Upotreba reči čupavih u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— čulo se ispod šanca. Stanko se prepe na bedem i pogleda. Grdna ljudina, obrijana čela, razdrljenih, čupavih grudi, zasukanih rukava, seđaše na rudini i čikaše. Očima zakrvavio, pa uprštio u šanac. — Šta je, Turčine?

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

I satira može biti Jerihonska truba — Bez poziva na pretplatu Baba je bez zuba. Možeš smerat’ mnogo „šetnja“, Čupavih članaka — Bez poziva na pretplatu Nemaš opanaka.

Krakov, Stanislav - KRILA

Bilo je i čupavih devojčica, koje su sa knjigama pod pazuhom zastajale kraj bolničkih ograda, i zagledale ogoljene, beznoge ratnike.

Isekli su mu čakšire, razdrli veš sa njega, i onda ga golog uneli u salu. Osećao se neugodno, jer se mnogo čupavih ženskih glava micalo i naginjalo nad stolovima. Okolo je bilo puno krvavoga mesa.

Ženine su kose bile puštene i lude, a njena su usta bila razvratnija od trbuha. Bacali su sve sa sebe, spleli se sred čupavih jastuka, i tada se začulo njino umorno disanje.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Ždrale i Krilo nagnuše se bolje nad bolesnika. Plamen im obasja smežurene, vremenom postarjele obraze, otpuštenih, čupavih, prosijeđelih brkova. Uozbiljiše se, u jedan glas upitaju bolesnika: — Niko, ostavljaš li sve tvoje Radi?

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Mi ne bismo, ali on jeste.“ Još je Dimitrije govorio, ali šta su mogle njegove reči naspram tih zatupastih, čupavih glava poređanih duž stolova?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti