Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Ništa. Ništa, tako mi boga!... Ali ja mislim: svaki čovjek ima svoju svetinju; i kao što nije lijepo smijati se čovjeku kad se Bogu moli, tako isto nije lijepo smijati se svetinji.
— Ha-ha-ha-ha! — smejao se Kruška — jest, plakao je. Al̓ ja sam to razumio!... Ne treba to pritužiti čovjeku nego lijepo s njim. Treba ga najprije raskraviti... Ivan zinuo u Turčina, pa se čudi tolikoj čovečnosti.
Sve bih dao da me samo hoće ovi svijet razumjeti!... Ja, bolan, ni malenom mravku ne mogu zlo poželjeti, a toli čovjeku, stvoru božjem!... Pa saže glavu i uzdahnu... Ivanu se gotovo sažali... Pomisli: zaista mu je teško...
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Šta ću ja, star i nejak, s njime? Opet svi ćute i ustavili dah. — Pticama nebeskim dao je bog drugu snagu i pute, a čovjeku ostaje pamet i hrišćansko srce. Opet ćutanje, niko ne zna kako da počne, kako da ga tješi, šta da mu kaže.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
(LMS, 1860, knj. 102, br. 1) — Tko se rodio za vješala, od puške ne gine (tj. odašta je čovjeku suđeno umrijeti, baš će od onoga umrijeti, a ni od šta drugo). (K-Lj, NB, br.
Matavulj, Simo - USKOK
Je li da si? Baba, koja čučaše pored lonaca, ispravi se i zapita: — Oli se ženit’, Dragiću? Kaži tome čovjeku! Dragić ih gledaše redom, pa tek na babine riječi uprije slobodno svoje očice na izvanjca i povjeri mu: — Ocu se
Starac se ljutnu: — Ja tako ne umijem računati. A ti, živ mi bio ne brkaj i ne prekidaj, jer ja ovo pričam ovome čovjeku iz svijeta, koji me do sada nije čuo!... I obrte se Janku. Ostali zapodješe razgovor među sobom.
, pa se grof Jân u čas preobrazi u Janka Jokovića Njeguša. Čini se čovjeku da čita kakav zapleten i nevjerovatan roman našega Vidakovića!
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
dok napolju kaplju trule strehe i u pomrčini se čuje vjetar, u mokrim noćima ranog proleća, kad samoća naraste do grla i čovjeku se ne spava (Glas iz djetinjstva) sećanje na one dane nevesele i nagnjile, kad na starim stablima nabubre teške
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Ugađaću mu, jašta neg ugađati. Kom bi drugom ako njemu neću. Načiniću mu nešto, ima da vidiš. — Ih, ti kao da čovjeku praviš samar, tako govoriš. — A zar konj nije isto što i pravo čeljade, još bolji. Deset puta bolji. — Konj?
pa čak i neki prastari, tamni, vučji sveci, zaštitnici marve, ljudi sumnjive vjeroispovjesti, ali prijeko potrebni čovjeku seljaku.
Svi su ga smirivali i mitili: — Daj bolan, ne rondaj više. Pusti na volju starom čovjeku. Vidiš da je bolestan i da neće još dugo.
pobro ulazeći u dvorište, a djed se pravda, veselo šireći ruke: — Šta ćeš, obladao posao, pritisle godine, ne mili se čovjeku nikud s praga. — A kako te noge služe?
— Šta ćeš, zauvar je čovjeku siromahu da mu i muha u nos uleti. I nastavi tako da živi naš dobri Đukan kao da se ništa dogodilo nije, sirotuje i
— Vidi ga, kako zna lijepo ružiti, čisto čovjeku milo slušati — pohvali ga četno spadalo. Tršavi dječak pribi se još više uza svoga kuma, udarajući mu uz put u noge
kraju izdužena predgrađa, uz glavni drum, a kako je po svemu ličila na one starinske bosanske hanove, jedina utočišta čovjeku putniku, u nju je najradije zalazio svijet sa sela.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
MRVA 126 KO MANjE IŠTE VIŠE MU SE DAJE 129 PRAVA SE MUKA NE DA SAKRITI 132 PEPELjUGA 135 TIVTIZ I DžOMET 139 OTKUD ČOVJEKU OSAMDESET GODINA 143 PRAVDA I KRIVDA 145 SREĆA I NESREĆA 147 USUD 149 SVE, SVE, ALI ZANAT!
