Upotreba reči čupam u književnim delima


Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Ja sam samo kidao lišće i lomio stabljiku pogane biljke kad sam pobegao od ljudi, a trebalo je iz korena da je čupam. Ni ljudi ni moj krčag nisu krivi što sam ja gnevljiv i naprasit, nego je kriva moja pogana ćud od koje nisam mogao

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Iste me slike ovde nalaze: Eno se opet rumen iskosi. Danima tako sunca zalaze Ko vreli neki spori diskosi. Čupam se iz tla kao s korenom: Ko i svud — i tu sve već prestaje (U svetu za rad svaki stvorenom).

Popa, Vasko - KORA

ih Prste sam polomio Gde mi je mir Nesalomljivi mir Gvozdena jabuka Korene je duboko U kamenjar moj meki pustila Čupam ih Utrobu sam iščupao Plodovima me okrutnim tovi Točim ih Mozak sam rastočio Gde mi je mir Gvozdenoj jabuci da

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Hteo bih da se jednom pojave, pa da ih satremo. Ali nespokojstvo mi izaziva pomisao na municiju. Došlo mi da se čupam za kose. No, hvala Bogu, i oni su se pritajili. Valjda i neće.

Bojić, Milutin - PESME

Tvoje oko prosu drhtaj mojim mesom. Ja hoću da čupam tvoje zlatne kose, Hoću mladost zlatnim urešenu resom, Slapi tvoje krvi da mi rane rose, Da u meni rikne mladost

Duboko u mene zarila si nokte. Ja u divljem vrisku čupam svoje prsi, Grizem sama sebe i jaučem dok te Osećam gde piješ moje muške rsi.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti