Upotreba reči čovečnosti u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Beži od gladi! Bež’ od nepoštenja! Beži odavde... Tamo, vele, s one strane Dunava i Save ima još ljudi, ima čovečnosti!“ Ah, prijatelju, kako se u životu često varamo!... Šta sam mu ne to moga odgovoriti? Šta sam znala raditi?

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Treba ga najprije raskraviti... Ivan zinuo u Turčina, pa se čudi tolikoj čovečnosti. A Kruška, videći da je doterao dokle je hteo, samo se osmehnu, pa reče: — A šta mu ono izniješe u selu?

— Teško nama kad imamo take starešine! — zavapi Marinko. — Teško nama!... Zar im je, bolan brajko, malo one čovečnosti! Koga napade? Gde to Turčin nasrnu na kuću ili čeljade čije u Crnoj Bari? Gde? Otkad je on u Crnoj Bari, mi agujemo.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Pojam čovečnosti je utrnuo. U svakome kipti nezajažljiva žela za ubijanjem. Pretrnusmo... Šest crveno-žutih dimova svitnuše nam s leve

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Stekao sam jedno vaspitanje koje postavlja granice. Vi treba da mi verujete. U vama ima bezgranično mnogo dobrote i čovečnosti, u vama ima ceo čovek, kakvoga ja možda u životu više neću sresti... Ja vam se divim... Ja ću srpsku ženu zapamtiti...

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Imam jednoga prijatelja matematičara, pa sam ga uime prijateljstva, uime zdravoga razuma i uime čovečnosti molio i preklinjao da prizna da je zec kadar stići kornjaču, ali je on uporno ostajao pri svome tvrđenju: — u životu

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti