Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
O tome koliko su važna prva iskustva i rano učenje govore i poslovice koje ističu čovekovu nesposobnost za krupnije promene kada on već zađe u godine, odnosno kada prođe „kritična faza“ učenja („Što dikla
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Tako prevodi i Imbra Madača Čovekovu tragediju (latinicom i ćirilicom, 1890). Na njega utiču i nemački pesnici, naročito romantičari, pesnici Mlade Nemačke
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
tvrdoglavstvo, upornost, nepokornost, sujetno visokoumije i luda gordost I proče zlobe koje uzrokuju svu nesreću čovekovu črez sve vreme života njegova; od koji[h] zli[h] obiknovenja valja da i[h] čuvaju od detinjstva.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Ja nisam potkornjak da oborim hrast. Izvori presušuju. Plaz ralice nabo krečnu lobanju čovekovu. I hrapavo teme hajduka tare tamno zemljino meso. Kiša u očnim dupljama, sunce u memli.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Oči mu behu crne kao ugalj, sjajne kao žeravica. Njihov pogled prodiraše oštro u samu dušu čovekovu, i nema toga, koji bi pred tim pogledom mogao slagati, a ne pocrveneti.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
U celini gledano, Ivo Andrić je u svim svojim delima, i iz različitih uglova, prikazivao čovekovu borbu sa besmislom, entropijom. Jer Ivo Andrić je – mogli bismo reći – pisac, kulture, tj.
]. Ne treba nam bolji dokaz od činjenice da se zemlja naziva majkom, koja uz to „pomeša sa sobom“ čovekovu mater (tj. poistovetila se s njom). Iz prve rođenjem izlazimo u svet, da bi nas druga, mračna majka, na kraju progutala.
na savremeno stanje i, s druge strane, da nije savremenu upotrebu jezika u tehničkoj civilizaciji i savremenu čovekovu egzistencijalnu situaciju projektovao u to davno iskustvo.
U celini gledano, Ivo Andrić je u svim svojim delima, i iz različitih uglova, prikazivao čovekovu borbu sa besmislom, entropijom. Jer Ivo Andrić je – mogli bismo reći – pisac kulture, tj.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Za senku čovekovu, kao što je poznato, vezane su mnoge predstave i verovanja što sežu u mitske naslage dobro očuvane u tako moćnome
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
jutra, sreo sam ga sumorna i brižna; čelo mu je bilo mutno, a oči — one oči kojima je on tako duboko ponirao u dušu čovekovu — bile su pune nekog čudnog izraza bola i prekora.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Marko nateruje na poslušnost opake vile i što je pomagan od vila posestrima, to je — u stvari — vera u beskrajnu moć čovekovu, u njegovu sposobnost da ovlada nebom i zemljom i da stane u prvi red kao umni i divni graditelj sveta.