Sad ona reče čovjeku neka odmah zakolje Divonju, ali čovjek ne htede na to pristati. No žena počne svaki dan navaljivati i dosađivati, te
Taj dečko išao je za govedima. Kad bi god dognao goveda kući maćija bi odmah rekla svom čovjeku, a jadnom i benastom ocu dečakovu: — Hajde, čovječe, da jedemo. Tako oni odmah sjedu, i na brzu ruku počnu jesti.
Žao čovjeku krave, a teško mu opet imati s vragom posla, stoga ode najprije sam da se osvjedoči i da vidi šta je. Mali, kad je vidi
Kad ona tamo, ali dečko, baš kao uprkos, opet pod kravu, pa počne sati da ona vidi. Ova sad kad došla kući, počne čovjeku: — Čuješ, čovječe, evo ja ti i pošljednji put velim, ako nećeš krave klati, ja mam odlazim od tebe, jer vidim da nemam
Ama ona ne prestajaše: te ovaki je, te onaki je! dok ti se čovjeku već jednom ne dosadi, te mu dade torbu s malo hljeba, izvede na put i otjera u svijet — nek ide kud ga noge nose i oči
Tamo ima uvijek mjesta, pogodi se i služi, i ako si dobar možeš još i srećan čovjek biti. Pastorak zahvali čovjeku, pa opuči pravo u grad. Kad stiže tamo, sreća ga posluži te doznade da caru treba sluga i on ode u carev dvor.
Tako tivtiz svrši svoj tivtiski život, a džomet osta u poštenju i bogatstvu živeći sretno do duboke starosti. OTKUD ČOVJEKU OSAMDESET GODINA Kad je bog stvarao svijet htio je dati čovjeku samo trideset godina da živi.
OTKUD ČOVJEKU OSAMDESET GODINA Kad je bog stvarao svijet htio je dati čovjeku samo trideset godina da živi. — Ti ćeš biti car meću svim mojim tvarma, — rekao je on čovjeku — bićeš mlad, zdrav,
— Ti ćeš biti car meću svim mojim tvarma, — rekao je on čovjeku — bićeš mlad, zdrav, lijep, jak, uman, i uživaćeš samo trideset godina!
meću svim mojim tvarma, — rekao je on čovjeku — bićeš mlad, zdrav, lijep, jak, uman, i uživaćeš samo trideset godina! Čovjeku bi vrlo milo carstvo u svijetu, ali mu ne bi mio kratak vijek, tek ipak ne reče ništa.
Samo ću još da zaslužim trošak za puta, a ove ću novce dati kakvom poštenom čovjeku neka mi kod sebe ostavi, dok pođem kući“.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
bjehu nevoljnikah, svi u ljuta gvožđa poputani, te građahu principu brodove; tu od plača i ljute nevolje ne mili se uljesti čovjeku.
„Kakve zmije, čestiti principe? A gadno je na put pogledati — sve se dlake naježe čovjeku!“ KNEZ JANKO Ja mnim te je dočekâ lijepo? VOJVODA DRAŠKO Ne lijepo, nego prelijepo! Obeća mi i što mu ne iskah.
Oni žene u čeljad ne broje, no ih drže kâ prodano roblje. Oni kažu: „Žena je čovjeku slatko voće al' pečeno jagnje. Dok je takva, neka je u kuću; nije l' takva, sa njom na ulicu!
Zla pod nebom što su svakolika čovjeku su prćija na zemlju. Ti si mlad jošt i nevješt, vladiko! Prve kaplje iz čaše otrovi najgrče su i najupornije.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Pejo! podaj čovjeku čašu vina, napio si mu!“ reče tiho Ivana, serdareva žena. Pejo ne ču, niti okom trenu. Starica poduhvati dlanom
Živio je naime u vremenu kad, iz ljubavi jali iz mrzosti, svačiji pogledi, svačije misli, bjehu usredsređene na jednome čovjeku.
pa ću ti reći i to: čudim se, bogami, onome čovjeku, kome je namijenjena, kako se strpiti može. Ja, da sam u njegovoj koži...“ „Ne bi mogao čekati, je li?
“ „Hm! sve je to žalosno!“ reče vidar. „A da rekoste li tako onome čovjeku?“ „Rekosmo, valaj. Obaška što ti serdar veli, a obaška što od nas čuješ, pa izmjeri što je pretežnije, rekosmo.
Kako sluga govoraše, ovaj sve klimaše glavom, kao potvrđujući, pa najzad mu reče: „Reci ovome čovjeku, da ja baš tražim Janka, no sam mislio da je on kod Vladike, na Cetinju, kadli eto ga u ovoj kući.
Stana je u Janku nalazila ono, što je pri čovjeku zamišljala, a prije nije mogla jasno prestaviti. Uz prikladnost i junaštvo, širi opsežniji um i nježnost srca.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Da bog da i sreća od boga!), zahvale (Hvala ti kao čovjeku! Hvala ti od neba do zemlje!) i pohvale (Alal mu majčino mleko! Živ bio majci, koja te je rodila!
— Teško je čoveka naći, a lako poznati. — Muka je do čovjeka doći, a od njega ti je lako. — Dobru čovjeku sve dobro stoji. — Smrti se ne boj, no zla čovjeka! — Zlu čovjeku svak je dužan.
— Dobru čovjeku sve dobro stoji. — Smrti se ne boj, no zla čovjeka! — Zlu čovjeku svak je dužan. — Čovjek je čovjeku il’ anđeo il’ đavo. — Zver zvera, ptica pticu, — čovek čoveka jede.
— Dobru čovjeku sve dobro stoji. — Smrti se ne boj, no zla čovjeka! — Zlu čovjeku svak je dužan. — Čovjek je čovjeku il’ anđeo il’ đavo. — Zver zvera, ptica pticu, — čovek čoveka jede. — Ni dokrmiti stoci, ni dokrušiti ljud’ma.
— Ni dokrmiti stoci, ni dokrušiti ljud’ma. — Nije toliko čovjek zao da se neće naći gori. — Čovjek je čovjeku vuk. — Lakomac je čovjek s đavolom prvobratučed. — Od sviju živina najbolja — čovjek, najgora — čovjek.
— Vrag i sam sebe nije dobro učinio. — Ne boj se onog kom nisi dobro učinio. — Nitko čovjeku gore ne učini neg’ on sam sebi. O IZGLEDU — Kakav izgled, taka i prilika. — Dobar izgled dobru dvorbu tvori.
— Čemu se mlad nauči, star se ne oduči. — Čovek se uči dok je živ. — Stvar koja udi, uči. — Učeću čovjeku karara nejma. - Što ded misli, to i unuče. — Od dobrijeh dobro se uči. — Dobar nauk zlata vredi.
“ Ne govori na sva usta (kad ko što zlo govori za unapredak). — Pripovijeda se u šali kako je nekakome čovjeku sin kazao da im je vuk izio kobilu, a otac mu rekne: „Ne govori na sva usta“!
Mahni i ti rukama, mahni! — Kazao sveti Nikola čovjeku koji je bio pao u vodu pa samo vikao: „Pomozi, sveti Nikola!“ a nije gledao da pliva ili od vode da se otima.
Od suđenja se ne može uteći. — Narod naš misli da je svakome čovjeku suđeno šta će mu se u vijeku dogoditi i kakom će smrti umrijeti i da se čovjek od suđenja ne može sačuvati.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Čitav čovječij vijek trebao bi jednome bezbrižnom čovjeku da skupi sve naše narodne pjesme, pripovijetke, pripovijesti, zagonetke, običaje i riječi.
rastovari, sjede pokraj jednoga mijeha punana vina i stane mahati glavom put njega čudeći se, kako vino onako veselje čovjeku u glavu i u srce ulije, pak onda načne ga biti što je najbolje mogao šakom govoreći: „Pivaj i ti, greben ti sviću!
“ „Ostav' se, kume, duše ti!“ odgovori gost, „samo kad je zolja dobra, a čuo sam da je gladnu čovjeku namjerna najbolja.“ Po što naš tvrdica to čuje, pođe u kuvarnicu, i tek što uljeze, zveknu se šakom po glavi, pak uzevši
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— A ja baš ništa! I svi se diviše tome govoru koji ne razumješe, jer po župama svetog Frane, kad se napija učenu čovjeku ili kad se u kakvoj pretežnijoj prilici govori pred učenijem ljudima, treba govoriti da drugi ne razumiju.
A onaj gadni Mačak, otkad nestrpljivo očekuje da se zafratri i da dobije parohiju postao je taka pritvorica da se čovjeku ne mili pogledati na njega!
da se sve te osobine nalaze pri jednome čovjeku, to je teško bilo vjerovati, ali i one koje bijahu na prvi pogled vidljive zanošahu njegove parohijane.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
U vremenom i burnom žilištu čovjeku je sreća nepoznata - prava sreća, za kom vječno trči; on joj ne zna mjere ni granice: što se više k vrhu slave
S točke svake pogledaj čovjeka, kako hoćeš sudi o čovjeku - tajna čojku čovjek je najviša. Tvar je tvorca čovjek izabrana!
Ova borba pravde i nepravde, što je nebo tri dni kolebala, biće ona sa svijem užasom pečatana na dušu čovjeku, da mu ropstvo gorči i koleblje.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Najličnije, najneotuđivije, Ta koje drugo pravo, ta što drugo uopće ostaje čovjeku koji je isplivao go iz brodoloma, čovjeku koji je odsjedio robiju ili ma što prelomno doživio ili proživio — što mu,
Najličnije, najneotuđivije, Ta koje drugo pravo, ta što drugo uopće ostaje čovjeku koji je isplivao go iz brodoloma, čovjeku koji je odsjedio robiju ili ma što prelomno doživio ili proživio — što mu, velim, ostaje i kad mu se sve drugo poreče,
da se nepriznavanjem te jasne, zdrave, demokratične istine čini nepravda baš onom običnom, prosječnom, svakidašnjem čovjeku, koji tvori bazu ljudske piramide i koga takve istine-zubobolje najviše taru i pogađaju.
I kadra, čak, uz neki minimum spretnosti, da čovjeku donese kudikamo više slave nego što bi mu ikad mogla donijeti promašena karijera.
A može uroditi još i tom neočekivanom blagodati da čovjeku ponude da igra sam sebe u filmu, da izigrava sam svoju „tragediju”.
Sve to leži ispremiješano i grdno zbratimljeno u zajedničkoj umrlosti. I ponekad se čovjeku ne čini bez razloga što avionske bombe, u svome likvidiranju datih sklopova života, načinju ljudske košnice baš odozgo,
Divim se religijama Istoka, koje su uspjele da čovjeku dočaraju svijetlu, sunčanu smrt, da mu usade predstavu beskrajnog jása za grobom.
One su, možda, učinile čovjeku najveće dobro koje se smrtniku može da učini. Želio bih umrijeti izvaljen nauznak na dobroj, vrućoj zemlji, sav u suncu
A kakav li mu lijek za to nađe ti? Njegovu grud napučih slijepim nadama. O, blagodat si silnu dao čovjeku!... XX Pročitao sam, nadohvat i bez reda, kao što sve i uvijek čitam, nekoliko knjiga o postanku i povijesti religija.
Jedan mali bog, primjeran djetetu. Ne. Odlučno, ne dopada mi se. Za moj ukus, to još nije bog, „bog u čovjeku”. Ili, možda to i jest bog. Samo, to još nije čovjek.
To nesumnjivo mora biti konstitucionalna greška. Kao što uslijed nekih bolesti čovjeku ostane do starosti tanak, piskutljiv glas iz djetinjstva, tako je i meni ostalo to slabo razlikovanje između pomisli i
A kako čovjeku — ako nije i odviše uzak, skučen, jednostran, odveć partajična i ekskluzivna narav, ako je koliko-toliko cjelovit, ako
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
JUNAKA NAD JUNAKOM 179 VILOVSKA KOČIJA 181 ČUDNOVATA DLAKA 183 TAMNI VILAJET 185 KAKO JE POSTALA KRTICA 186 OTKUD ČOVJEKU OSAMDESET GODINA 187 CARIGRAD 189 ZAŠTO KRALjEVIĆ MARKO NIJE BIO NA KOSOVU 191 KAKO SE KRALjEVIĆ MARKO JUNAŠTVU
ZA OPKLADU 223 JEDNA GOBELA U KAO, A DRUGA IZ KALA 226 DJEVOJKA CARA NADMUDRILA 228 KRALj I ČOBANIN 231 KO JE ČOVJEKU NAJVEĆI DUŠMANIN 236 BEKRI-MUJO 239 BOŠNjO U STAMBOLU 241 DVA NOVCA 245 MUDRA SNAHA 249 SIROMAH I MUDRI
Taj dečko imao je za govedima. Kad bi god dognao goveda kući, maćija bi odmah rekla svom čovjeku, a jadnom i benastom ocu dečkovu: — Hajde, čovječe, da jedemo. Tako oni odmah sjedu i na brzu ruku počnu jesti.
Žao čovjeku krave, a teško mu opet imati s vragom posla, stoga ode najprije sam da se osvjedoči i da vidi šta je. Mali, kad je vidn
Kad ona tamo, ali dečko, baš kao usprkos, opet pod kravu, pa počne sati da ona vidi. Ova sad, kad došla kući, počne čovjeku: — Čuješ, čovječe, evo ja ti i pošljednji put velim, ako nećeš krave klati, ja ma̓m odlazim od tebe, jer vidim da nemam
Zove ga. Dete se odziva, ali sve dalje beži. I tako se pretvori u krticu. Tako je, vele, postala prva krtica. OTKUD ČOVJEKU OSAMDESET GODINA Kada je bog stvarao svijet, htio je dati čovjeku samo trideset godina da živi.
Tako je, vele, postala prva krtica. OTKUD ČOVJEKU OSAMDESET GODINA Kada je bog stvarao svijet, htio je dati čovjeku samo trideset godina da živi.
— Ti ćeš biti car među svima mojim tvar̓ma, — rekao je on čovjeku — bićeš mlad, zdrav, lijep, jak, uman, i živjećeš samo trideset godina!
svima mojim tvar̓ma, — rekao je on čovjeku — bićeš mlad, zdrav, lijep, jak, uman, i živjećeš samo trideset godina! Čovjeku bi vrlo milo carstvo u svijetu, ali mu ne bi mio kratki vijek, tek ipak ne reče ništa.
KO JE ČOVJEKU NAJVEĆI DUŠMANIN Bio je tako jedan car, pa izdao zapovjed da u njegovoj državi ne smije niko preživljeti pedeset godina
Kad hadžinica opazi Bošnju gdje onako nemilice puši duvan, reći će sama sebi: „Onome je čovjeku beli nekakova velika muka dok onoliko puši“, pa spremi sluškinju te joj zovnu Bošnju.
Vuci se u pakao natrag! — A oklen ti znaš da sam se ja pet puta udavala? — Kako neću znati kad sam ti ja svakome čovjeku dušu izvadio? Baba se ražljuti, pa će: — Ha, nijesam prije ni znala krvnika. Miči mi se, krvniče, s očiju!
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
—Jesam, dušo. Ovo mi je sin, i glavom na nj pokaza. —Kako te muž pustio bez sebe? — šalio se starešina. —Čovjeku se desila nesreća: bolan je, — izreče žena i zagleda se u vatru. —Što mu se dogodilo? Kaži! —Koja vajda kazivati?
— Marko, Marko! — na glasove odazove se Antica, i požuri, kao da može svome čovjeku u pomoć priteći. Ali oluja ne popušta: nebo se natuštilo, rekao bi sad će pljusak udariti, a jedva nekoliko krupnih
Ona te osramoti, a on, amo reći, kao i svaki čovjek... Da, svi ste vi jednaki.... 'Ajdemo, Pavle! — reče svom čovjeku, povezavši mu ranu svojom belom okrugom što je s glave skida.
— po visovima, čovjeku nešto dođe, i u misli sjeća se boga...A uokolo jednako nešto žamori i miriše... Da je prosto svima, samo da ozdravim...
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
— To, da je to mesto moje, bre sokole! — odgovori mu sam pop. — O, Baco Hadžiću, tako ti obraza, kaži ovom čovjeku iz šume a tvojem gostu: je li kadgod tvoj pobratim i kum pop Bunjak i pod Turcima sjeo na drugo mjesto osim pokraj
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
i mrtva se tijela u mrtvačkoj odori dižu iz neoplakanih grobova i oglašavaju se jezivim jaukom i lelekom da duša u čovjeku protrne i premrzne.
onu veliku pjesnu od koje procmili i drvo i kamen, a kamo li srce u čovjeku! Tu pjesnu, tu veliku pjesnu zapjevajte zagrljeni i ožalite pogibiju snage moje i ljepote moje!
miris skorušenog planinskog sijena, s teškim smolastim zadahom mrtvih, sparenih jela i omorika, nekako teško pada čovjeku na dušu u ovoj zagušljivoj planinskoj žezi. Sjedimo ja i Dule pred kolibom. U hladu smo.
— Onda vas molim s božje strane, prikaž'te dolje sudu da moje kućište predade kom našem čovjeku iz ove naše proklete zemlje. Digoše ga. On se preseli u 'nu dolinu.
“ Pa sad vas molim i preklinjem da ga što teže osudite... Sudac: Ja ovom čovjeku ne znam ništa! David: Što, gospodine, što sam ja skrivio našoj premilostivoj Zemljanoj Vladi i slavnom sudu, pa da im
Ćipiko, Ivo - Pauci
— 'Ajde ti kući! Ovaj moj momak još je zelen, — reče čovjeku, i nasmijavši se svojim namještenim, ledenim osmijehom, pogleda Vasu. Čovjek ode i ponese bakalar.
— rekao bi Vaso; osvrćući se da ga ko ne čuje. Redovito, nakon nekoliko vremena, Vaso saopćuje čovjeku da je starija vlast uvažila utok i umanjila globu od pedeset kruna na pet kruna ...
Starci i sestra slušaju. Pomisliše: „Ako bi Petar i prevario, neće zakon, a oni se puštaju čovjeku od zakona u ruke!” . —Dakle, što si odlučio dati im? — upita pisar. —Koliko pitate? — obrati se Petar k njima.
Nazdravlja popu Vrani kao poštenu čovjeku, darežljivu, prijatelju naroda; njegovo je mnijenje: ko nije pošten čovjek, nije ni dobar sveštenik; zato neka bog poživi
pristade uz najljuće radikale i potajno pripravljaše se na borbu proti tadanjemu načelniku, trgovcu gazda—Stjepanu, čovjeku već staru, negdašnjem svome gospodaru.
— Ni zima, — odgovori Jure. Nastade dugo ćukanje, dok se staroj dodijalo, te i ona pođe k svomu čovjeku na počinak. Ostadoše Jure i Jelka, je jednako sjedeći jedno do drugoga — i ne razgovarajući.
Ide po zakonu... — I meni se čini, — potvrdi porezni pristav Spasić, i jednako se potsmješkuje. — Naravno, čovjeku je negda teško, — govori sudbeni pristav mirno... — I meni nije mila strogost... Pa i drukčije naš položaj je mučan!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
1520. onaj čovjek koji je imao pogubiti Akira pita cara Sinagripa: „Care, šta bi ti tomu čovjeku dao tko bi ti živa Akira spovidio?