Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Kako bezazlene okice dobijaju onu sanjalačku senku, kako njena šiljata ramena odjednom postaju obla a dva jedva naznačena čvorića na grudima bujaju do raskošnih Jeleninih dojki, duge pikljave nožice se zaokružuju urastajući u meke butine što se
rastakanju koje je svuda; u onoj kaljuzi napolju, u tupom bolu što mi gamiže uz kičmu i zavezuje se u hiljade zrakastih čvorića u ramenima.