 380 ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA O NARODNIM GOVORNIM TVOREVINAMA Ni u jednoj oblasti čovekova stvaralaštva ne postoji takva neomeđenost i takva izmešanost, sa tolikim pojavama modifikacija i glasovnih preobražaja

Govorni izrazi u velikom broju slučajeva predstavljaju uopštenu, često profanisanu građu prešlu iz raznih oblasti čovekova fizičkog i duhovnog života: iz verovanja i praznoverja (nagazio na sugreb, svrbi me dlan, ustao na levu nogu itd.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Lete jedan za drugim kao gavrani, pak sve istražuju gdi je ko umro; ni na onom svetu duša čovekova od nji[h] s mirom ne može ostati.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

da upropastim ’naku devojku!«... To behu teške muke, ali, srećom, one zavise od misli čovečje, a misao se čovekova menja svakoga časa, kao što se menja plavo nebo nad njegovom glavom: navuče se gust, neprobojan pokrov preko beskrajna

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

i formalne nacionalne kulture i jezika – na koje je usmerila svoje oblikovne postupke – ne prestaje da otkriva opšta čovekova duhovna iskustva.

je jedan vid moderne, savremene poezije krenuo iscrpljujući i reaktivirajući duž celoga kulturnog pamćenja sticana čovekova egzistencijalna iskustva da bi mogla da ih uporedi sa našim današnjim duhovnim dilemama.

Ovaj nered i haos u savremenoj se kibernetici i teoriji informacije naziva entropija, a čovekova se kultura definiše kao pobeda nad entropijom, kao smislena organizacija.

Jer svaka reč je pre svega, i možda iznad svega, dvostrana: znakovna čovekova tvorevina koja oblikom posreduje artikulacionoakustičku materiju dajući joj smisao, ukršta neposredno, materijalno sa

68 Prirodni jezik ili čovekova jezička delatnost osnovni je, veoma obuhvatan semiotički sistem u kome se nesumnjivo ogleda čovekovo modelovanje sveta,

Drugim rečima, to je dosta elementarna čovekova simbolotvorna delatnost, u osnovu je svekolike čovekove kulture: tu se učvršćuju i kanonizuju, na primer, naše

Daleka i zaboravljena čovekova iskustva, one duhovne vrednosti koje je on ugrađivao u svoj model kulture, Popa gotovo na demonstrativan način obnavlja

jezika: njegova uloga primarnoga modelativnog sistema u ljudskoj kulturi, što mu omogućuje da kondenzuje i očuva neka čovekova duhovna iskustva i vrednosti iz, katkad, vrlo dalekih epoha.

i neka vrlo drevna značenja; najnovije i neke vrlo drevne slike, simboličke i mitske; najnovija i neka vrlo drevna čovekova iskustva.

i u poletu svome ipak suspregnutih iskaza iz starih i najstarijih naših tekstova; iz njih govori i strah i nada čovekova, ali u ličnome životnom drhatu koji su reči ponele rezonira celo jedno kulturnoistorijsko iskustvo (ono se i u jeziku

bliže ispitivati konkretne postupke kojima se Popa služi kad u prirodnojezičkome mediju vraća daleka sećanja i daleka čovekova iskustva upoređujući ih i uzajamno projektujući sa današnjim, našim duhovnim iskustvima.

Ovaj nered i haos u savremenoj se kibernetici i teoriji informacije naziva entropija, a čovekova se kultura definiše kao pobeda nad entropijom, kao smislena organizacija.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

I ponekad sva cpeća i sva nesreća čovekova sastoji se u ovom neshvatljivom nečem, što se povija i rasipa po volji vetra«. Dim, što sam ga ja gledao, bio je kobne

Eto ta osobina čovekova (koja se nalazi i kod poslednjega zlikovca, da uvek nekako traži izmirenja i sklada sa sobom samim t.j.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Misao, da bi joj dao završni oblik u kosmogonijskom spevu Luča mikrokozma (1845) u kojem je motiv biblijskog pada čovekova pomeren sa zemlje na nebo i interpretiran, s jedne strane, u duhu neoplatonističke tradicije, a s druge, pomoću

Ali u isti mah pomoću jezičkog i kulturnog pamćenja otkriva i drugačija, starija čovekova iskustva. Od nacionalnih (Uspravna zemlja, 1972) dosezao je sve do praslovenskih (Vučja so, 1976) i univerzalnih

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Da bi se građevina održala, bila je nekada potrebna ljudska žrtva; danas se to supstituiše i uziđuje se čovekova senka. To se radi ovako. Kad kakav čovek ili čeljade dođe blizu do mesta na kome zidari rade, majstor uzme p.

SEZ, 86, 470). — K. ima važnu ulogu i u mnogim drugim prilikama od čovekova rođenja do smrti. Novorođenčetu za prvo dojenje »zadojaljka« donosi na dar kravaj, a žene, dok dete doji, drže nad njenom

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Ni surova ruka čovekova, ni njegovi topovski metci nisu bili u stanju da ga unakaze, jer sve rane koje su mu nanesene načiniše nam ga još

Afrodito sa Melosa! U tebi pozdravljam simbol čovekova genija i ženine lepote. Kako me obuzima nostalgija gledajući našu Zemlju! Ostavimo ovaj mrtvi svet, vratimo se natrag.

Zato se od Marsove površine vidi i najsilnijim dogledima veoma malo, mnogo manje no što se to obično misli. No čovekova uobrazilja rado mu pruža svoju pomoć kad ga oči iznevere.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

I u palanci čovek ima srca. Ja verujem u jedinu aristokratiju, u aristokratiju čovekova srca. Došla je jesen, bogata, debela sremska jesen, kad vinogradi, oni sa starom lozom i oni sa amerikankom,

Nata, požuri, diže je. Opet se pogledaše, sa staračkom odanošću, u kojoj živi jedna jedina, poslednja milošta čovekova. Mirka pustiše unutra. Nata je počekala još minut dva sama. Osetila je suze, ali se uzdržala.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

drugo, tamnica je bar za razmišljanje neobično pogodna ustanova, a razmišljanje je jedina i besplatna i bezopasna zabava čovekova. Samo, treba umeti razmišljati, jer ima ih koji ni to ne umeju.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

starost i bolest koja može naići: pa ko će ga tako svesrdno moći dvoriti ako ne žena, ta verna drugarica n saputnica čovekova? I on oseća da ne može više ovako ostati! Ukratko, čudi se kako to može i jednog dana biti bez „domaćice“!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti