Dučić, Jovan - PESME
ne vidim ti presto, Ti mi dade sumnje mutno oko ovo; No da večno pitam za tvoj trag i mesto, Usadi mi bedno srce čovekovo.
I Mefisto pozna to nepoznato osećanje ravnodušnosti koje nikada nije imao ni Bog ni Satana, i koje je samo osećanje Čovekovo. Tada bog zla uvide svu dubinu poniženja i oseti najsvirepiji od svih bolova.
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
kad ih pitate o pričama i pesmama, i tim kažu kako su to besposlice i zaludnice, jer to nije „rabota“, pravo zanimanje čovekovo. Čak se i u lirskim pesmama ovoga tipa često realistički oseća.
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
Mala crvenkasta, ludo hrabra tačkica koja se uputila nekamo. Bože dragi, da nije to usamljeno i očajno čovekovo srce koje beži?
Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU
Telo je čovekovo bilo smrtno. Prvi je čovek živeo i umro. Posle njega ljudi su se množili, rađali i umirali, a Anđeo smrti primao im
Mi smo, smem reći, bivale i u Božjoj službi. Bog je nas više puta upotrebio za svoje božanske namere a na čovekovo dobro... Šta? Ne veruješ? Evo čuj!
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
Nijedan drugi ljudski dokumenat nije, kao ovaj, tako jasno i određeno izneo i odredio ”božansko pravo čovekovo.” Ljudi koji su taj spis sastavljali, nisu bili obični ljudi, već idealisti najlepšeg kova.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
To je čak stilizovano kao čovekovo umiranje, jer se kanda prelazi iz jedne u drugu životnu hipostazu. Sa ženikove strane, međutim, nevesta je dočekivana
jezik ili čovekova jezička delatnost osnovni je, veoma obuhvatan semiotički sistem u kome se nesumnjivo ogleda čovekovo modelovanje sveta, odnosno razumevanja toga sveta.
Mi nemamo drugog pesnika čije reči trepere u protivrečnom doživljaju numinoznog: kad je čovekovo vaznesenje u isti mah i njegovo poništenje. Otuda nam se oko Nastasijevićevih pesama stalno priviđa mistički nimbus.
U istoj knjizi ili spevu seže se, ispod mita, u čovekovo obredno iskustvo kada on doživljava svet kao živu celinu, kada se vraća „izvoru žive vode“, a sama naša zemlja, koju smo
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Svaka kultura, razume se, stavlja izvesna ograničenja i zabrane na čovekove prirodne nagone; prirodno čovekovo ponašanje prevodi u uslovno regulisano kolektivnim pogodbama.
Mladenovom voljom, prema tome, ne upravlja sama baba, nego pomoću nje ili kroz nju upravlja i kultura, koja ponašanje čovekovo ograničava i ograničenjima ga usmerava.
I zaista, autorov je opis sve vreme posebno usmeren s jedne strane na reljef i pejzaž, s druge na telo čovekovo u određenome položaju, s ustreptalim čulima i uznemirenom svešću.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Celj čitave ljudske civilizacije, svega ljudskoga delanja to je čovekovo blagostanje; ali čovek — on je sam sebi celj. Rat uništava čoveka i po tome je logični apsurd. — Kratko i nejasno!
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Tako oni. Dimitrije Oči su čovekovo prokletstvo. One nam služe samo zato da bi u svoju besmrtnu dušu naselili prizore rugobe i ništavilo ovoga sveta.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
— Da, da, — zagledao se doktor u čovekovo neznanje — da, ima Mimić vanrednih sposobnosti, čestit je do srži, ali nema te osobine vokacijom sjedinjene, upućene,